US 10.I.CSM:ATLANTSKA REGIJA A NE SAD

SJEDINJENE DRŽAVE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 10. I. 2000. Još jedno "američko stoljeće"? "Na kraju ovoga stoljeća učeni ljudi raspravljaju o pitanju treba li i sljedeće biti američko kao i ovo prethodno. Ta rasprava ne dodiruje bit problema. Sama fraza 'američko stoljeće' vodi u pogrješnom smjeru. Proteklo je stoljeće bilo atlantsko stoljeće, a čini se sigurnim da će takvo biti i sljedeće. Fraza 'američko vodstvo', često rabljena u smislu unilateralne američke dominacije u svijetu, zanemaruje zapadni saveznički sustav pod američkim vodstvom, stvarnu vodeću snagu u svijetu. Za razliku od same Amerike, saveznički sustav zasigurno će još dugo zadržati svoju dominaciju nad svim ostalim silama. Stotinu su godina Sjedinjene Države najjača pojedinačna zemlja; atlantsko-zapadno područje vodeća je sila u svijetu 500 godina, otkad je Kolumbo stigao u Ameriku. No, prije 1990. zapadne su sile bile podijeljene, međusobno se natječući. Njihovi međusobni ratovi potkopavali su njihovu ulogu u svijetu u prvoj polovici ovoga stoljeća. Tih je desetljeća Amerika počela voditi zapadni svijet, koristeći svoje vodstvo kako bi nakon 1945. organizirala Zapad u ujedinjenu grupaciju koja obuhvaća NATO, OESS i G-7. Takva je politika spasila vodeću ulogu Zapada da bi je kasnije uzdigla u nove visine na kraju hladnoga rata. Ljudi opravdano sumnjaju da će samo Amerika zadržati svoj jedinstveni status i u sljedećem stoljeću - i to u uvjetima uspona Kine i ujedinjenja Europe. No, to ne vrijedi za atlantsko područje. Ono jednostavno ostaje na okupu i izvan je dohvata bilo kojeg izazivača. Fraza 'američko vodstvo' je zabluda. Godi nacionalnom ponosu, ali zamagljuje ono što je potrebno kako bi se ovjekovječio položaj Amerike u svijetu. U pitanju je zapravno američko ili vodstvo Zapada u svijetu - a Amerika igra ulogu ključnog zupčanika u mehanizmu. Uspjeh Amerike u svijetu ovisi o koherenciji Zapada, a ne o američkoj nadmoći nad ostatkom svijeta. Vodeću ulogu Zapada doslovno nije moguće dovesti u pitanje. Sustav NATO-a i OECD-a - koji obuhvaća Sjevernu Ameriku, zapadnu Europu, Japan, Australoaziju, Južnu Koreju, a sve više i istočnu Europu - obuhvaća više od 60 posto svjetske privrede. Taj udio nije se smanjivao - ostao je isti desetljećima ili je čak rastao u procesu integracije mladih demokracija u zapadnu zajednicu. Zapad obuhvaća i golemu većinu vojne sile u svijetu. Ima najdjelotvornije snage - konvencionalne i nuklearne. Može nadmašiti sve novopridošlice - i na tehnološkoj i na razini obrane balističkim projektilima. Nadalje, uspije li smisliti način integracije Rusije, obuhvaćat će i golemu većinu sirove nuklearne vatrene snage u svijetu. U tom slučaju, budnost će biti potrebna samo glede država-negativaca i terorista a ne glede ravnopravnih konkurenata. Inicijativa će i dalje biti potrebna na području očuvanja jedinstva Zapada i integracije nekadašnjih neprijatelja u savez. Nije dovoljno prepustiti Europskoj uniji da obavi sav posao ujedinjavanja: ponovno je poliranje potrebno i široj zajednici Europe i Amerike. Dolazak eura upućuje na potrebu za svjetskom valutom koja će ujediniti dolar, euro i yen; u protivnom bi sukobi dolara i eura mogli sunovratiti globalnu privredu u kaos kao što je bio slučaj sa sukobima dolara i sterlinga u tridesetim godinama ovog stoljeća. Američka sigurnost zahtijeva snažnije globalne institucije s aktivnom ulogom Sjedinjenih Država. Primjerice, Međunarodni kazneni sud, koji je na pomolu, trebao bi dobiti dodatne ovlasti za borbu protiv terorizma. Od koristi bi mogla biti i organizacija svih demokratskih država u svijetu, na kojoj danas radi ministrica Albright. Očuvanje vodeće uloge zahtijeva tri razine djelovanja - američku, atlantsku i globalnu. One su obično komplementarne, a izvor njihovih poraza jest njihova međusobna institucionalna ljubomora. Amerika je imala vodeću ulogu u Bosni, rabeći sve tri razine, i stekla ugled i za sebe i za NATO. Zaobišla je UN na Kosovu i platila cijenu za to u slučaju Kine, Rusije i Indije. Zapad može sačuvati vodeću ulogu u sljedećih nekoliko generacija ali ništa nije vječno. Svijet u razvoju razvija se na privrednoj, demokratskoj i demografskoj razini. (...) U ovom će se tisućljeću ostatak svijeta sigurno na ovaj ili onaj način integrirati sa Zapadom. Možda će dijelovi Trećeg svijeta, koji se brže razvijaju, biti pojedinačno uključeni u atlantske strukture. To bi bilo idealno rješenje za Zapad koji bi trebao postupno sublimirati svoje vodstvo u globalni sustav. U međuvremenu bi trebalo stvoriti snažnije globalne institucije koje će se pozabaviti problemima izvan dosega atlantskih institucija (...)", ističe na kraju članka Ira Straus, izvršni direktor Democracy International i američki koordinator nezavisnog Ureda za istočnu Europu i Rusiju.