IT-13.I. LA REPUBBLICA- NOVI SVIJET

ITALIJA LA REPUBBLICA 13. I. 2000. Isključeni iz novog svijeta "Prije četiri godine, Peter C. Goldmark, predsjednik 'Instituta Rockefeller' (danas direktor 'International Herald Tribuna'), pošto je treći put obišao svijet, sastavljao je svoje izvješće o svjetskim posljedicama američkoga blagostanja. I zaključio da, po svim glavnim stručnjacima, to blagostanje bez presedana ima samo jedno ograničenje: ono reakcija izazvanih u onim američkim društvenim slojevima i drugim nacijama koje su iz njega isključene. I preporučivao je da se nadziru rizici i procijeni razorni potencijal iskazivanja nezadovoljstva. Početkom nove godine, jedan drugi Amerikanac, Felix Rohatyn, veleposlanik Sjedinjenih Država u Francuskoj, pozvan da formulira očekivanja za XXI. stoljeće, dao je izjavu nadahnutu istim idejama. (...) Prema njegovu mišljenju, u drugoj polovici XX. stoljeća, Zapad je korjenito promijenio ljudski život na svim područjima, uključujući i ono očekivane duljine života, no sve bi to moglo biti narušeno ako se u 21. stoljeću ta korjenita promjena ne proširi na ostatak svijeta. Drugim riječima, prema toj dvojici Amerikanaca, u godinama koje dolaze, nije toliko važno nastaviti putem gospodarskoga, znanstvenoga i tehnološkog napretka, koliko uspjeti podijeliti te rezultate i s onima koji su do sada bili iz njih isključeni, te bi dakle, mogli biti potaknuti da ih unište. Niti jedan, niti drugi ne misle, kako je prorekao Samuel Huntigton, da su suprotstavljanje između staleža i sukobi oko suvereniteta preodređeni da budu istisnuti sukobom između civilizacija. Po njihovu mišljenju, opet je perspektiva sukob između bogatih, koji su sve bogatiji, i siromašnih, koji postaju sve siromašniji. No očito je ako bi se na nacionalnoj i internacionalnoj razini zaoštrio klasni sukob, da bi ovaj našao poticaj bilo u nacionalizmu (sukobi oko suvereniteta), bilo u kulturalnim i vjerskim sklonostima (sukobi između civilizacija). Danas bi islam, kao vjera, i muslimanski svijet, kao politički realitet, mogli oscilirati između jedne i druge strane. Izabrao sam svjedočanstvo dvaju američkih ličnosti jer je po mojem mišljenju razvidno da, u očekivanju stvaranja jedne prave federacije europskih država, nema niti jedne druge sile na svijetu sposobne da se stvarno nadmeće sa Sjedinjenim Državama. Isto tako je razvidno da živimo u dobu 'pax americane': još mnogo vremena neće biti ni jednog problema na svijetu na kojega čelnici toga imperija neće utjecati svom svojom težinom. Nema više neovisnosti za druge države. I to ne samo zato što smo ušli u planetarno doba, nego zato što takozvana 'globalizacija' nije ništa drugo nego 'amerikanizacija'. S te točke gledanja, novi kriterij za ocjenjivanje važnosti neke države sastoji se od njezina stupnja ovisnosti ili podložnosti Sjedinjenim Državama. Logika američkoga hegemonizma ublažena je činjenicom da su Sjedinjene Države demokracija u kojoj javno mišljenje ima važnu ulogu, poglavito otkako postoji televizija. Zapravo, utjecaji različitih lobija dospijevaju u ravnotežu, i tako se neutraliziraju. Osim toga, multikulturalna i multietnička dimenzija toga društva čini ga krajnje osjetljivim na utjecaje nacija iz kojih potječu razne etnije i kulture. Taj imperij predstavlja u sebi kontinent koji sadrži dijelove druga četiri. Njegovo jedino ujedinjujuće vezivo je sporazumno poštivanje Ustava, ono što je njemački filozof nazvao 'ustavnim domoljubljem'. Postavlja se pitanje, dakle, koje će odgovore dati američki donositelji odluka na očitovanja dvaju ličnosti koje sam naveo na početku. Oni se dijele u dvije škole, koje imaju svoje sljedbenike u cijeloj Europi. Predstavnici prve zanose se idejom da proživljavamo, nakon električne i industrijske revolucije, jednu treću gospodarsku revoluciju, onu komunikacija, s internetom i multimedijom. Zahvaljujući tom daru proviđenja, koji je međutim došao iz ljudskog uma, sada se više ništa ne može promišljati kao prije, i isto tako bi, vjerojatno, sukob između bogatih i siromašnih mogao naći rješenja koja bi bila sposobna progresivno smanjivati jarak koji ih dijeli. Na drugoj strani su odgovorni koji su manje skloni utopiji i koji su više u dodiru sa svakodnevnom stvarnošću i razlikama koje se suprotstavljaju čarolijama napretka. Primjeri: sukobi u vezi s nacionalnim suverenitetom u Africi, na Balkanu i Kavkazu, vjerski ratovi u Kašmiru, Timoru i Bliskom istoku, pojava dječjeg kriminaliteta i trgovine drogom među milijunima Južnoamerikanaca. Niti jedan od tih problema ne može se riješiti samo čarobnim djelovanjem novoga idola interneta. Prava revolucija će se dakle dogoditi u umovima odgovornih ljudi svijeta, u načinu vođenja novih revolucija. (...) Očito, u XXI. stoljeću, osnovno je pitanje naći poredak koji bi bio u stanju pomiriti socijalnu državu i državno pomaganje, obranu ljudskih prava i promicanje odgovornosti građana, dinamizam tržišnoga gospodarstva i etiku diobe, kult napretka i potrebu da se zaustave njegova zastranjenja, koja su postale monstruozna na području biologije, i da se želji za nadzorom nad prirodom pridruži i želja da se pod nadzorom drži sam taj nadzor. Može se kazati da je to smisao istraživanja Blaira, Schroedera, D'Aleme. No sve, u konačnici, može ovisiti o Sjedinjenim Državama. Amerikanci se moraju sjetiti da su oni ti protestantski puritanci koji su u svojoj kući formulirali kapitalizam rođen u katoličkim zemljama, poput Italije, zahvaljući dinamizmu trgovaca iz XIII. stoljeća, ili Španjolske, zahvaljujući istraživačima iz XV. stoljeća. Vrijeme je, govorili su, novac. No pošto vrijeme pripada Bogu, novac može biti korišten samo u velikodušju, umjereno i krijeposno kako On od nas traži. Tko će kazati 'Amen', na Wall Streetu ili u uredu Billa Gatesa?", piše Jean Daniel.