AU 15.X.-DIE PRESSE-BODO HOMBACH

AUSTRIJA DIE PRESSE 15. X. 2001. 'Europa se vara, balkanske države nisu fiksirane na Bruxelles' "Njemački bivši ministar Bodo Hombach ne želi više 2002. koordinirati EU-ov Stabilizacijski sporazum za Balkan. U razgovoru s ovim listom povlači bilancu i odgovara kritičarima. - Što biste nazvali svojim najvećim uspjehom od 1999.? = Činjenica da zemlje regije, koje ranije nikada nisu uzajamno surađivale, surađuju, najbolji je rezultat. To je europeizacija Balkana. - Vaš najveći neuspjeh? = Činjenica da Dunav još nije raščišćen, jedan od najbolnijih zaostataka u programu obnove. - Kad bi netko na Balkanu želio fotografirati vaše uspjehe - što bi napravio? = Može na Internetu pogledati 210 projekata od 240, koji su gradilišta. Može se ogledati na licu mjesta. No projekti i financiranje nisu sve. 2,4 milijarde eura od zadnje financijske konferencije velik su novac, prevelik da bismo bili nezahvalni, ali daleko premalen da bismo vjerovali da će riješiti probleme. Stvarni rezultat Stabilizacijskog sporazuma je što je potaknuo reforme. - Razumiju li zemlje na Balkanu Europu i razumije li Europa Balkan? = Tamo se o nama zna daleko više nego što mi znamo o njima. Ali svi zajedno još nismo stopostotno obradili jednu točku: do kosovskog je sukoba svaka zemlja na Balkanu imala vani jednog velikog brata s kojim je sve radila, ali sa susjedima ništa. Mnoge zemlje stare Europe imaju svojeg 'posebnog' na Balkanu s kojim su sve radile, ali sa susjedima ništa. Na to smo rekli: to je glavno zlo. Zemlje regije sada moraju učiti surađivati - bitna vrlina Europe, naime željeti i moći izlaziti sa susjedima. U regiji se još neki boje da će regionalna suradnja spriječiti njihovu integraciju u Europu. A neki u Europi nisu shvatili da moraju govoriti istim jezikom. - Što biste uradili drukčije? = Menadžment očekivanja trebalo je od početka provoditi nešto preciznije. Utoliko su u te dvije i pol godine moje djelatnosti prva faza faza prevelikih očekivanja, druga faza faza nepravedno dubokih razočaranja. Sada prevladava realizam. - Zbog vašeg povlačenja iz Stabilizacijskog sporazuma u privatno gospodarstvo, u Bruxellesu se raspravlja o raspuštanju Stabilizacijskog sporazuma. To baš nije dokaz uspjeha. = Stabilizacijski sporazum mora ostati neugodan i politički kako bi se nastavila borba protiv sporosti i birokracije. Normalno je da se prognani ne daju rado goniti. U Bruxellesu se želja Austrijanaca za novim papirom tumači kao austrijska crta da se Stabilizacijski sporazum načelno dovede u pitanje. Ministrica vanjskih poslova Ferrero-Waldner to je nedvosmisleno opovrgnula. - Za sve je dakle kriva bruxelleska birokracija? = Ima tu još i uobičajenih dvorskih spletaka. Vaša mi je ministrica vanjskih poslova rekla da bi protiv bruxelleskih glasina Austrija željela političkog koordinatora. Ja sam svakako za to da se iz dvoipolgodišnjeg iskustva izvuku ispravne konzekvencije. Oni koji Stabilizacijski sporazum žele žrtvovati birokraciji, moraju se pitati što je alternativa. Sada odustati od balkanskog stola za kojim su zajednički aktivne i Amerika i Rusija, za kojim privatno gospodarstvo ima forum o pronalaženju puta na Balkan, ne odgovara vremenu. To znači, birokratsku želju da se otarase neugodnog upozoravatelja, držim glupom. - Njemačka očito nije zainteresirana imenovati vašeg nasljednika. Niti dokaz o uspjehu. = Ne, to nije točno. Moj je prijedlog bio: ako postoji kandidat iz druge jake zemlje EU-a, Njemačka bi ga morala poduprijeti - s naputkom da čvrsto bude uz sporazum. - Što kažete na kritiku vašega rada u izvješću Instituta Istok- Zapad od proljeća, pod vodstvom bivšeg finskog predsjednika Marttija Ahtisarija? = Zamoljen sam da to izvješće ne ocijenim kao konačno izvješće. Istraga mi nije dala puno. Započeta je da bi nam dala savjete. To na žalost iz te istrage nisam mogao razabrati, ali nije bilo ni povoda da se s njom dublje obračunam. - Koja je zemlja članica u ove dvije godine bila od najveće pomoći? = To je zamršeno reći, jer svi imaju svoje sposobnosti i svoje probleme, svi imaju svoje mušice. Ali na primjer: Amerikanci s obzirom na snagu svojega gospodarstva daju premalo novca. Ali daju brzo i nebirokratski. Amerikanci su dakle uzorni sudionici. Činjenica da su se Grci tako fantastično našli s Turcima, stabilizaciji Balkana donosi više nego tisuću rezolucija u Bruxellesu. - Kakvu ulogu na Balkanu vidite za Ameriku i Rusiju? = Ako mi Europljani vjerujemo da želja za europskom integracijom dovodi do fiksacije balkanskih zemalja na Bruxelles, varamo se. Alternativa njihovoj prošlosti u komunističkom sustavu za mnoge je tobožnja amerikanizacija, društvena predodžba da je u Americi dobro. Rusija razvija veću snošljivost a i interes da se ekonomski upusti u razumne odnose. Primjećuje se da je i Rusiji više stalo do suradnje nego do sukobljavanja. - Međunarodni razvitak mogao bi promijeniti odnos balkanskih država prema SAD-u. = Poslije 50 godina komunizma ta su društva jako sekularizirana. Postoji duboka solidarnost s Amerikom a činjenica da se Amerika više ne čini tako premoćnom i neranjivom, čak je povećala simpatije. Razgovor je vodila Anneliese Rohrer.