1. XII IHT RUSKA MOĆ NAFTE

ezi SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 1. XII. 2001. Ruska moć nafte "Rusija više nije vojna supersila, no posljednjih se godina tiho premetnula u diva naftne industrije, što je razvoj situacije s važnim političkim i gospodarskim posljedicama za SAD i njegove saveznike. Moskva je sada u položaju da oštro ograničava prostor manevriranja Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) s ciljem manipuliranja cijenama. Odbijajući prilagoditi se smanjenjima proizvodnje za koje se zalaže OPEC, Rusija može učvrstiti svoju reputaciju odgovornog i pouzdanog europskog opskrbljivača nafte. Ovo je prilika koju predsjednik Vladimir Putin ne bi trebao propustiti. Vrijeme teško da može biti bolje. Održavanje postojeće razine proizvodnje u Rusiji svjetskom bi gospodarstvu, koje je ionako u krizi, prištedjelo dodatni teret visokih cijena nafte koje su stvorene na umjetan način. Ovo bi povećalo i samopouzdanje među međunarodnim naftnim tvrtkama u Rusiji, privlačeći nova ulaganja koja bi mogla još više povećati proizvodnju u nadolazećim godinama. Stabilan i stalan izvoz nafte išao bi u prilog sadašnjim Putinovim nastojanjima da Moskvu uže poveže sa Zapadom. Kao najveći svjetski izvoznik, nečlan OPEC-a, Rusija ima znatnog utjecaja na cijenu nafte u svijetu. Taj utjecaj dodatno jača i činjenica da drugi i treći po redu neovisni izvoznici nafte, Meksiko i Norveška, daju za naslutiti kako će se prilagoditi planovima OPEC-a za smanjenje proizvodnje samo ako isto učini i Rusija. Ministar energetike, Spencer Abraham, sada je u Moskvi i nastoji učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi potaknuo povećanje razine proizvodnje. Iako se većina ruske nafte sada proizvodi privatno, Kremlj zadržava znatni utjecaj nad razinom proizvodnje i izvoza. Nije tome bilo tako davno kada je djelovalo da je Rusije osuđena na to da postane uvoznica nafte jer se ruskim velikim rezervama nafte rukovodilo na krivi način. Traljav inženjering i zanemarivanje polja nafte pod sovjetskom vladavinom u posljednjim je danima komunizma rezultiralo smanjenjem proizvodnje, a tijekom gospodarskih i političkih previranja početkom 1990-tih proizvodnja se drastično smanjila. U novije vrijeme, kako su zakoni za ulaganje reformirani a gospodarski uvjeti stabilizirani, ruske naftne tvrtke ponovno su počele ulagati, uglavnom u tehnike učinkovitijeg vađenja nafte iz postojećih polja nafte. Kao rezultat ovoga, ruska je proizvodnja porasla za oko 15 posto u protekle dvije godine i sada čini gotovo 10 posto svjetske proizvodnje. Moskva je trenutno druga po redu najveća izvoznica nafte u svijetu a ako se tome pridodaju i njene velike zalihe zemnog plina, ukupni izvoz ruskog goriva skoro je jednak onome Saudijske Arabije. Ruska nafta izvozi se uglavnom u Europu i sada zadovoljava veliki dio onoga što Kontinentu gladnom goriva treba. Veći dio ostatka nafte dolazi sa Bliskog istoka. Ako Moskva bude djelovala s ciljem zaštite europskih gospodarstava od najgorih posljedica povećanja cijena nafte, što je plan OPEC-a, Putinov će diplomatski kredit na Zapadu sigurno porasti. Ovaj mjesec smo već bili svjedocima ponuda za bliže odnošaje između Rusije i NATO-a i obznana oštrih obostranih smanjenja američkog i ruskog napadačkog nuklearnog oružja. Suradnja Moskve sa Zapadom ili održavanje proizvodnje nafte dodatno bi preoblikovalo ozračje između bivših hladnoratovskih neprijatelja i pomoglo bi potaknuti toplije odnošaje između Rusije i SAD-a", stoji u uvodniku "The New York Times-a".