DNEVNI PREGLED BR. 161. 22. KOLOVOZA 2001.

GLAS AMERIKE - VOA 21. VIII. 2001. Pregled tiska Trebaju li se Sjedinjene Države ponašati imperijalistički? Prilog pripremila Andrea Tadić. 'Washington Post' jutros piše o tome ? trebaju li se Sjedinjene Države ponašati imperijalistički? Kako piše list, među konzervativnim intelektualcima nedavno se razvila ideja da se Sjedinjene Države već ponašaju imperijalistički i da bi tako trebalo i biti. Konzervativci ukazuju da su Sjedinjene Države od kraja 'hladnog rata' proširile svoju vojnu nazočnost i postale glavna vojna sila u gotovo svim dijelovima svijeta. Pristaše ovog nazora zagovaraju odlučnu, ekspanzionističku vanjsku politiku, ocjenjujući da su Sjedinjene Države imperij demokracije i slobode, koji na svjetskoj pozornici ima gospodarsku, vojnu i kulturnu prevlast. Iz 'Washington Postu' izdvajamo i članak da je Europska unija najavila da će zatražiti uvođenje trgovinskih sankcija protiv Sjedinjenih Država, na temelju odluke Svjetske trgovinske organizacije kojim je američki program poreznih olakšica za američke izvoznike proglašen kršenjem međunarodnog zakona. Washington je upozorio Europsku uniju da bi uvođenje sankcija navelo Kongres na osvetničke mjere, koje bi mogle poremetiti svjetsku trgovinu i izazvati ekonomsku krizu u svijetu. 'New York Times' jutros javlja da se Sjedinjene Države namjeravaju povući iz američko-ruskog programa, u okviru kojega bi obje strane uklonile po 50 tona plutonija iz svojih bojevih glava, kako on ne bi pao u krive ruke. Ovaj je program osmislila prijašnja administracija, no dužnosnici administracije predsjednika Busha smatraju da bi njegovo provođenje bilo preskupo jer bi Sjedinjene Države trebale izdvojiti preko 6 i pol milijardi dolara. (VOA) FRANCUSKI RADIO - RFI 21. VII. 2001. U vezi sudjelovanja američkih snaga u operaciji Oluja 1995. godine iz Zagreba izvješćuje Marinko Čulić. "Sjedinjene Države aktivno su sudjelovale u pripremanju i izvođenju vojne akcije Oluja 1995. godine kada je Hrvatska vojska zauzela teritorij samoproglašene republike Srpske Krajine. To je smisao članka koji se ovih dana pojavio u američkom tjedniku 'Newsweek' i odmah postao jedna od glavnih političkih tema u samoj Hrvatskoj. Sve je naravno povezano s haaškim optužnicama protiv hrvatskih generala koji su bili zapovjednici u Oluji, jer ako je osim Hrvatske vojske u njoj netko sudjelovao, taj može biti i svjedok o zločinima koji su u toj akciji počinjeni. Tim više što 'Newsweek' piše da je američko sudjelovanje u Oluji bilo koncentrirano na obavještajno izviđanje pomoću bespilotnih letjelica i to tijekom te vojne akcije i poslije nje. To znači da je uloga CIA-e bila puno veće nego što se dosad priznavalo, na čemu posebno inzistiraju hrvatski obavještajci iz vremena Oluje, između ostalih i Tuđmanov sin Miroslav, ne vodeći računa što time poprilično devalvira vojnu akciju koju je Tuđmanova propaganda nazvala najvećom vojnom pobjedom u hrvatskoj povijesti. On u 'Newsweeku' izjavljuje da su Sjedinjene Države bile praktički hrvatski partner u Oluji. U nekim ovdašnjim komentarima to se tumači kao bacanje pojasa za spasavanje generalu Anti Gotovini koji je optužen kao jedan od krivaca za zločine u Oluji, a već nekoliko tjedana nalazi se u bijegu. 