RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 15.12.01. RAZGOVOR S KARAGANOVOM

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 15.XII.2001. 'Mogli bi nam oprostiti dio duga' Lidija Andrusenko razgovarala je s ravnateljem Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku (SVOP) Sergejom Karaganovom: " - Sergeju Aleksandroviču, izlazak Sjedinjenih Država iz Sporazuma o proturaketnoj obrani iz 1972. svakako nije neočekivan, ali s obzirom na način kako je to učinjeno, kao i na reakciju predsjednika Putina moramo zaključiti da je Bushova izjava za nj neugodno iznenađenje. = Izlazak Amerike iz Sporazuma nije bio neočekivan - o tome se odavno razgovaralo. Američka nas je strana o tomu prethodno upozorila, zato nema nikakva neugodnog iznenađenja, a još manje ljutnje. Mislim da se sve znalo i u prigodi Powellova posjeta Moskvi. - Zašto je onda Putin za tu izjavu rekao da je pogrješka? A u obraćanju ruskom narodu činio se pomalo neraspoložen. = Nije se činio neraspoložen. A izjavu je nazvao pogrješkom jer je to doista pogrješka američke uprave. Druga je stvar što je takvo napuštanje sporazuma, po mome mišljenju, najbolje rješenje za Rusiju. Zato što bi alternativa, s obzirom na bezuvjetnu odlučnost sadašnje američke vlade da ovako ili onako počne ispitivati sustav proturaketne obrane, bili dugotrajni pregovori s nužnim ponižavajućim ustupcima s naše strane i mi bismo snosili dio odgovornosti za stvarni izlazak Amerikanaca iz sustava sporazuma iz 1972. Sada za to ne snosimo nikakvu odgovornost, odgovoran je samo SAD. A mi smo spremni poduzeti protumjere. - U čemu bi one bile? = Zadržimo li i manji strateški bojni potencijal koji će biti kadar da svlada proturaketnu obranu, to neće ugroziti našu zemlju. - Uoči televizijskog obraćanja narodu Putin je razgovarao s kineskim predsjednikom o nastalim okolnostima. Ne govori li to da želimo pokazati kako smo spremni stvoriti nekakav vojno-strateški savez kao protutežu Americi? = Dakako da je Putin razgovarao s kineskim predsjednikom, s obzirom na vrlo bliske odnose između Rusije i Kine. Za sada smo još uvijek na pravcu približavanja Zapadu, učvršćujući istodobno odnose s Kinom i nitko neće stvarati nikakav vojni blok. (...) - (...) Uzmimo druge interese Rusije - primjerice oprost dijela duga o kojemu su tako puno govorili kao o 'zahvalnosti' Zapada za sudjelovanje Rusije u protuterorističkoj koaliciji. = U svezi s dugovima treba činiti puno jači pritisak. No, moram reći, imamo jedan nedostatak: Rusija je zemlja koja izvozi naftu, pa nas vjerovnici gledaju i s tog gledišta. Mislim da je to ipak nepravedno i da bi nam mogli oprostiti dio duga. No, opetujem, imamo i goleme prednosti koje su u tome što je Rusija sada u vrlo dobrim odnosima s SAD-om. - No naglo zatopljenje ne samo između Rusije i SAD-a, već između Putina i Busha, izazvalo je otvoreno negodovanje mnogih političkih snaga u zemlji. Prijateljstvo s Amerikom nisu odobravali ni lijevi ni vojni vrh, pa i neki predstavnici Predsjednikova Ureda. Ne mislite li da će se nakon Bushove izjave o napuštanju sporazuma o proturaketnoj obrani taj negativni naboj povećati? I što će tada poduzeti naš predsjednik - nastaviti ići liberalnim pravcem ili će pokušati reagirati? = Mislim da jako velik broj ljudi u našoj zemlji s razlogom žali što Rusija nema položaj koji je imala prije petnaest godina. Putin vodi zemlju u određenom pravcu, postoji unutarnji otpor tome pravcu, ali on se nije oblikovao, jer njegovi protivnici nemaju ozbiljne adute. Dakako da napuštanje sporazuma od strane SAD-a učvršćuje položaj onih koji ne vjeruju Amerikancima. To je zaista Bushova pogrješka, a možda i više od pogrješke. Mi imamo mogućnost da u nekim prilikama jačamo svoju vojnu moć. Prvo, vjerojatno ćemo zaključiti sporazum o smanjenju strateškog napadačkog oružja, što Amerikanci nisu odobravali još prije nekoliko mjeseci. Drugo, dobit ćemo teoretsku mogućnost da razvijamo dodatne bojeve glave. - Ali danas nismo u stanju održavati ni postojeće bojeve glave. = Razviti dodatne bojeve glave na postojećim raketama jako je jeftino. Treba sačuvati bojnu spremnost dovoljno velikog potencijala, jer su prilike u svijetu i dalje nepredvidljive i to treba učiniti neovisno o tome vjerujemo li SAD-u ili ne, volimo li Busha ili ne volimo. - To jest, u načelu ne možemo isključiti utrku u naoružanju i hladni rat? = Mislim da danas nismo odlučili u korist hladnoga rata i utrke u naoružanju. No moramo sačuvati bojnu spremnost strateških snaga, bez obzira na razinu političkih odnosa. U ovom času ne moramo ih uperiti u SAD, možemo ih smanjivati, ali to da u potpuno nepredvidljivim političkim prilikama u sljedećim desetljećima moramo imati nuklearni potencijal koji će biti dovoljno djelotvoran s političkog i s vojnog stajališta, savršeno je jasno. (...)"