US-KN-AF-terorizam-intervencija-savezi-Politika-Nemiri/sukobi/ratovi US-14.X.-WASH. TIMES- KINA I AFGANISTAN SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON TIMES14. X. 2001.Pazite na kineske veze s talibanima"Smrtonosni napadi na Sjedinjene Države u
New Yorku i Washingtonu potaknuli su neke sugestije kako SAD treba surađivati s komunističkom Kinom u borbi protiv međunarodnog terorizma. To je strašno promašen prijedlog koji zaslužuje brzo pokapanje. (...)Sama zamisao da Sjedinjene Države trebaju kinesku pomoć utemeljena je na pogrešnoj pretpostavci da pristanak Kine kao članice UN-ovog Vijeća sigurnosti postaje ključan za donošenje rezolucije koja odobrava uporabu sile protiv svakoga koga SAD smatra odgovornim za napade u New Yorku i Washingtonu. Naprotiv, ništa ne može biti opasnije.Već smo prije bili na katastrofalnom UN-ovom putu. Tijekom operacije Pustinjski štit, Sjedinjene države tražile su odobrenje Vijeća sigurnosti za uporabu sile protiv Saddama Husseina, no rezolucija koja je prihvaćena samo je, zapravo, odobravala uporabu sile da se Irak istjera iz Kuvajta i ništa više. (Sama priroda rezolucije vezala je ruke snagama SAD-a i bila je jedan od izgovora iskorištenih za zaustavljanje operacije Pustinjska
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON TIMES
14. X. 2001.
Pazite na kineske veze s talibanima
"Smrtonosni napadi na Sjedinjene Države u New Yorku i Washingtonu
potaknuli su neke sugestije kako SAD treba surađivati s
komunističkom Kinom u borbi protiv međunarodnog terorizma. To je
strašno promašen prijedlog koji zaslužuje brzo pokapanje. (...)
Sama zamisao da Sjedinjene Države trebaju kinesku pomoć utemeljena
je na pogrešnoj pretpostavci da pristanak Kine kao članice UN-ovog
Vijeća sigurnosti postaje ključan za donošenje rezolucije koja
odobrava uporabu sile protiv svakoga koga SAD smatra odgovornim za
napade u New Yorku i Washingtonu. Naprotiv, ništa ne može biti
opasnije.
Već smo prije bili na katastrofalnom UN-ovom putu. Tijekom
operacije Pustinjski štit, Sjedinjene države tražile su odobrenje
Vijeća sigurnosti za uporabu sile protiv Saddama Husseina, no
rezolucija koja je prihvaćena samo je, zapravo, odobravala uporabu
sile da se Irak istjera iz Kuvajta i ništa više. (
Sama priroda rezolucije vezala je ruke snagama SAD-a i bila je jedan
od izgovora iskorištenih za zaustavljanje operacije Pustinjska
oluja ostavljajući iračku republikansku gradu netaknutom i Saddama
na vlasti.
Bila je to pogreška radi koje se žali do danas, i sada kada su snage
međunarodnog terorizma udarile na New York i Washingotn, SAD si ne
može dopustiti da gubi vrijeme i energiju savjetujući se s
Ujedinjenim narodima.
Drugi razlog za suradnju s Kinezima je čudna pretpostavka da Kina i
Sjedinjene Države dijele zajednički interes u borbi protiv
terorizma.
Kakva naivna i opasna maštarija.
Činjenica je da je kineska komunistička vlada u krevetu sa svakim
teroristom i odmetničkim režimom na srednjem istoku koji podupire
teroriste.(...)
Nije toliko poznato da je kineska vlada jedna od najistaknutijih
dobročinitelja vladajućih afganistanskih talibana, koji su u
središtu tolike pozornosti SAD-a od 11. rujna. Uz to je Kina najveći
vanjski ulagač u Afganistanu. (...)
Ciljevi Sjedinjenih Država su jasni. Pošto je napadnuta Amerika
nastoji kazniti i odvratiti fanatične, većinom male, islamske
skupine i njihove države sponzore. Kina, na drugoj strani, ima dva
cilja, koja su oba krajnje nepodudarna s našima.
Na unutarnjem polju, kineska je valda u ratu sa cijelim Islamom. Kao
vjera, i kao sredstvo organiziranja i nadahnjivanja ljudi, Islam
predstavlja smrtnu opasnost kineskoj komunističkoj vladavini. Na
vanjskom polju, krajnji kineski cilj je uništiti status Amerike kao
jedine supersile na svijetu. (...)
U svojem protuameričkom nastojanju kineska vlada nalazi islamske
odmetničke režime srednjeg istoka korisnim saveznicima.
Strateški i moralno, Sjedinjene Države ne mogu i ne smiju
pretpostaviti da je Kina dio rješenja za terorizam. Zapravo je
komunistička Kina veliki dio problema.", piše Jesse Helms
(republikanski senator u Odboru Senata za vanjske odnose)