RUSIJA-IZVESTIJA OD 21.12.01. ARGENTINSKA KRIZA

RUSIJA IZVESTIJA 21.XII.2001. Tango i cash "(...) Posljedice argentinske krize koja se prometnula u narodni ustanak nisu se ograničile na ostavku ministra gospodarstva Dominga Cavalla kojeg je predsjednik Fernando de la Rua pokušao prikazati kao 'žrtvenog jarca'. Smicalica državnog poglavara nije uspjela. Mnoštvo od dvadeset tisuća ljudi koji su izašli na ulicu da uništavaju banke i trgovine u Buenos Airesu nisu htjeli da stvar ostane samo na ostavci. I dobili su što su htjeli. (...) Sada će Argentina opet birati između propalog 'kozmopolitskog' i 'domoljubnog' gospodarskog obrasca. Upravo je o tomu - ali bez pomoći Argentine - koncem 90-ih prošlog stoljeća odlučivala i Rusija. Ove dvije zemlje općenito imaju puno toga zajedničkog. Više nego što se čini. Pritom nećemo računati veliku rusku dijasporu koja živi u Argentini od Oktobarske revolucije 1917. Dvadesete XX. stoljeća doba su razmjernog napretka. U Rusiji boljševici provode novu gospodarsku politiku, dopuštajući privatno vlasništvo. Zahvaljujući NEP-u, zemlja koja je potpuno osiromašila u vrijeme revolucije i građanskog rata, puno je bogatija. I Argentina, gdje režim nipošto nije bio uzorom liberalizma, 20-ih je bila napredna država s razvijenim tržišnim gospodarstvom. Koncem 80-ih - nakon desetljeća vladavine autoritarnih režima - u objema se zemljama službeno proglašava pravac koji ide za uspostavom demokratskih država. Predsjednici se počinju birati na općim izborima. No pritom je godišnja inflacija i u Rusiji i u Argentini do 1000 posto. Gospodarstvo je uništeno. Treba provesti reforme. I Rusija i Argentina u tim reformama računaju na zajmove međunarodnih financijskih organizacija i karizmatičnih reformatora koji su spremni izložiti se narodnoj srdžbi da bi spasili Domovinu. Sada je u Rusiji 'za sve kriv Čubajs', a u Argentini će tu ulogu još dugo imati sramotno smijenjen ministar gospodarstva Domingo Cavallo. I mi i oni uzimali smo velike zajmove, nudeći zauzvrat vjerovnicima 'ujutro stolice' (tj. demokraciju), a tek 'navečer' novce (tj. tržišno gospodarstvo koje omogućuje da se dugovi plaćaju bez opasnosti od masovnog siromašenja naroda, uz potpunu propast suvereniteta). Putovi dviju zemalja ukrstili su se ujesen 1998. Nakon poznatih događaja iz kolovoza, kada je Rusija zapravo odbila plaćati vanjski dug i naglo devalvirala nacionalnu valutu, doveli su nam spasioca. Domingo Cavallo koji je Argentini preporučio da se odrekne neovisnosti i da pezos čvrsto veže uz dolar, došao je u Rusiju. Politički pokrovitelj tog posjeta bio je tadašnji dopredsjednik vlade Boris Fjodorov. G. Cavallo plašio je neupućenu rusku publiku nepoznatim riječima kao što je 'currency board', koje je umješna publika tumačila čas kao 'devizni nadzor', čas kao 'devizna komora'. G. Cavallo je obećao da će osobno pomoći našoj vladi - bila je čak riječ o tomu da se g. Cavallo imenuje za gospodarskog savjetnika naše vlade. No u uredima naše vlade ubrzo su zasjeli 'povjerenici' - vladu je predvodio Jevgenij Primakov, a Središnju banku Viktor Geraščenko. Zamisao da se rubalj čvrsto veže uz dolar odbacili su kao 'nedomoljubnu'. A uz to smo imali i sreće - skočile su svjetske cijene energenata. Argentina nema ni nafte ni plina - po tome se jako razlikujemo. Nismo pristali na odrođeni gospodarski kozmopolitizam i nismo postali taoci američkog gospodarstva. Argentincima je danas jako loše - imaju velike dugove, probleme s gotovim novcem i nejasnu gospodarsku budućnost. No svejedno plešu tango - predsjednik je dao ostavku. Rusima je danas razmjerno dobro - i s 'cashem' i s predsjednikom. No gospodarski prijepor između 'kozmopolita' i 'domoljuba' još nije svršen. Na koncu, kozmopolitski su zakoni u gospodarstvu. Domoljubni su načini njihove primjene", pišu Maksim Jusin i Semjon Novoprudski.