'Newsweek' sugerira da ako američko izviđanje iz zraka nije otkrilo neke sustavno provođene akcije terora, onda njih vjerojatno nije ni bio. Ali službeni Washington nije sklon otvoriti svoj arhiv iako ga 'Newsweek' potiče da to napravi. Sve ostaje na ogradama da je Bijela kuća bila upoznata s planiranjem Oluje, ali ni na koji način nije povezana sa zločinima koji su se dogodili u toj akciji i poslije nje. Očigledno Washington želi na svaki način izbjeći ovu temu, i oprati ruke od Oluje, pa ako njegovi obavještajci budu pozvani da svjedoče u Haagu, prema nekim ovdašnjim procjenama, to će glatko biti odbijeno. (RFI) BRITANSKI RADIO - BBC 21. VIII. 2001. Pregled tiska Svi vodeći britanski dnevnici osvrću se na jučerašnji boravak glavnog zapovjednika NATO-a u Europi generala Josepha Ralstona u Skopju i najavljuju da će, unatoč ozbiljnim borbama oko Tetova u nedjelju, NATO gotovo sigurno odobriti operaciju Nužna žetva i u Makedoniju će odmah potom biti upućeno 800 britanskih padobranaca. Međutim, piše 'The Financial Times', nije izvjesno hoće li njemački parlament odobriti upućivanje 500 svojih vojnika jer se tom planu, pored oporbene Kršćanskodemokratske unije, protivi 28 zastupnika vladajućih socijaldemokrata i 7 poslanika iz njima koalicijske stranke Zelenih. Iako, kako ističe list, kancelar Schroeder najavljuje da će ugušiti skupštinsku pobunu, Kršćanskodemokratska unija upozorava da je misija tijekom koje Nijemci trebaju predstavljati mobilnu potporu ostalim snagama NATO-a previše rizična. Bivši ministar obrane Volker Ruehe zahtijevat će zato, piše 'The Financial Times', da vojni budžet bude povećan za pola milijarde maraka, a vojska najmodernije opremljena za novu balkansku avanturu. Detaljima operacije Nužna žetva najdetaljnije se bavi 'The Times' koji precizira da će se među oružjem koje Albanci namjeravaju predati, a čiji se broj procjenjuje na oko pet tisuća iako makedonska strana tvrdi da ih je bar osam tisuća komada, nalaziti i dva zarobljena tenka ruske proizvodnje. List prenosi riječi neimenovanog zapadnog diplomata da je u posljednjih pola godine u Makedoniji više ljudi poginulo u saobraćajnim nesrećama nego u ratu. Takvoj ocjeni žestoko se protivi bivši zapovjednik NATO-a general Wesley Clark. U svom komentaru 'The Guardianu', general Clark pokazuje zabrinutost da misija ograničena obimom i vremenom neće uspjeti. On podvlači da je, poučena negativnim iskustvom Bosne i pozitivnim Kosova, savez trebao reagirati još u veljači, dok su albanske snage, kako ističe, osnovane na Kosovu, raspolagale s nekoliko stotina vojnika i lakim naoružanjem. Clark upozoravada se sve zbilo po već provjerenoj shemi eskalacije građanskog rata po balkanskom receptu. 150 000 ljudi je već raseljeno, preko 100 poginulo, mandat NATO-a Albanci će iskoristiti za sakrivanje oružje, Makedonci za obuku paravojnih formacija. Pitajući bi li u takvom slučaju savez morao promijeniti mandat i njegovo trajanje, Wesley Clark predviđa da prekid primirja znači i podjelu Makedonije, a zatim i domino efekt podjele Balkana po etničkim granicama, prije svega pripajanjem Kosova Albaniji i Republike Srpske Srbiji. Slično je intoniran i komentar u 'The Daily Telegraphu' profesora povijesti na oksfordskom koledžu Andrewa Apostolua. Komentator predviđa da će odredba ohridskog sporazuma da albanski bude službeni jezik u sredinama u kojima Albanci čine petinu stanovništva, samo ubrzati podjelu zemlje. Makedonci će istjerivati Albance iz svih gradova gdje se približe tom postotku, a Romi i Turci naći će se pod pritiskom da se izjašnjavaju kao Albanci. Makedonske vlasti će, zbog potencijalnog sudjelovanja Albanaca u policiji te snage marginalizirati i početi naoružavati vojsku, dok albanska dijaspora sunarodnjacima šalje milijune dolara koje mogu potrošiti na istočnoeuropskim tržnicama oružja, ističe Apostolu, ukazujući da je nezainteresiranost Washingtona za mirovni proces u Makedoniji ključ njegove propasti. (BBC) NJEMAČKI RADIO - RDW 21. VIII. 2001. Pregled tiska Najveći broj današnjih komentara u njemačkom tisku posvećen je slanju njemačkih vojnika u Makedoniju. Komentatori se osvrću na prijedloge oporbenih kršćanskih demokrata i njihovog čelnika Wolfganga Schaeublea. 