GB 25. XI. REU: RAZLIČITI STAVOVI EU I SAD PREMA NASTAVKU ANTITERORISTIČKOG RATA

VELIKA BRITANIJA REUTER'S 25. XI. 2001. SAD i EU zastupaju različita stajališta o sljedećoj fazi protuterorističkog rata "Kojim će smjerom rat protiv terorizma pod dirigentskom palicom SAD krenuti nakon Afganistana? Pitanje možda zvuči preuranjeno budući da je militantni Osama bin Laden (...) još na slobodi, da njegovi talibanski zaštitnici još nadziru južni dio Afganistana te da će se nakon prekida bombardiranja javiti veliki izazov u vidu humanitarnog rada i obnove. No, spomenuto pitanje već izaziva trzavice u vladinim uredima u Washingtonu, Bruxellesu, Moskvi i na Bliskom istinu, prijeteći prenaprezanjem ili čak razaranjem krhke koalicije koja je podupirala vojnu akciju protiv bin Ladenove mreže al Qaeda. Predsjednik George W. Bush izjavio je prošlog tjedna da 'bojišnica protiv terora nije samo u Afganistanu... borit ćemo se protiv terora gdjegod on postojao'. Kao moguću lokaciju američki je predsjednik spomenuo Filipine. Neki američki i izraelski dužnosnici već kolportiraju svoju verziju moguće 'druge faze' rata u kojoj će međunarodna zajednica nastojati izolirati ni arapskih i islamskih militantnih skupina i država, optuženih da ih sponzoriraju. Diplomati tvrde da neki američki političari, posebno zamjenik ministra obrane Paul Wolfowitz, žele iskoristiti povoljan politički razvoj događaja, potaknut gnjevom zbog napada od 11. rujna, kako bi zadali odlučujući udarac iračkom predsjedniku Sadamu Huseinu. No, američki dužnosnici ističu da takva stajališta, koja podupiru utjecajni komentatori američkih medija, ni u kom slučaju ne predstavljaju usuglašeno stajalište Bushove administracije. Članice Europske unije oštro se protive vojnoj akciji protiv Iraka osim ako ne budu podastrti uvjerljivi dokazi da je Bagdad imao svoje prste u samoubilačkim napadima zrakoplova ili slanju pisama sa sporama bedernice u SAD, koje američki dužnosnici po vlastitom priznanju ne posjeduju. U tom se otporu možda krije objašnjenje zašto SAD i dalje oklijevaju dopustiti europskim postrojbama - uz iznimku specijalnih britanskih snaga - da odigraju ulogu u Afganistanu, tvrdi Steven Simons s Međunarodnog instituta za strateške studije. 'Čini se da ne žele uključiti širu koaliciju koja bi im vezala ruke u Afganistanu ili možda u operaciji protiv Iraka', kazao je Simon. Diplomati EU ukazuju na rizike u vidu destabilizacije prozapadnih arapskih režima i Bliskog Istoka, produbljivanja štete, nanesene globalnoj ekonomiji, te narušavanja novopečene protuterorističke suradnje s Moskvom odluči li Washington krenuti na Irak. Naime, Moskva bi mogla povući svoj pristanak na američku vojnu nazočnost u bivšim sovjetskim središnjim azijskim republikama, ističu oni. No, jedan od vjerojatnih fokusa postafganistane međunarodne akcije jest širenje nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja, tehnologije i materijala, što će po tvrdnjama analitičara zasigurno ponovo vratiti Irak u žarište interesa. Europljani se suočavaju s neposrednijim problemima u vlastitoj protuterorističkoj strategiji, skicirajući zajednički popis pretpostavljanih terorističkih organizacija i razmišljajući koje bi zemlje trebali podvrgnuti pritisku zbog pružanja potpore nasilnim radikalnim pokretima. Petnaesteročlana Europska unija mora usuglasiti stajališta o zapovijedi o istrazi i uhićenju, koja bi vrijedila na čitavom njezinom teritoriju - riječ je o zajedničkoj definiciji terorističkih djela i udruženom popisu zabranjenih skupina - i to prije summita u bruxelleskom predgrađu Laeken, zakazanog za 14. i 15. prosinca. Dužnosnici EU izjavili su da se donošenje odluke o tome koje organizacije ožigosati kao terorističke pokazalo izuzetno teškim poslom. 'Za nas će trenutak istine kucnuti u Laekenu. Nema sumnje da će biti problema prilikom usuglašavanja stavova koji tip organizacija valja podvrgnuti pritisku. Ne znam kako bi EU mogla riješiti taj problem', kazao je jedan dužnosnik EU. Primjerice, nekoliko članica EU u kojima žive velike zajednice kurdskih imigranata nisu baš oduševljene prijedlogom da u taj popis bude uvrštena Kurdska radnička stranka (PKK), što pak izaziva očaj NATO-ve saveznice Turske. Jedan je izvor kazao da bi EU mogla izbjeći Bliski Istok i uvrstiti u popis samo europske skupine o kojima postoji konsenzus - primjer je baskijski separatistički pokret ETA i Irska Republikanska Armija, koja se bori protiv britanske vladavine u Sjevernoj Irskoj. Čelnici EU obvezali su se - bar na papiru - uvjetovati odnose europske zajednice prema pojedinim zemljama njihovim odnosom prema terorizmu. Pozvali su Siriju, Libanon i Iran da obuzdaju ili zaustave pomoćne protuizraelske gerilske skupine poput Hibollaha, Hamasa i Palestinskog Islamskog Džihada. No, Europljani smatraju nasilje na Bliskom Istoku u osnovi političkim a ne terorističkim problemom i zapravo su skloniji razvijati bliže trgovinske i političke veze s tim vladama nego da ih izoliraju. Rijetki europski čelnici - možda čak nitko među njima - skloni su nagraditi nepopustljivost izraelskog premijera Arijela Sharona prema Palestincima nametanjem strogih sankcija navedenim pokretima i njihovim pristašama, kakve su primijenili u odnosu na al Qaedu. Takvo ponašanje moglo bi dovesti EU u sukob s Washingtonom. Naime, SAd su uvrstili Hizbollah u popis skupina čiju bi imovinu američki partneri trebali zamrznuti žele li izbjeći američku odmazdu. Sluteći želju Europsljana da nakon Afganistana stave točku, izraelski dužnosnici lobiraju na Zapadu u smjeru širenja sukoba na ono što smatraju bliskoistočnimkorijenima radikalne islamske militantnosti. 'Ako su jedini ciljevi bin Laden, al Qaeda i Talibani, tada ovo nije novi globalni poredak', kazao je nakon sastanka europskim vladinim dužnosnicima njihov kolega, viši izraelski dužnosnik" a prenosi na kraju analize Paul Taylor.