CSM 16. XII. ILEGALNA IZRAELSKA NASELJA DONOSE NEMIR?

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 16. XII. 2001. Bez kraja ilegalnih izraelskih naselja neće biti ni mira na Srednjem Istoku "Ako se želi da nasilja tipa 'oko za oko, zub za zub' u Izraelu, okupiranoj Zapadnoj Obali i pojasu Gaze ikada prestanu, tada se dvije stvari moraju dogoditi odmah. Prvo, Jasera Arafata kao čelnika palestinske vlasti treba zamijeniti. Ne samo jer izgleda da nije u stanju zaustaviti gerilce da napadaju nedužne Izraelce, nego i zato što su on i njegova vlada postali korumpirani i nedemokratični. Njegovo je vrijeme prošlo, a ako se palestinska vlada nada ponovno zadobiti povjerenje i Izraelaca koji žele mir i palestinskog naroda, palestinska vlast mora djelovati prije no što Hamas i Islamski džihad postanu presnažni da ih se zaustavi. No postoji još jedno važno pitanje koje je nestalo s radara dok su napadi obaju strana postajali sve jači, i kako je izraelska vlada obznanila da više neće pregovarati s Jaserom Arafatom jer mu se ne može vjerovati kao partneru- sve veći broj nelegalnih izraelskih naselja na Zapadnoj Obali, u pojasu Gaze i Istočnom Jeruzalemu. Unatoč ustrajanju izraelska vlade kako ima 'pravo' stvarati ta naselja, one predstavljaju kršenje međunarodnog zakona, uključujući i Četvrtu ženevsku konvenciju a krše i više rezolucija UN-a nego što to možete zamisliti. Kada je 1993. godine u Oslu bio potpisan mirovni sporazum, u ilegalnim naseljima je bilo 32.750 zgrada, a od tada je izgrađeno više od 20.000 zgrada, što je povećanje od 62 posto. Teško da bi se moglo kazati kako se radi o znaku da je izraelska vlada ozbiljna u svojoj namjeri da okonča okupaciju palestinskog teritorija. Tu je i zanimljiva činjenica koja se u američkim medijima rijetko spominje- jedan od razloga koji Izrael navodi za izgradnju tih naseobina jest da se boj stanovnika zemlje povećava. Pa ipak, oko osam posto naselja izgrađenih na Zapadnoj obali i oko 40 posto u Gazi su prazni. U međuvremenu, 'prirodna stopa rasta stanovništva u Izraelu iznosi 2 posto godišnje, dok nelegalna naselja rastu uz stopu od 8.5 posto godišnje. Tako da se naselja ne grade ni iz kojeg drugog razloga nego da se širenje omogući samim nelegalnim naseljima, a ne stanovništvu Izraela. Jedna od glavnih prepreka pronalaženju učinkovitog rješenja ovog problema sadašnji je izraelski premijer Ariel Sharon. Većina Palestinaca duboko je nepovjerljiva prema Sharonu i smatraju ga ratnim zločincem zbog njegovog sudjelovanja u masakrima počinjenima u izbjegličkim logorima u Sabri i Shatili tijekom katastrofalne izraelske invazije na Libanon, iza kojih je stajao Sharon. Izraelski je sud presudio kako je on 'indirektno odgovoran' za masakre, pa je u to vrijeme uklonjen iz izraelske vlade. (Sud u Belgiji razmatra mogućnost da Sharona optužio za ratne zločine zbog sudjelovanja u ovim zlodjelima). No Sharon se vratio početkom 1990-tih, i kao ministar nadgledao najveće širenje izraelskih naselja od šestodnevnog rata 1967. godine. Sharon je sustavno glasao protiv mira s izraelskim susjedima, uključujući i sporazume s Egiptom, Jordanom i sporazum iz Camp Davida. Mnogo ljudi vjeruje kako je njegova kontroverzna posjeta džamiji al- Aqsa u istočnom Jeruzalemu, uz pratnju više desetaka policajaca, bila glavni katalizator za novu intifadu za koju je Sharonova vlada sada od Arafata zatražila da ju osudi. Od kada je Ariel Sharon izabran za premijera u veljači ove godine, izgrađeno je 25 novih naselja a 'Mir sada', izraelska organizacija, u listopadu je obznanila kako se planira izgradnja još četiri naselja. Trenutno postoji 400.000 izraelskih naseljenika u više od 200 naselja izgrađenih na zemlji koja je konfiscirana od Palestinaca. Sharon je uspješno preusmjerio pozornost sa akcija izraelske vlade koja se tiču nelegalnih naselja i činjenice kako su oni jedan od glavnih uzroka nasilja u regiji. Pa ipak, kada je bivši senator SAD-a, George Mitchell pripremio svoje sada čuveno eponimičko izvješće koje je uključivalo preporuke o tome kako riješiti izraelsko- palestinski problem, pozvao je na hitno zamrzavanje izgradnje svih novih naselja, jer je znao kako ona predstavljaju jedan od glavnih prepreka dugoročnom miru. Taj je poziv Sharonova vlada agresivno ignorirala. Tako dok Sharon poziva Jasera Arafata da okupi sve gerilce i okonča svo nasilje (dok istovremeno to čini gotovo nemogućim sustavno dižući u zrak njegove sigurnosne sustave), on ignorira zahtjeve da zaustavi akcije svoje vlade koji pridonose sve većem nasilju. (Da bi ironija bila veća, jedan od razloga koji Sharonova vlada navodi za to što ne uklanja naselja jest to da javno mnijenje takve akcije nikada ne bi podržalo- što je identičan razlog kojeg Arafat navodi za to što nije u stanju okupiti sve aktiviste Hamasa i Islamskog džihada. Obje izjave nisu ništa više do li bljedunjavi pokušaji da se sakriju prave namjere.) Na Bliskom Istoku neće biti mira sve dok postoje ta ilegalna naselja. A bilo koji mirovni sporazum kojim se pokušava prisiliti Palestince na kantone kako bi se 'zaštitila' ilegalna naselja nikada neće biti prihvatljiva a krvoprolića na obje strane će se nastaviti. (Što je nudio prošlogodišnji Sporazum iz Camp Davida- a što je bio i jedan od glavnih razloga zbog kojeg ga je Arafat odbio. Također, vlada Ehuda Baraka pokazala se kao jedna od najodlučnijih graditelja novih ilegalnih naselja- čak i više nego što je to bio slučaj pod Benjaminom Netanijahuom. Ovo je odigralo veliku ulogu u potkopavanju Sporazuma iz Camp Davida, o čemu se vrlo malo izvješćivalo u medijima, unatoč tvrdnjama kako je činjenica da je odbio sporazum bila isključivo Arafatova krivnja.) Ako vlada SAD-a namjerava izvršiti pritisak na Arafata da obuzda gerilce, trebala bi javno činiti istu u stvar i sa Sharonom kada su posrijedi ilegalna naselja. Ako se to ne dogodi, arapski će svijet na SAD nastaviti gledati kao na pristranog igrača u mirovnoj igri, a ne kao na iskrenog pregovarača. Konačno, Izrael ima svako pravo da svoje građane brani od bezumnih činova nasilja iza kojih stoje bombaši- samoubojice i oni koji teroriziraju nevine ljude. No ako izraelska vlada odbija riješiti problem koji predstavlja činjenica da njene vlastite akcije pomažu raspirivanju nasilja, kada djeca naše djece budu sijeda još će uvijek pokušavati riješiti problem intifade", piše Tom Reagan.