ZAGREB, 19. prosinca (Hina) - Znanstveni skup "Hrvatsko proljeće", na kojemu su se prvi put nakon tri desetljeća okupili brojni sudionici i protagonisti hrvatskoga nacionalnog pokreta, završen je danas u zagrebačkoj Školskoj knjizi
nakon dva dana razgovora i rasprava koje bi, kako je rečeno, trebale potaknuti mlade znanstvenike da istraže to važno razdoblje nedavne hrvatske povijesti.
ZAGREB, 19. prosinca (Hina) - Znanstveni skup "Hrvatsko proljeće",
na kojemu su se prvi put nakon tri desetljeća okupili brojni
sudionici i protagonisti hrvatskoga nacionalnog pokreta, završen
je danas u zagrebačkoj Školskoj knjizi nakon dva dana razgovora i
rasprava koje bi, kako je rečeno, trebale potaknuti mlade
znanstvenike da istraže to važno razdoblje nedavne hrvatske
povijesti.#L#
Vrijeme proteklo od tih zbivanja nije dovoljno za temeljitu
znanstvenu analizu, smatra povjesničarka Agneza Szabo. Po njezinu
mišljenju, termin "Hrvatsko proljeće" je neprihvatljiv jer upućuje
na određenu povezanost s "Praškim proljećem" za što, tvrdi, uopće
nema temelja. Zato bi se, istaknula je, trebalo usuglasiti oko
odgovarajućega znanstvenog termina za to razdoblje.
Stajalište doktorice Szabo da se 1971. tražila politika čistih
računa u odnosu na Beograd te da hrvatski nacionalni pokret, premda
važan, ipak nije išao za stvaranjem samostalne hrvatske države,
izazvala je brojne reakcije. Više sudionika podsjetilo je da su
njihova stajališta, kao i stajališta velike većine njihovih
kolega, bila u potpunosti vođena idejom stvaranja samostalne
hrvatske države. Ali, doktorica Szabo je ustrajala na tomu da kao
povjesničarka može suditi i razgovarati jedino na temelju
dokumenata.
Josip Šentija suglasan je da termin "Hrvatsko proljeće" nije
adekvatan. Osim toga, smatra da su tijekom skupa tek usputno
spomenuta imena dvojice ljudi koji su bili važni za hrvatski
nacionalni pokret. Riječ je o Većeslavu Holjevcu, tadašnjemu
zagrebačkom gradonačelniku i Draženu Sesardiću, tada predsjedniku
Vrhovnoga suda RH. Istaknuo je Holjevćevo "kapilarno djelovanje" u
smjeru stvaranja samostalne hrvatske države te činjenicu da se
Dražen Sesardić, uz Vladimira Primorca, jedini zahvalio na visokoj
funkciji u sudstvu nakon hapšenja hrvatskih studenata i
intelektualaca.
Šentija je pozvao mlade povjesničare da prihvate izazov
istraživanja toga razdoblja te ih upozorio da, bez istraživanja
bogate dokumentacije koju su o tomu razdoblju prikupili tadašnji
američki i sovjetski konzulati u Zagrebu, neće moći sastaviti
potpunu sliku o događajima iz 1971.
S ocjenom Ivana Biondića da je hrvatska historiografija od Viktora
Novaka do danas opterećena dvostrukom identifikacijom te da
europska Hrvatska koja ne bi bila i nacionalna država nije moguća,
složio se i Ivan Zvonimir Čičak. Pri tomu, istaknuo je Čičak, bitno
je pak pitanje kako nacionalni koncept uklopiti u modernizaciju
Hrvatske i u građansko društvo.
S tim u vezi, rekao je da neki hrvatski političari školovani u
Europi, poput Vesne Pusić, potpuno krivo postavljaju koncept
građanskoga društva. Jer, dodao je, Europa ne odustaje od
nacionalnoga nego se nacionalna ideja prestrukturira pa je zato,
smatra Čičak, danas u Hrvatskoj bitno pitanje kako graditi moderni
hrvatski nacionalni identitet.
Po mišljenju američkoga sveučilišnog profesora hrvatskoga
podrijetla Jure Šutije, moderni hrvatski nacionalni identitet
moguće je izgraditi tako da se više nikada ne gleda unatrag nego da
se moderna hrvatska država gradi na temelju konsenzusa.
Što se pak tiče studentskoga i hrvatskoga nacionalnog pokreta
1971., Šutija je rekao da, kao osoba koja je u to doba bila u
kontaktu s vodećim američkim gospodarstvenicima i političarima,
može reći da "iza Hrvatske 1971. nije nitko stajao".
Znanstveni skup, kako je na njegovu početku rekao Marko Veselica,
treba biti tek početna karika u lancu istraživanja toga razdoblja
hrvatske povijesti.
Organizatori skupa bili su Društvo za hrvatsku povjesnicu, Školska
knjiga, Hrvatski institut za povijest, Odsjek za povijest
zagrebačkoga Filozofskog fakulteta i Institut društvenih znanosti
"Ivo Pilar".
(Hina) ip mć