IT-US-kriza-terorizam-država-Politika-Terorizam IT-18.IX. LA STAMPA- TERORIZAM I DRŽAVA-NACIJA ITALIJALA STAMPA18. IX. 2001.S prozora se vijori bijela zastava"(...) Povijesno je krajnja legitimizacija države bila upravo u njenoj
sposobnosti da institucionaliziranjem uporabu nasilja otuđi od suda pojedinaca, skupina ili stranaka: a terorizam je zanijekao legalno nasilje, namećući se kao radikalna alternativa, ali tražeći svoju legitimizaciju na istom terenu ('vlast se rađa iz puščane cijevi')Terorizam koji je pogodio New York na dramatičan način nadilazi obzor državnosti. To svjedoče njegove mete-simboli, 'srca države' koja se ne identificiraju samo s institucionalnom vlašću (Pentagon i Bijela kuća), nego poglavito s gospodarsko-financijskom vlašću. I ne samo to: to je akcija koja po širini sredstava i po broju ljudi, i strašnoj razornosti njenih ishoda, nadilazi kvantitativne i kvalitativne granice tradicionalnog terorizma ukazujući se kao pravi ratni čin. U slučaju da je krivac Bin Laden, našli bi se pred ratom u kojem su države koje su ga poduprle bili pomagači, suučesnici, zaštitnici, ali nisu one 'povele rat' već jedna privatna skupina.
ITALIJA
LA STAMPA
18. IX. 2001.
S prozora se vijori bijela zastava
"(...) Povijesno je krajnja legitimizacija države bila upravo u
njenoj sposobnosti da institucionaliziranjem uporabu nasilja
otuđi od suda pojedinaca, skupina ili stranaka: a terorizam je
zanijekao legalno nasilje, namećući se kao radikalna alternativa,
ali tražeći svoju legitimizaciju na istom terenu ('vlast se rađa iz
puščane cijevi')
Terorizam koji je pogodio New York na dramatičan način nadilazi
obzor državnosti. To svjedoče njegove mete-simboli, 'srca države'
koja se ne identificiraju samo s institucionalnom vlašću (Pentagon
i Bijela kuća), nego poglavito s gospodarsko-financijskom vlašću.
I ne samo to: to je akcija koja po širini sredstava i po broju ljudi,
i strašnoj razornosti njenih ishoda, nadilazi kvantitativne i
kvalitativne granice tradicionalnog terorizma ukazujući se kao
pravi ratni čin. U slučaju da je krivac Bin Laden, našli bi se pred
ratom u kojem su države koje su ga poduprle bili pomagači,
suučesnici, zaštitnici, ali nisu one 'povele rat' već jedna
privatna skupina.
Bin Ladenova mreža ih nadilazi, služi se njihovim bankama, koristi
njihove financijske kanale, središta za vojnu izobrazbu, a
istodobno među prvih 50 gospodarskih entiteta planeta manje od pola
su države, dok su drugi privatni skupine s proračunima i
financijskim mogućnostima koji uvelike prelaze one većeg dijela
nacionalnih država. Bin Laden tako u svojoj strategiji terora spaja
arhaičnu i primitivnu dimenziju vjerskog fundamentalizma s
modernitetom potpuno globaliziranog organizacijskog postrojenja,
ostvarujući tako na svoj način imploziju države-nacije. Nakon New
Yorka globalizacija je fenomen koji se ne odnosi samo na pojavu
transnacionalnih protagonista poput velikih banaka i
multinacionalnih tvrtki, ili dolaska velikog univerzalnog sustava
komunikacije koji je velikim dijelom izvan nadzora vlada, nego i na
suvremeno uobličavanje terorizma.
U Genovi je slika čelnika skupine G8 zatvorenih u 'crvenoj zoni'
pročitana kao simbol arogancije i neosjetljivosti vlasti. Danas,
nakon New Yorka, izgleda da ona prenosi svu prazninu i nemoć koja se
ukazuje iz raznih savjetovanja 'okrunjenih glava' koje su, kao što
je podsjetio Marco Revelli, zacrtale put koji ih je bacio u Prvi
svjetski rat, lišavajući ih kraljevstava i carstava. Air Force One
koji luta nebom na površinu iznosi onaj osjećaj zgranutosti koji je
mučio milijune gledatelja koji su iz svih kutova svijeta gledali
slike tornjeva koji su se rušili. Bilo je to kao da su atentati u New
Yorku i Washingtonu emotivno bili prejaki i prenabijeni značenjima
da bi ih svijet, poput onoga industrijaliziranih zemalja, mogao
odmah shvatiti i probaviti, svijet koji previše i predugo leži u
samozadovoljstvu svog blagostanja. Na njegov veliki dio poput
stijene sručila se lakoća kojom se došlo do ovog sastanka s
poviješću.
Godinama se nismo ograničavali na prihvaćanje svijeta 'takvog
kakav jest', nego se naš zapadni svijet, bijel i bogat, ocjenjivao
'najboljim mogućim svijetom', veličajući tržište kao mehanizam
savršen po sebi, kojega se treba samo 'slobodno pustiti',
prihvaćajući globalizaciju ne kao proces kojim se treba upravljati
i kojeg treba nadzirati, nego kao neku vrstu prirodnog fenomena,
urođeno i deterministički pozitivnog. Kada je taj proces otkrio sav
svoj užas upravo u srcu američke sile, ostalo je mjesta samo za
iznenađenje i izgubljenost," piše Giovanni De Luna.