NYT 18. XI. ZAČARANI KRUG NAFTE

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 18. XI. 2001. Začarani krug nafte "Cijena sirove nafte, koja je početkom ove godine iznosila oko 30 dolara po barelu, prošlog je tjedna pala na tek 17 dolara, uz upozorenja da bi se mogla dodatno spustiti. Vrlo je vjerojatno da će pad cijene nafte rezultirati porastom cijena u budućnosti, pa će se ciklus, koji je bio izvor nestabilnosti u svijetu u protekla tri desetljeća, ponoviti. Inteligentna politika mogla bi prekinuti ovaj ciklus, no politika SAD-a, čini se, samo ga pogoršava. Dobra je vijest ta da jeftinija nafta predstavlja značajan poticaj našem gospodarstvu. Pad cijena nafte novac prenosi, i to oko 100 milijardi dolara godišnje, iz džepova arapskih šeikova, teksaških milijunaša i drugih ljudi koji novac ne trebaju u džepove običnih građana. Ovo će učiniti mnogo više za gospodarstvo od poklona korporacijama i bogatima koje neki političari pokušavaju opravdati kao stimulaciju. Pa u čemu je onda problem s jeftinom naftom? Prvo, može potkopati neke od naših nestabilnijih saveznika. Svima je već jasno da je Saudijska Arabija, sa svojim sve većim dugom i sve većim brojem stanovnika, potencijalni drugi Afganistan, a cijena nafte u padu povećava vjerojatnost da se ostvare najgori scenariji. Manje je poznato da i Rusija ovisi, i to u ključnoj mjeri, od prodaje nafte i zemnog plina; neki tvrde da su relativna stabilnost i napredak od kada je Vladimir Putin došao na vlast više rezultat visoke cijene nafte nego njegove umješnosti kada je posrijedi vodstvo zemlje. Osim ovoga, sadašnja prezasićenost tržišta naftom kasnije lako može rezultirati naftnom krizom(...) koja svijet muči još od 1970-tih. Sve počinje situacijom u kojoj je tržište zasićeno jeftinom naftom, kao početkom 1970-tih i početkom 1990-tih. Ova jeftina nafta potiče neumjerenu potrošnju, uključujući i kupovanje vozila koja prekomjerno troše benzin. Dok potreba za naftom u svijetu raste, sirovina sve više dolazi iz Perzijskog zaljeva, u kojem se nalazi najviše svjetskih rezervi. U određenom trenutku, nekolicina zemalja koja proizvodi naftu shvati kako kontrolira stanje na tržištu- da ako smanje proizvodnju, povećavaju cijene. Pa to i čine. Visoke cijene nafte, međutim, potkopavaju moć naftnih kartela. Usporavaju rast u svijetu, rezultiraju povećanim brojem zemalja koje ne pripadaju kartelima, a trajno visoke cijene nafte dovode do štednje. Potrošnja nafte u SAD-u dosegla je svoj vrhunac 1979., a zatim je, zahvaljujući visokim cijenama, padala manje ili više stalno sve do početka ere sportskih vozila. Kako se potražnja smanjuje a suparnička proizvodnja raste, kartel mora, nakon smanjenja proizvodnje koje je uveo u početku, provesti još jedno smanjenje, ili promatrati kako se cijena nafte ponovno smanjuje. Naposljetku dodatna smanjenja više nisu moguća pa je svijet još jednom preplavljen jeftinom naftom, spreman za novi krug. A to je faza u kojoj se nalazimo sada. Naftni kartel, suočen sa smanjenjem potražnje, više nije voljan smanjiti proizvodnju dok drugi proizvođači, posebice Rusija, povećavaju svoj izvoz. Organizacija zemalja koje izvoze naftu (OPEC) sva smanjenja proizvodnje uvjetuje smanjenjima koja se provode drugdje. Kartel tako zapravo zahtijeva od Rusije da de facto postane članica, slično kao što je to postao Meksiko 1998. godine. Ako u ovom uspiju, cijene će se uskoro opet povećati; ako igra ne uspije, cijene će dodatno pasti. U svakom slučaju, ciklus će se ponoviti. Da smo mudri, pokušali bismo se oteti začaranom krugu. A što to zahtijeva? Najočitija stvar jest spriječiti još jedan opasan porast potrošnje nafte. Osim toga, sada je lakše primijeniti mjere za štednju nafte nego ikada u novije vrijeme. Upravo smo dobili živopisni podsjetnik opasnosti ovisnosti o snabdijevanju naftom s Bliskog Istoka. Jedan važan korak koji se tiče štednje nafte- zatvaranje rupe u zakonu koja sportska vozila izuzima od standarda vezanih za prijeđene kilometre- bilo bi lako opravdati. Nove tehnologije koje obećavaju mnogo veću učinkovitost goriva uz manji trošak, kao što su hibridna vozila na plin i struju, već su dostupne. Sve što nam je potrebno jest vodstvo. Hoće li Bushova administracija odustati od svoje fiksacije, vađenja nafte na Arktiku- što bi rezultiralo premalom količinom nafte, i to prekasno da bi se išta promijenilo- i shvatiti da štednja nije tek 'znak vrline pojedinca' nego način na koji se svijet može učiniti stabilnijim", pita se Paul Krugman.