NJ 22.X.-TAZ-PAUL VIRILIO - SVIJET SE NALAZI PRED OPĆIM GRAĐANSKIM RATOM

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 22. X. 2001. 'Najviše se bojim Busha' List objavljuje oveći interview s francuskim filozofom Paulom Viriliom. - Gospodine Virilio, vi ste filozof i bavite se svim vrstama katastrofa. = Ja sam dijete rata. - Sada imamo na jedanput sve moguće katastrofe: atentate, bombardiranja i bakterije. Može li se to stanje usporediti s nekim ranijim? = To je raskid s ekonomijom rata. Povijesni raskid - kao bombardiranje Hirošime i Nagasakija. Prije više od 50 godina doživjeli smo raskid u ekonomiji i politici rata. Tada smo dodirnuli nezamislivo: uništenje. Za mene su Auschwitz i Hirošima zločini protiv čovječnosti. I atentat na World Trade Center - ne bih to rekao i za Pentagon - zločin je protiv čovječnosti koji mijenja značaj ekonomije i politike rata. - Je li to došlo iznenada? = U XX. stoljeću doživjeli smo raspad rata. Najprije u njegovom subverzivnom obliku, u ratovima za dekolonizaciju. Zatim u gerilskom ratu, uključujući gradske gerilske ratove u Latinskoj Americi. Zatim kod terorizma, onog palestinskog kojega se može opravdati i kod drugih terorizama poput onih u Njemačkoj i Italiji. Nastupilo je ono čega se Clausewitz bojao u knjizi 'O ratu'. Rušenje World Trade Centra posljedica je razvitka rata u kaos. - Službeno mi nismo u ratu. Nema poznatog neprijatelja. = Upravo je u tomu promjena. Ustrajem na pojmu 'rat'. Clausewitz naziva rat 'nastavkom politike drugim sredstvima'. Taj tip rata upoznali smo tijekom povijesti: guerre substantielle, rat s objavama rata, neprijateljima, bojnim poljima i t.d. Ali Clausewitz se bojao da bi se pored toga, dakle pored političkog rata, mogao razviti i slučajan - guerre accidentelle - rat bez oblika, bez objave rata, bez deklariranog neprijatelja i bez političkog cilja - osim katastrofe. - Ali politike prije rata nije bilo. = Jer se već nalazimo na terenu slučajnoga rata. Transpolitički rat. To je sasma izvanredan događaj. To je svršetak zastrašivanja koje je smišljeno poslije Hirošime. To je bila utakmica naoružavanja, ali ne-rat. Rušenjem dvaju tornjeva World Trade Centra, iz ravnoteže straha koja se temeljila na zastrašivanju, stigli smo do neravnoteže terora. - Ono što nazivate neravnotežom, najavili ste još prije osam godina - poslije tadašnjeg atentata na World Trade Center. Kako ste do toga došli? = Ja sam prvotno urbanist i arhitekt. Ustanovio sam da je kamion s otprilike 600 kilograma eksploziva koji je ušao u World Trade Center, trebao srušiti cijeli toranj. U tornju je radilo 20 tisuća ljudi. Njegovo rušenje moglo je povući i druge zgrade i ubiti do 40 tisuća ljudi. To je bila veličina reda bombe na Hirošimu koja je u eksploziji u jednom jedinom trenutku uništila 70 tisuća ljudskih života. - Kakve su reakcije 90-ih godina izazvala vaša upozorenja u vašoj knjizi 'Krajolik događaja'? = Govorili su mi: vi ste pesimist. Vi ste apokaliptični. Vi pretjerujete. - Što je trebalo napraviti? = Trebalo je atentat ozbiljno shvatiti i okupiti članove UN-a te im reći: taj događaj najavljuje globalni terorizam. Kaos koji ne možemo dovršiti ako dopustimo da se razvije taj oblik rata. U njemu nema pobjednika. Samo pobijeđenih. - Je li to bila pogrješna procjena SAD-a? = Zakazao je cijeli Zapad. UN. A i NATO. Atentat je bio naznaka, klinički simptom, kao kod bolesti, koji je najavio dolazak velikog terorizma. - Govorite o globalnom terorizmu. No ne spominjete ni aktere ni zamisli. = Bin Laden mi se u ovom trenutku čini nedovoljnom osobom da bi se objasnilo što se dogodilo. Još nisam uvjeren da je bin Laden u toj stvari posve sam. - Tko još? = U tomu je stvar. Ne znam. Nalazimo se u magli rata. Tamo gdje se neprijatelj nije otkrio, gdje je anoniman i gdje je osim toga samoubojica. - Gospodine Virilio, kakva je veza između kraja Sovjetskog Saveza i sadašnjeg stanja? = Ravnoteža zastrašivanja blokirala je sukobe na globalnoj razini. No dopustila je da se razvijaju mikrosukobi time što je te mirkosukobe stalno opremala sve suvremenijim oružjem i tehnikama. Primjer: Amerikanci su djelovali neodgovorno kad su Afganistanu dali suvremene rakete zemlja-zrak protiv Rusa. - Je li postupak s novim atentatima primjereniji nego prije osam godina? = To što slušam više od mjesec dana, to je topla voda. Prazne brbljarije. Sranje! - Glasni ste, gospodine Virilio? = Moramo ozbiljno shvatiti činjenice. Moramo