IT-10.IX.STAMPA-SUPERSILE I RAKETE

ITALIJA LA STAMPA 10. IX. 2001. Vruća jesen velikih sila "Susretom Vladimira Putina i kineskog predsjednika vlade Zhu Rongjija počinje vruća jesen velikih sila. Složena igra igrat će se od sada pa do prosinca između Sjedinjenih Država, Rusije i Kine: najvjerojatnije najsloženija i najteža otkako je završio Hladni rat. Za deset dana američki i kineski ministri vanjskih poslova pripremat će skup na vrhu u listopadu u Pekingu između Busha i Jiang Zemina, a u studenom će Bush primiti Putina na svojem teksaškom ranču. Nakon svega toga, mnogo više će se znati kakav će izgled imati strateški globalni odnosi slijedećih godina i desetljeća. Rusi i Kinezi već su potpisali u srpnju sporazum o prijateljstvu i suradnji, koji je 'upozorenje' američkoj supersili, ali ne još i prijetnja, pošto i Moskva i Peking imaju previše motiva, gospodarsko-trgovinskih, i konačno političkih, za razgovor s Washingtonom. Zanimljiviji su stoga odnosi koje će Bush uspjeti odvojeno ostvariti s Jiangom i Putinom. Prema Kini je američka administracija prošlih dana napravila čudan potez. Dala je naslutiti da će u zamjenu za odobrenje Svemirskog štita, zatvoriti jedno oko spram kineskog povećanja ofenzivnih projektila, kao i glede obnavljanja nuklearnih pokusa. Kinezi su odgovorili u velikom stilu: ne trebaju dozvolu za povećanje svog raketnog arsenala i ne predviđaju nastavak pokusa, pošto raspolažu odgovarajućim računarskim simulacijama. To ne znači da Peking ne namjerava pregovarati, no ne želi Bushu ponuditi alibi za 'njegove' strateške programe. Što se tiče Rusije, Bijela kuća je prebrzo pomislila da je već otklonjeno pitanje protivljenja štitu, i obrane starog sporazuma ABM iz 1972.. U tom su smislu iz Moskve stigla pojašnjenja. Ostaje, i više nego u Kini, spremnost na razgovor, no bez krutih rokova. No Bush bi htio sve razjasniti u studenom, na njegovom ranchu, kako bi u travnju mogao nastaviti s izgradnjom prve proturaketne postaje na Aljasci, koja je već izvan okvira ABM-a. Dakle, sve je složenije nego što se vjeruje u Washingtonu. U stvarnosti se najavljuje vrlo tvrd sukob na svjetskoj šahovskoj ploči. I ne samo glede štita, jer u igri su, s njim ili pored njega, druga pitanja, strateška i nestrateška. Što se tiče prvih, dok Peking namjerava pojačati svoj ofenzivni arsenal, Moskva ga namjerava smanjiti, a ostaje nepoznanica Indije i Pakistana pred ponovnim kineskim naoružavanjem koje nije pokriveno globalnim obrambenim sustavom (i ne zaboravimo da postoje dvije nuklearne sile unutar Europske Unije). Što se tiče ostalog sve je problem gospodarskih kompenzacija i priznavanja političkih utjecaja, pa i radi regionalnih kriza koje su ponovno postale eksplozivne, poput Bliskog istoka. Više ćemo znati u studenom-prosincu, no najvećem se broju rizika izlaže Amerika koja igra u napadu dok drugi igraju u obrani. Uspjeh ostvaren američkom snagom ne bi bio odlučujući, pošto bi nosio klice buduće, opasne nestabilnosti", piše Aldo Rizzo.