AU 12.XII.-KZ-ARAFAT

AUSTRIJA KLEINE ZEITUNG 12. XII. 2001. Arafatov se san rasplinuo "'Želim jedanput u svojem životu moliti u Jeruzalemu i zahvaliti Bogu što se ostvario moj san o vlastitoj državi Palestini s Jeruzalemom kao glavnim gradom!', rekao je Jaser Arafat prije mnogo godina. No njegov se san rasplinuo, postao noćnom morom. Jer umjesto da je duboko štovani predsjednik suverene palestinske države, Arafat danas nije čak ni gospodar stanja u vlastitom narodu. Star, bolestan čovjek može samo još birati hoće li radije popustiti pritisku Izraelaca i masovno uhititi svoje zemljake i time riskirati građanski rat ili će i dalje promatrati palestinske teroriste kako upropaštavaju svaku i najmanju priliku za mir. Jaser Arafat napravio je presudnu pogrješku kad je prije više od dvije godine, ohrabren uspjehom šiitske milicije Hezbolaha koja je dugogodišnjim terorom smrvila izraelske okupacijske postrojbe i time ih prisilila na povlačenje iz južnog Libanona - svoj narod poticao na otpor Izraelcima. Provokativan posjet današnjeg šefa vlade Ariela Sharona hramu u Jeruzalemu bio je povod kojega je Arafat samo čekao. Poslao je u borbu djecu koja bacaju kamenje, zatim je dopustio da radikalni islamski teroristi prirede pokolje u židovskoj državi. To se paradoksalno baš uklapalo u koncept fanatika Sharona. Sada je mogao - uz to i u zaklonu terorističke histerije poslije 11. rujna - uzvratiti svom snagom. Kad je Arafat htio opozvati svoje teroriste, bilo je već kasno. Njegova se moć u vlastitom narodu oslanja još samo na njegov silovit policijski aparat i na brojne korumpirane ministre. A Arafat sam samo je živi mit iz doba kad su se Palestinci još mogli nadati skoroj boljoj budućnosti. O Arafatovoj mladosti kruže mnoge legende. Kao donekle sigurno slovi da je rođen 1929. Ne zna se točno kada i gdje. Kao mjesto rođenja sam navodi Jeruzalem, ali službeni životopisi govore da potječe iz Kaira ili Gaze i da je vjerojatno rođen 4. kolovoza. Još kao nezreli mladić navodno se borio protiv britanske mandatne vlasti, kasnije poslije države Izraela. Tada je sa svojom terorističkom organizacijom Al Fatah još želio 'sve Židove protjerati u Sredozemno more'. No protjerivan je bio uvijek on sam. Jordanski ga je kralj Husein protjerao 1970. kad ga je želio srušiti u krvavom 'Crnom rujnu', 1982. je protjeran iz Bejruta kad su Izraelci zauzeli polovicu Libanona da bi likvidirali svojeg zakletog neprijatelja. Oplemenjen u tolikoj mjeri, Arafat je sazrio u državnika, sklopio mir s Izraelcima i za to dobio Nobelovu nagradu. Ipak je u svojem pregovaračkom pokeru za suverenu državu stalno imao lošije karte od vojno premoćnih Izraelaca. Korak po korak u pregovorima Arafat je morao shvatiti da između židovskih ekstremista koji sve Palestince žele otjerati preko Jordana i fanatika u vlastitim redovima koji Izrael žele izbrisati sa zemljovida, ostaje malo mjesta za kompromise. S intifadom, pobunom protiv okrutne okupacijske sile, Arafat je sve uložio na jednu kartu - i izgubio. Slobodna država Palestina zacijelo će postojati jednoga dana. Ali Arafat je neće doživjeti", zaključuje komentator lista Ernst Heinrich.