ZAGREB, 21. prosinca (Hina) - Hrvatski reformni pokret koji se najčešće naziva Hrvatsko proljeće najvažnija je politička, društvena i kulturna činjenica komunističkoga razdoblja hrvatske povijesti 20. st., ali i hrvatska
protujugoslavenska zbilja, rekao je danas profesor američkoga Sveučilišta Yale Ivo Banac na dvodnevnomu međunarodnom skupu koji se o toj temi održava u Hrvatskoj matici iseljenika (HMI) u Zagrebu.
ZAGREB, 21. prosinca (Hina) - Hrvatski reformni pokret koji se
najčešće naziva Hrvatsko proljeće najvažnija je politička,
društvena i kulturna činjenica komunističkoga razdoblja hrvatske
povijesti 20. st., ali i hrvatska protujugoslavenska zbilja, rekao
je danas profesor američkoga Sveučilišta Yale Ivo Banac na
dvodnevnomu međunarodnom skupu koji se o toj temi održava u
Hrvatskoj matici iseljenika (HMI) u Zagrebu.#L#
Za hrvatsku je politiku posebno važno kakve su pouke činitelji
reformnoga pokreta iznijeli iz prosinačkoga poraza. Banac ističe
da nema dvojbe da je, nakon Karađorđeva, nastupilo razdoblje
latentne radikalizacije koja se može očitati u emigrantskome
tisku, posebice onome "bušićevske interpretacije".
"Za realnacionaliste poput Tuđmana", rekao je Banac, "nastupilo je
razdoblje traganja za beogradskim partnerima, a najznačajnije
ličnosti reformnoga pokreta okrenule su se "poperovskim
analizama", bez obzira jesu li njihove nove političke opcije išle u
pravcu socijaldemokracije (Tripalo) ili liberalizma (Gotovac)".
Banac smatra kako je u zraku ipak ostalo pitanje reformnoga
pokreta, odnosno je li to bila propuštena prilika ili ispit
savijesti.
Dodavši kako se usuđuje reći da su to ipak dileme intelektualaca,
Banac je istaknuo kako je za većinu Hrvata, posebice onih srednje
generacije, '71. zlatno razdoblje - razdoblje slobode, radosti i
hrvatske nevinosti. To je hrvatski mit, ili kako je napisao Vlado
Gotovac u zadnjemu uvodniku Hrvatskoga tjednika: "Mi znamo da smo
tražili novo, da smo zastupali nove razloge koje smo neprestano
smatrali i razlozima za druge - u našoj zemlji i u svijetu. Jer, bez
Hrvatske i nije bilo nesporazuma".
Međunarodni skup "Trideset godina Hrvatskoga proljeća i
reformskoga pokreta 1969.-1971." u organizaciji Instituta Vlado
Gotovac otvorio je danas hrvatski predsjednik Stjepan Mesić koji je
rekao da je Hrvatsko proljeće bio složen tijek zbivanja te da je
imalo izniman značaj koji tek sada možemo potpuno procijeniti.
Istaknuvši da mu je veliko zadovoljstvo što je organizator
simpozija institut koji njeguje sjećanje na velikoga hrvatskog
pjesnika i njegova prijatelja, Vladu Gotovca, Mesić je ocijenio da
je politička scena u Hrvatskoj sada toliko demokratska i zrela da se
na pravi način mogu ocijeniti događaji prije tri desetljeća.
Dodao je da je represija nakon slamanja Hrvatskoga proljeća trajala
nekoliko godina te da su na meti posebno bili članovi Matice
hrvatske i uredništvo "Hrvatskoga tjednika".
Mesić je rekao da se osamostaljivanjem Republike Hrvatske moglo
očekivati da će Hrvatsko proljeće biti ocijenjeno na pravi način, a
njegovi sudionici konačno doživjeti pravo priznanje, no, dodao je,
nije bilo tako, a odnos prema '71. sve je više opterećivao odnose u
Hrvatskoj.
Urednik najtiražnijega poljskog dnevnog lista "Gazeta Wyborcza" i
jedan od utemeljitelja "Solidarnosti" Adam Michnik komparirao je
analizu reformnih pokreta u istočnoeuropskim socijalističkim
zemljama". Bitno pak pitanje sadašnjega trenutaka u Poljskoj za
Michnika je podjela za i protiv europskih integracija, jer, kako je
rekao, "u Poljskoj se može čuti da su Poljaci promijenili
protektorat s Moskve na Bruxelles".
Michnik smatra da euroskeptici imaju antidemokratski diskursu, ali
upozorava na opravdanost njihovih primjedaba da globalizacija
Europe može donijeti površnu kulturnu identifikaciju. Jer,
istaknuo je, kulturna raznolikost bogatstvo je Europe te dodao kako
se nada da ćemo se svi susresti u Europi koju on zamišlja kao veliku
biblioteku, na policama koje će, rekao je, sigurno biti i Gotovčeve
knjige".
O reformnome pokretu u Jugoslaviji govorila je Latinka Perović,
koja je do srpnja 1972. bila predsjednica CK SKS.
Istaknula je da je reformni pokret u Srbiji dosta tabuizirana tema
novije srpske povijesti. S današnje perspektive gledano, rekla je,
1971. hrvatsko političko vodstvo težilo je konfederaciji, a srpsko
emancipaciji Srbije od centra jugoslavenske države.
Zbivanja 1971., smatra Perović, pokazala su da se iscrpio model
jugoslavenske države, a 70-te su jasno obilježile početak kraja
Jugoslavije.
Na simpoziju će poslijepodne biti riječi o pluralizaciji hrvatske
kulture 1967. - 1971., medijima u to vrijeme te ekonomskoj reformi i
zahtjevima za čistim računima, a simpozij se nastavlja i sutra.
(Hina) ip mc