US13.I.IHTEU VOJSKA-ODRICANJE SUVEREN.

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 13. I. 2000. Europa je sebi postavila težak vojni izazov "Europa je sebi postavila ambiciozan cilj u novoj godini: naime, prošloga prosinca europski su čelnici odlučili okupiti europsku postrojbu, dovoljno snažnu i neovisnu da postane prihvaćenim simbolom sposobnosti Europe da preuzme aktivnu ulogu na svjetskoj pozornici. Taj će pothvat biti ozbiljan ispit spremnosti članica i njihovih kapaciteta za razboritu uporabu oružane sile. Europljani će morati nabaviti skupe dodatne resurse i restrukturirati oružane snage koje će dodatno okrnjiti nacionalni suverenitet. Nadalje, njihove oružane snage morat će štititi od dviju opasnosti: težnje za angažmanom dodatnih sredstava radi dokazivanja sposobnosti i latentne tendencije potpunom osamostaljivanju Europe u odnosu na Sjedinjene Države. U Helsinkiju europski su čelnici naglasili vodeću ulogu NATO-a u kolektivnoj obrani članica EU, a time implicitno i cijele Europe. Stoga je raspon europske snage ograničen na takozvane petersberške zadaće: humanitarne akcije i spašavanje, misije očuvanja mira i rješavanje kriza, uključujući po potrebi i operacije uspostave mira uz upotrebu primjerenih vojnih snaga. No, snažni politički elementi u kontinentalnoj Europi zagovaraju potpuno odvajanje od Sjedinjenih Država, smatrajući novu postrojbu početkom neovisne europske obrane. Do ožujka ove godine prijelazno političko-vojno tijelo Vijeća ministara EU sa sjedištem u Bruxellesu trebalo bi započeti pripreme za izgradnju stalne strukture. Ona će slijediti uzor NATO-a i sastojat će se od odbora za politiku i sigurnost (...), vojnog odbora (...) i vojnog stožera (...). Odbor za politiku i sigurnost, čiju najvišu razinu obično čine ministri vanjskih poslova i obrane, bit će zadužen za političku kontrolu i strateško upravljanje vojnim operacijama u slučaju krize. Ulogu njegova savjetnika imat će vojni odbor, sastavljen od načelnika stožera koji će pak davati vojne direktive vojnom stožeru. To će pak tijelo obuhvatiti predstavnike svih branša oružanih snaga država-članica, a njegova će zadaća biti pružanje stručnih savjeta vojnom odboru i vođenje vojnih operacija. Sva ta tijela trebala bi stalno djelovati u Bruxellesu na višoj upravnoj i vojnoj razini. U međuvremenu bit će sastavljen i vojni korpus do 15 brigada - 50 do 60 tisuća vojnika. Trebao bi biti spreman za djelovanje do g. 2003. i u potpunosti pripremljen za angažman u roku od 60 dana od dana donošenja odgovarajuće odluke. Dobit će potrebne zapovjedne, nadzorne i obavještajne kapacitete, logistiku i borbenu potporu kao i prikladne zračne i pomorske elemente i raspoloživih 500 letjelica i 15 plovila. (Manji element u visokoj fazi pripremljenosti za djelovanje bit će osposobljen za brzo rješavanje naglih kriznih situacija.) Površinski gledano, taj se cilj čini ostvarivim. Što se tiče tih snaga, samo će glavni stožer i opći okvir trebati na međunarodnoj razini dobiti odgovarajuće osoblje i opremu. Neke od potrebnih kapaciteta mogli bi dobiti od Eurocorpsa, a ostale bi mogli preuzeti od Zapadnoeuropske unije. Razne brigade, koje će ostati sastavnim dijelovima nacionalnih snaga pojedinih članica, bit će angažirane u okviru europskih oružanih snaga samo radi konkretnih operacija i obuke. Budući da njihove oružane snage broje ukupno dva milijuna vojnika, čini se da saveznici nemaju problema s okupljanjem traženih postrojba. No, stvarnost je nešto složenija. Stožer Eurocorpsa malen je i može biti tek jezgra daleko veće organizacije. Potreba za centralizacijom i širenjem javlja se naročito kod postojećih nacionalnih odjela kao što su sustav zapovijedanja i kontrole, obavještajna oprema i izviđačke letjelice. Potreba za velikim transportnim letjelicama odavno je uočena. Stoga valja formirati središnje zapovjedništvo za vojni zračni prijevoz koji bi trebao biti ovlašten za rekviriranje komercijalnih transportnih letjelica od zemalja-članica. Tek su malobrojne nacionalne snage organizirane i uvježbane za oblik angažmana sile, potreban za izvršavanje zamišljenih zadaća. Većina članica još ima oružane snage, utemeljene uglavnom na vojnim obveznicima i prikladnije za teritorijalnu obranu. Morat će ih restrukturirati kako bi stvorile profesionalne, visoko pokretne, višenamjenske postrojbe koje će biti moguće transportirati letjelicama i bit će uvježbane za različite aspekte zahtjevnih mirovnih i mirotvornih zadaća. Njihova će oprema morati biti interoperabilna. No, racionalizacija bi trebala ići i puno dalje. Države bi trebale početi međusobno distribuirati razne obrambene odgovornosti koje su danas uglavnom u ovlasti svake od njih. Belgija i Nizozemska napravile su prvi korak u tom smjeru, udružujući svoje obalne pomorske snage pod jedinstvenim operativnim zapovjedništvom. Nema bitnoga razloga koji bi opravdao odvojene kopnene, zračne i pomorske snage u svim članicama - s punim opsegom zadaća i skupim superstrukturama. Specijalizacija bi omogućila velike uštede i istodobnu veću djelotvornost. Nadalje, izbrisala bi tlapnju da svaka zemlja ima svestranu sposobnost obrane. Takvi potezi zahtijevaju određene žrtve u obliku premještanja resursa iz drugih nacionalnih stavki. Oni zahtijevaju i viši stupanj odricanja od nacionalnog suvereniteta od onog koji je trenutačno zacrtan. Povrh svega, značajnija uloga Europe, koju djelomice očituje novi instrument moći, zahtijevat će od njezinih čelnika razboritost i mudru državničku vještinu", napominje Frederick Bonnart.