SLO 26.XI.-DELO-SMETLIŠTA POVIJESTI

SLOVENIJA DELO 26. XI. 2001. Balkanska smetlišta povijesti "Ovih dana sam u zagrebačkom Globusu pročitao reportažu s Kosova koja me potaknula na razmišljanje. O Kosovu smo zadnji put razmišljali prije oko dvije godine kad je NATO bombardirao SR Jugoslaviju a po noći bilo pomalo mučno osluškivati zvuk reaktivnih zrakoplova koji su uzlijetali u Avianu i pod okriljem noći istresali svoj smrotonsni teret na ostatke nekadašnje zajedničke države. Srbi su tada dobili svoju 'porciju'. Ne znam jesu li je shvatili, njihov predsjednik Koštunica zacijelo nije. No svakako ništa nisu razumjeli ni shvatili kosovski Albanci koji su najprije bili nekakvi pobjednici tih događaja a sad su cijeloj 'međunarodnoj zajednici' sasma suvišni. Trošak. Imaju gotovo već državu, izbore, malo im nedostaje do samostalnosti - ali da kupe smeće po Prištini - to ne! Tako piše u Globusu. Priština je po svoj prilici narasla već na 700 tisuća stanovnika, što znači da je barem dva put veća od Ljubljane. Elektrike nedostaje, isto tako i vode, a smeće, kako je već rečeno, nitko ne odnosi. Zašto bi se državotvorna nacija bavila smećem!? I u susjednoj Albaniji je izgleda sve zajedno jedno smetlište na kojemu apsolutno prevladavaju plastične boce za vodu. Pitka voda u bocama, to je očito nekakav simbol civilizacije. Samo je malo nezgodno što u Norveškoj treba vraćati i plastične boce, a raznim bi državotvornim nacijama na Balkanu pala kruna s glave ... Ili pak bijela kapica, ona jajolika. Ovog trena nam se događa ponajprije Afganistan, zato smo pomalo zaboravili Balkan koji je u međuvremenu postao nekakvo smetlište povijesti. Kosovo je još jedna od budućih država - ali tko će je uzdržavati? Neko vrijeme smo to radili i mi Slovenci, osobito preko zaklade za manje razvijene republike, gdje je novac nestajao u nepoznato, kao u saharski pijesak. Bio je nekakav moralni pritisak da se daje novac za te, izgleda jadne siromahe koji nisu ništa krivi što su siromašni. Naprotiv, biti siromah u bivšoj je zajedničkoj državi značilo čak visoko moralno stajalište. A nitko se nije usuđivao glasno upitati odakle Albancima novac za kupovinu lokala u Ljubljani i Portorožu. To nije bilo u redu, nije baš bilo u duhu bratstva i jedinstva. Sada, hvala Bogu, to poduzeće uzdržava 'međunarodna zajednica' s Amerikancima na čelu. Kosovo dakako nije jedino smetlište balkanske povijesti. Tu je i BiH s kojim se isto tako ništa ne može napraviti. Bosna i Hercegovina još dugo neće biti koliko toliko normalna država da bismo svi zajedno malo odahnuli, no, barem su naučili koristiti osnovna sredstva rada. BiH je loša priča, tako reći invalidna. Čak bi i nekadašnjeg junaka Izetbegovića mogli odvesti u Haag kad bi netko za to bio zainteresiran. 'Država' praktički ništa ne proizvodi, golema količina ljudi živi samo od toga što su Bosanci a sve zajedno stoji barem nekoliko milijarda dolara godišnje. To plaćaju bogate države, mi Slovenci smo pravodobno iskočili iz tog broda koji tone, iako nam je bivši američki veleposlanik Warren Zimmerman predbacio 'Garbo nacionalizam'. Pa neka onda on sve to plati ako mu je do toga stalo! Da sam zločest? Uopće ne. Pravi argumenti tek slijede. Kad sam bio dopisnik iz Beograda, direktor skopske željezare, zastupnik u saveznom parlamentu, svako malo se žalio: 'Kako je moguće da Slovenci imaju dovoljno struje a ja se ujutro ne mogu okupati jer nema struje?' Ah, struju