LAT 28. XI. RUSKI ŠAH- MAT

ije/savezi SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 28. XI. 2001. Ruski šah- mat "Mnogi Amerikanci, koji su postali cinični prema proglasima vlada, postavljaju slijedeće pitanje: je li pravi cilj SAD-a u Afganistanu doći do nafte i zemnog plina Srednje Azije. Odgovor: da i ne. SAD je napao Afganistan kao bi se osvetio za napade počinjene 11. rujna. No bivšim naftašima Georgeu Bushu i Dicku Cheneyu sigurno je brzo sinulo kako osveta talibanima i Osami bin Ladenu nudi zlatnu priliku za širenje američkog geopolitičkog utjecaja na Južnu i Srednju Aziju, poprište najnovije svjetske zlatne groznice- Kaspijske regije. Svijet danas raspolaže s dovoljno nafte. No prema procjenama CIA-e, kada Kina i Indija dosegnu razinu potrošnje nafte po glavi stanovnika koja sada postoji u Koreji- za 30-tak godina- njihova zajednička potražnja za naftom iznosit će 120 milijuna barela dnevno. Danas je ukupna globalna potrošnja 60 do 70 milijuna barela dnevno. Ukratko, velesile će biti upletene u oštro suparništvo za naftu, a Zaljev i Srednja Azija bit će središte ovog suparništva. Srednjeazijski proizvođači nafte i plina su blokirani, jer njihovo bogatstvo mora biti izvoženo kroz duge naftovode i plinovode. Onaj tko kontrolira dotok te energije, kontrolira planet. Rusija, druga najveća izvoznica nafte u svijetu, želi da resursi iz Srednje Azije budu transportirani preko njenog teritorija. Iran, također proizvođač nafte, želi da naftovodi i plinovodi izlaze na more u njegovim lukama, što je ujedno i najkraća ruta. No moćni izraelski lobi u Americi blokirao je nastojanja Washingtona da počne suradnju s Iranom. Pakistan i SAD dugo su pokušavali izgraditi naftovode i plinovode koji bi prolazili od Termeza u Uzbekistanu do Kabula u Afganistanu, zatim do luka pakistanskog Arapskog mora, Karachija i Gwadara. Naftaši ovaj put nazivaju 'novim Putem svile', po čuvenom putu koji je korišten za izvoz kineskoga bogatstava. Ovaj put, međutim, zahtijevao bi stabilni Afganistan prijateljski raspoložen prema Zapadu. Od 1989., Iran nastoji Afganistan održati u neredu, tako sprječavajući Pakistan da izgradi svoj naftovod od Termeza do Karachija. Kada je Pakistan u rujnu 'dao nogu' svojim saveznicima, talibanima, i stao uz SAD, Islamabad i Washington očekivali su implementirati proamerički režim u Kabulu i otvoriti put pakistansko-američkom naftovodu. No dok je Bushova administracija bila zaokupljena traženjem bin Ladena po Afganistanu, nije uspjela zamijetiti da Rusi preuzimaju pola zemlje. Rusi su ovu pobjedu ostvarili uz svog opunomoćenika - Sjeverni savez. Moskva, koja daje potporu savezu od 1990., nakon 11. rujna ponovno ga je naoružala novim tenkovima, oklopnim vozilima, topništvom, helikopterima i kamionima. Na bijes Washingtona i Islamabada, Rusi su uz coup de main uveli Sjeverni savez u Kabul, učinivši upravo obrnuto od onoga što je naložio Bush. Savez je sada dominantna sila Afganistana i, bez obzira na političke pregovore raznih strana koji se ovog tjedna održavaju u Njemačkoj, sebe nazivaju novom 'pravnom' vladom, što Moskva u potpunosti podupire. Rusi su ponovno dobili utjecaj nad Afganistanom, osvetili se za poraz koji su 1980-tih pretrpjeli od SAD-a i uredno matirali Bushovu administraciju koja, unatoč svoj svojoj sofisticiranoj vojnoj moći, Afganistan ne razumije najbolje. Američko svrgavanje talibana znači i to da je Pakistan izgubio svoj bivši utjecaj na Afganistan i da je sada odsječen od resursa Srednje Azije. Sve dok je Savez na vlasti, SAD-u je jednako tako uskraćen pristup Kaspijskoj udolini. Rusija je ponovno dobila kontrolu nad najboljim potencijalnim rutama za naftovod. Suđeno je da Novi put svile postane ruski energetski glavni put. (...) SAD je tako uručio zapanjujuću geopolitičku pobjedu Rusima i teško naštetio vlastitim ambicijama velesile. Moskva je sada slobodna nastaviti planirati dominiranje Južnom i Srednjom Azijom sa svojim strateškim saveznicima, Indijom i Iranom. Bushova vlada ne razumije, čini se, svoje gospodarske pogreške i nastavlja ustrajati na tome da 'su Rusi sada naši prijatelji'. Predsjednik bi trebao razumjeti da, tamo gdje su posrijedi geopolitika i nafta, nema prijatelja, samo suparnici i neprijatelji", piše Eric S. Margolis.