IT-US-kriza-terorizam-velesile-Politika-Terorizam IT-18.IX.LA REPUBBLICA- AMERIKA, EKSTREMISTI, SVIJET ITALIJALA REPUBBLICA18. IX. 2001.Sat povijesti zaustavio se u New Yorku"Uništenje središta američke moći nisu samo provale nasilja
i izraz mržnje koja se pokazala u nekim arapskim gradovima: to je objava rata koju su poslale islamističke mreže u trenutku kada se politički islamizam povlačio. Vjerski pokreti raširili su se po nacionalističkom selu, te se, dakle, pretvorili u politički pokret za kojega je preuzimanja vlasti postalo važnije od afirmacije vjere. No gospodarski uspjeh Sjedinjenih Država oslabio je te pokrete, a 'arapsko građanstvo' pomalo je prešlo na stranu globaliziranog gospodarstva, ostavljajući mase bez neke klase kojoj se obratiti, kao i bez upravljača. Nakon što je odustao od preuzimanja vlasti u većem dijelu muslimanskih zemalja, islamistički pokret imao je dakle samo dvije alternative: svoj raspad ili nasilje. Sad je, ne samo protiv prve tendencije, i ne samo protiv američke moći, nadvladalo nasilje, ujedinjujući one koji su se podijelili. Ne radi se ovdje o gerili, niti o terorizmu, nego o ratu. Naravno, nitko ne očekuje vidjeti masovne sukobe između zračnih ili pomorskih flota,
ITALIJA
LA REPUBBLICA
18. IX. 2001.
Sat povijesti zaustavio se u New Yorku
"Uništenje središta američke moći nisu samo provale nasilja i izraz
mržnje koja se pokazala u nekim arapskim gradovima: to je objava
rata koju su poslale islamističke mreže u trenutku kada se
politički islamizam povlačio. Vjerski pokreti raširili su se po
nacionalističkom selu, te se, dakle, pretvorili u politički pokret
za kojega je preuzimanja vlasti postalo važnije od afirmacije
vjere.
No gospodarski uspjeh Sjedinjenih Država oslabio je te pokrete, a
'arapsko građanstvo' pomalo je prešlo na stranu globaliziranog
gospodarstva, ostavljajući mase bez neke klase kojoj se obratiti,
kao i bez upravljača. Nakon što je odustao od preuzimanja vlasti u
većem dijelu muslimanskih zemalja, islamistički pokret imao je
dakle samo dvije alternative: svoj raspad ili nasilje. Sad je, ne
samo protiv prve tendencije, i ne samo protiv američke moći,
nadvladalo nasilje, ujedinjujući one koji su se podijelili. Ne radi
se ovdje o gerili, niti o terorizmu, nego o ratu. Naravno, nitko ne
očekuje vidjeti masovne sukobe između zračnih ili pomorskih flota,
no to je stanje rata od trenutka kada se u arapskom svijetu prešlo s
borbi na vlast na odluku o izravnom napadu na protivnika.
Proširimo sada malo vidik. Tko danas ne može vidjeti krajnju
hegemoniju koju Sjedinjene Države imaju nad cijelim planetom? Od
napadnutih neprijateljskih država do saveznika, u cijelom se
svijetu svjesno živi pod jednom hegemonijom, čije pozitivne
aspekte, između ostaloga, ne trebamo zaboraviti: koncentracija
sredstava kulturalnog stvaranja, sveučilišta koje privlače elite
iz cijelog svijeta, uspjesi pokreta za priznavanje kulturalnih
prava itd.. Četvrt stoljeća, a poglavito od 1989. pa dalje, ta je
hegemonija bila apsolutnija od one koju su između 1870. i 1914.
imale Velika Britanija, i druge tri velike kapitalističke sile.
Sada je tih pola stoljeća 'imperijalističkih' pobjeda, kako se tada
govorilo, izazvalo stoljeće političkih i ideoloških reakcija, koje
su se u mnogo slučajeva prelile u totalitarne ili razne autoritarne
režime. Prošlo je gotovo jedno stoljeće prije no što se moglo
završiti s tim, koliko antidemokratskim toliko i
antikapitalističkim, režimima.
Nismo li možda već ušli u 21. stoljeće koje se sprema još
dramatičnije ponoviti povijest 20. stoljeća? S jednom glavnom
razlikom: umjesto sukoba među organiziranim nacijama oko carstva i
njegovih simbola moći, vidjet ćemo, štoviše, već vidimo, kako se u
sjeni stvaraju mreže sposobne naći dovoljno sredstava u naftnoj
industriji, a još više, u spremnosti mnogih mladih da žrtvuju život
za vjerska i politička uvjerenja. Svijet riskira pretvoriti se u
golemu Baskiju.(...)
Možemo li se, na kraju upitati, koja bi trebala biti uloga Europe?
Bilo bi, naravno, nepristojno Americi predložiti promjenu vodstva
ili ograničavanje njene hegemonije u trenutku kada ruševine još
uvijek pokrivaju ulice New Yorka. No jedna se stvar može zatražiti
od Europljana, kao i od samih Amerikanaca: zaustavite utrku prema
koncentraciji moći i profita, koja nas je veće odvela u svijet
nasilja, praćen slabljenjem demokracije i širenjem autoritarnih
režima i pokreta", piše Allain Touraine, preneseno iz El Paisa.