RU-NEZAVIS. GAZ. 20.11. ARABIJA NOVI IGRAČ U STAROJ BORBI ZA PREKRAJANJE SVIJETA?

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 20. XI. 2001. Bauk je došao iz pustinje "Rat protiv terorizma u punom je zamahu... Na 'crnom popisu' službenog Washingtona danas je nekoliko razina. Na prvoj je nestvarni neprijatelj - međunarodni terorizam, protiv kojeg se mora ratovati sve do konačne pobjede. Na drugoj je konkretan neprijatelj - organizacija Al-Quaida i talibanski Afganistan, Bin Ladenova organizacijska i geopolitička baza. Na trećem su zemlje na čijem su području baze njegove organizacije. Na četvrtom - lupeške države koje vjerojatno nisu povezane s Bin Ladenom i s rujanskim teorističkim činom, ali odnose s kojima Amerikanci mogu, već prema prilikama, promijeniti uvodeći te zemlje u putanju geopolitičkog utjecaja SAD-a, ili logično privesti kraju (kako odnose, tako i te zemlje). Čini mi se da Bushova vlada, s jedne strane, nije odveć sigurna protiv koga i kako treba ratovati, a s druge, rješava, ili pokušava riješiti, koristeći prigodu, niz starih vanjskopolitičkih i vanjskogospodarskih problema. Ništa nova... da nije stalnog dojma kako se događaji zbivaju po dobro planiranom scenariju, ali nipošto ne američkom. Pitanje 'Tko je kriv za 11.IX.?' još uvijek je u središtu pozornosti. Politička korektnost nalaže da se sami teroristi promatraju kao žrtve. No je li terorizam doista 'palica narodnog rata' kojom upravlja 'revolucionarna volja masa'? Njegovi su vođe školovani, imućni i ambiciozni ljudi. Revolucije i ratovi, pa i svjetski, u pravilu su posljedica nečijeg kompleksa manje vrijednosti i nemogućnosti da se željeno dobije na uljuđeni način. Da bi se odgovorilo na pitanje tko stoji iza terorističkih čina u SAD-u, dosta je da zaključimo kome najviše odgovaraju ovakve prilike i njihov razvoj prema utvrđenim scenarijima. Zanimljivo je da vektor koji se dobiva jednostavnom raščlambom ne pokazuje na Iran, Irak ili Libiju - višegodišnje uzore neprijatelja SAD-a, već na njegova regionalnog saveznika i poslovnog partnera - Saudijsku Arabiju. (...) Težnje iračkog vođe Sadama Huseina prema regionalnoj prevlasti najveća su prijetnja za Saudijsku Arabiju. (...) Sve dok su se ambicije saudijskih vođa ograničavale na Arapski poluotok, arapski, pa i islamski svijet, bio je to njihov problem. Čini se da su one danas poprimile tolike razmjere da je to već postao svjetski problem, to više što kraljevstvo provodi djelatnu vanjsku politiku. Ona uključuje: potporu vojno-političkim skupinama koje zagovaraju načela džihada u svjetskim razmjerima; stvaranje međunarodne mreže vahabitskog islama s potiskivanjem suparničkih struja (pa i domaćih vjerskih čelnika); pojačano protivljenje nemuslimanima u rubnim dijelovima islamskog svijeta, itd. Saudijski establishment oblikuje islamski svijet 'prema sebi', ponajprije njegov najsiromašniji dio i muslimansku dijasporu, kako bi je upotrijebio kao 'polugu koja može prevrnuti svijet', u vlastitom interesu. Ako u tom smislu pogledamo sadašnja zbivanja, puno toga će nam biti jasno. Djelatnost Al-Quaide i sličnih skupina omogućuje da se teorija džihada oproba u stvarnosti u XXI. stoljeću i čini njegovu udarnu snagu - 'islamističku inozemnu legiju'. Teroristički udar na SAD uvlači ih u sukob s islamskim svijetom u afganistansko- pakistanskom području koje je najpogubnije za ishod tog sukoba. (...) Osama bin Laden je savršeni simbol za osvetničku operaciju, glavni zapovjednik 'međunarodne terorističke internacionale', ali ništa više od toga. Vjerovati da je rat protiv međunarodnog terorizma rat protiv njega i njegove organizacije, isto je što i tvrditi da se Drugi svjetski rat završio u času kada je uhićen Paulus i poražen Rommel. Teško je reći koliko će State Department biti spreman da povede računa o povezanosti pojedinih događaja koji se u svijetu zbivaju u zadnjih dvadeset godina, da shvati kako je riječ o dolasku novog igrača u 'veliku igru' koji računa na opće prekrajanje svijeta i da zamisli kako taj igrač ima dovoljno resursa za uspješno ostvarenje postavljene zadaće i kako njegova taktika može biti uspješna. Još je teže predvidjeti hoće li se vlada predsjednika Busha moći odreći konkretnih interesa naftnog lobija u ime zamisli o očuvanju suvremene uljudbe", piše Jevgenij Janovič Satanovski, predsjednik Instituta za proučavanje Izraela i Bliskog istoka.