treba platiti a prije toga treba izgraditi i neku elektranu, to je direktor mogao shvatiti. Ali ne, Makedonija je također bila troškovni privjesak bivše države, kao naposljetku i 'uža Srbija'. Ona doduše nije bila neposredan potrošač 'solidarnog' novca, ali ako je neki dinar otišao u Beograd, nitko ga više nije vidio... Jugoslavija je bila krasna država u pogledu nogometa i košarke, to treba priznati, ali kad se radilo o novcu, brzo je svršila svaka romantika. Zato razumijem razne Radke Poliče i umjetničku družbu te vrste - za njih nikad nije uzmanjkalo novca, ako je bila kriza, snimila se još poneka Sutjeska ili Neretva. Država se nije raspala zbog umjetničkog dojma, nego zbog novca! Kad ga je uzmanjkalo i za veličanstvene filmske projekte. I za Obrovce, Fenije, Agrokomerce... Američkog veleposlanika Zimmermana trebalo je poučiti da je istinu zapravo okrenuo naopako: Slovenija i Hrvatska bile su lokomotive jugoslavenskog gospodarstva i to desetljećima. Kako dugo mora vući lokomotiva? Koliko će još dugo Amerikanci htjeti financirati ostatke nekadašnje, tako im drage Jugoslavije? Po mojem mišljenju ne više dugo, jer sve zajedno nema prave perspektive, osim krajnje ozbiljnoga nadzora 'međunarodne zajednice', kojoj pored Afganistana ne treba još jedna politička močvara. Ukratko, priznajmo, u minulih smo deset godina južno od Kupe gledali razne zanimljive ljude, od Owena do Van den Broeka i od Carringtona do Carle del Ponte. Svi su dobro zaradili - a ništa napravili. Gotovo ništa. Države s kojima se tako intenzivno bave sada su još siromašnije nego nekada. Kosovo, recimo, bit će samostalno, ali tko će ga uzdržavati? Čini mi se da je baš Balkan neka vrsta poligona gdje se pokazalo da sadašnji naraštaj političara živi bez vizije. Istina je da nemaju na umu nikakav novi svijet, bolji i ekološki prihvatljiviji. Stalo im je manje ili više samo do vladanja od jednih do drugih izbora,. Zapravo, možda imaju pravo: njihova će karijera trajati osam, možda čak dvanaest godina i zatim kraj. Političare ne zanima kakav je svijet bio po Leonardu da Vinciju, Einsteinu i Stephenu Hawkingu. Političare ništa ne zanima, pogledajte samo Tonyja Blaira. Taj ne zna ni gdje je sjevernjača, a da ne govorimo o glasovitoj rimskoj cesti. Balkan je loša priča i treba se bojati da će to postati i srednja Azija, počevši s Afganistanom. Ako sadašnji naraštaj političara neće znati i pronaći barem koliko toliko primjerenih rješenja, po logici sprale skliznut ćemo u nove, još gore teškoće. A svijet očito u ovom trenutku još uvijek nije 'osposobljen' za bavljenje sa svojim problemima. Nema razmišljanja i nema pronicljivosti. Niti suradnje među vjerama i kulturama. Zapravo nema ničega. Svijet postaje golemi Balkan, sve više država uvršta se na popis problematičnih, ako već ne i 'humanitarian events'. Što to uopće znači? Nismo li izmislili način govora koji u svojoj općenitosti pokriva sve, od radosnoga rođenja do smrti? Mislim da je svijet izgubio orijentaciju - ako ju je uopće ikada imao. Balkan, bivša Jugoslavija, bila je još dovoljno malo i pregledno igralište gdje se moglo proučiti razne taktičke inačice. Ako su s time zakasnili kod nas, kako će tek shvatiti azijske razmjere Afganistana? Afganistan ne razumiju ni u Aziji, zašto se uopće mučiti s tim najopskurnijim dijelom svijeta. Kao, recimo, s Kosovom. Jašu Zlobeca još uvijek zanimaju oni rudari iz Staroga trga?" , pita se Boris Jež.