sami analizirati događaj. Umjesto toga postoji propaganda i galama. U medijima se ponavlja isto ono od prije osam godina. Bave se zamislima i ideologijama, islamistima i tako dalje. Dakako, postoji afganistanska dimenzija, dakako i islamistička i Sjever-Jug i gospodarska dimenzija...Ali stvar je daleko zamršenija od toga. S ideologijom se ne sprječava globalni terorizam. - Kad govorite o starim i novim ratovima - držite li da postoje dobri ratovi koje je moguće dobiti i loši u kojima nitko ne može pobijediti? = Ne želim to reći. Rat je bio sredstvo za osvajanje teritorija ili žena ili bogatstva. Ali u ratovima danas ima samo gubitaka. U starim ratovima postojale su bitke, danas je organizirana nesreća ustupila mjesto bojnom polju. Atentat je organizirana nesreća. Ponajprije kad je anoniman. Razlika između nesreće i atentata jednaka je ništici. - Gospodarski interesi iza tog sukoba vas ne zanimaju? = U središnjoj Aziji ima nafte i droge bez kojih ni teroristi ni trgovci oružjem ne bi krenuli u akciju. Ali ne smije se ograničiti na gospodarske analize. Treba analizirati i strategijske interese. Uzmimo atentat prije osam godina. Tada nije napravljena strategijska analiza. Rečeno je: to su islamisti, uhićeni su i strpani u zatvor. - Kakva je razlika između jednog terorista i jednog vojnika? = Vojnik je ubojica kojega se može ubiti. Terorist je anonimac koji ponajprije ubija nevine da bi izazvao skandal i neizlječivu mržnju. - Znači li to da su za vas žrtve Hirošime bile manje nevine nego žrtve u World Trade Centru? = Uvijek sam govorio i pisao da je Hirošima bila zločin protiv čovječnosti. Kao i Auschwitz. Ono što je započelo u Guernici, nastavilo se u Londonu, zatim u Hamburgu, postajalo sve jače, zatim u Dresdenu, zatim u Hirošimi i Nagasakiju. Tako je politički rat postao veliki terorizam. - Ranije ste napravili razliku između Pentagona i World Trade Centra. = Da je jedan zrakoplov s teroristima razorio Pentagon, ostali bismo u vojnom obliku. Kao u Pearl Harboru. Bio bi to čin izazivanja rata napadom na vojne ciljeve neprijateljskih snaga, koji možda možemo držati glavnim stožerom svijeta. Za to ne dajem odrješenje. Ali to ne bi imalo dimenziju zločina protiv čovječnosti. Ono što se dogodilo u World Trade Centru, izmijenilo je prirodu tog napada. - To je razmišljanje pred žrtvama. = Ako se govori o tim stvarima, ne može se biti politički korektan. Tada se potone u krvi. Politički korektno vojno mišljenje ne postoji. Iako se političari desnice i ljevice već godinama grade da je to moguće. O ratu treba razmišljati polazeći od stvarnosti rata, ne od nekih ideala. Možda postoje pravedni ratovi. Ali ne postoje nedužne vojske. - Postoje li nadmoćne civilizacije? = Šalite se sa mnom. Ne vjerujem u Nietzscheovog nadčovjeka. - Govorim samo o sadašnjem trenutku. O gospodi Bushu i bin Ladenu i Berlusconiju. = U ovom se trenutku najviše bojim ne bin Ladena, nego Georgea W. Busha. On nije na intelektualnoj visini tog događaja. On je sasma mali čovjek. Sada bi bio potreban jedan Churchill ili jedan Clemanceau. - Što kažete na reakciju Amerikanaca? = To je katastrofa. Vjerujem da su bombe na Afganistan kontraproduktivne. To neće riješiti novo stanje u svijetu. - U Europi postoji tako zvana protuteroristička politika. = Da. U Francuskoj su oko nuklearnih elektrana postavljene rakete. Kad se rakete zemlja-zrak postavljaju oko postrojenja za reciklažu La Hague i oko tajnih položaja, to je ratni čin. To jasno pokazuje da se više ne nalazimo u terorizmu. Dokazuje da smo uistinu u ratu. To se ne shvaća dovoljno ozbiljno. - Vlada kaže da želi zaštititi stanovništvo. = Postupaju s nama kao s djecom. Postoji infantiliziranje građana. S nama postupaju kao da žele spriječiti paniku. To je izbjegavanje istine. To je oblik cenzure. Prva žrtva rata uvijek je istina. - A tko je protivnik u tom ratu? = Postavljam to pitanje svim ljudima mira i svim demokratima: ako uskoro ne upoznamo protivnika, upast ćemo u kaos. Mogli bismo izazvati međunarodni građanski rat. To se još nikada nije dogodilo. U tom se stanju najviše moramo bojati što bi taj međunarodni građanski rat mogao postati još i vjerskim ratom. - Vi ste vrlo pesimistični. = Ne, uopće nisam pesimist. Ja sam žrtva rata i u alžirskom sam ratu bio vojnik. Ne širim maglu koja se može čitati po novinama. Danas nema pesimista i optimista. Postoje samo realisti i lažljivci. Razgovor je vodila Dorothea Hahn.