'Stuttgarter Zeitung' se pita zašto se za veće ovlasti crveno-zelene savezne vlade zalaže upravo jedan kršćanski demokrata i se oporbe toliko trudi da o pitanju slanja njemačkih vojnika odlučuje parlament. Zašto onda postoji vlada? Svi ti zahtjevi dolaze upravo iz Schaeubleovih usta, a on je kao angažirani parlamentarac tijekom vlade Helmuta Kohla bio šef zastupničkog kluba konzervativnih u Budestagu stranku CDU izgradio do centra moći njemačke politike. Postavlja se pitanje čemu taj zaokret. Oporbeni političar koji dragovoljno iz svojih ruku daje pravo vladi da odlučuje? Iskusni parlamentarac, stručnjak za vanjsku politiku i strateg moći - Wolfgang Schaeuble - je u krivu', naglašava 'Stuttgarter Zeitung'. Sličnog je mišljenja i 'Westfalenpost' iz Hagena koji piše da je prijedlog iz redova kršćanskih demokrata zanimljiv, ali i vrlo sporan, pa ga se treba uzeti s velikom rezervom. Žele li Nijemci da njemački parlament da oko važnih pitanja kao što je odluke o slanju vojnika u inozemstvo ubuduće ne odlučuje? Argumenti za i protiv ne samo da moraju biti tema javnih rasprava, već mora se omogućiti da se zastupnici o određenim pitanjima očituju i svojim pravo na veto. Samo na taj način narod će prihvatiti parlament kao političko tijelo, napominje list. 'Die Tagespost' iz Wuerzburga u svojem komentaru podsjeća na iskustva da pobunjenici kada vraćaju oružje predaju najčešće staro i neispravno, i to onda još prikazuju kao znak dobre volje: Utopija je vjerovati kako će akcija prikupljanja oružja trajati samo 30 dana. U misiji u Makedoniji mora se računati s dugotrajnom nazočnošću u toj zemlji. I upravo za to njemačka vojska nema preduvjeta. Bundeswehr se nalazi na početku prestrukturiranja i financijski je suh. Kancelar Schroeder poručuje da Njemačka neće stajati sa strane u NATO-ovoj misiji u Makedoniji, ali ipak ne uzima u obzir da njemačka vojska ne raspolaže s dovoljno finacijskih sredstava, bilježi Die Tagespost. Bliski istok ovih dana pohodi njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer. 'Leipziger Volkszeitung' daje malo nade da će Fischerovo trodnevno putovanje uroditi plodom. Od posljednje Fischerove misije na Bliskom istoku stanje se još samo pogoršalo, a nasilje se proširilo. Izraelska odmazda slijedi uvijek nakon palestinskog atentata i obrnuto. Mirovni planovi su farsa i prije nego se osuši tinta potpisa. Zbog ovakvih predznaka samo najveći optimisti mogu od Fischerove nove misije očekivati preokret, piše 'Leipziger Zeitung'. Mnogo optimističniji je 'Offenburger Tageblatt' koji se piše da onaj koji vjeruje da Europa u Svetoj zemlji igra samo sporednu ulogu, razmišlja unutar starih kategorija. Upravo takvi do sada nisu mogli riješiti ovaj krvavi sukob. Fischer trenutno može više djelovati nego na vanjskopolitičkom području nespretni George Bush. Sjedinjene Države su prokockale svoju ulogu poštenog posrednika između Izraelaca i Palestinaca. Prečesto su u Vijeću sigurnosti UN-a pokrivali kršenja ljudskih prava od strane Izraela, koja su prisutna kao i na strani palestinskih terorista. Fischer je kao posrednik neopterećen, zaključuje list. (RDW) VELIKA BRITANIJA REUTERS 21. VIII. 2001. Anketa pokazuje: sve manje pristaša hrvatske reformističke vlade "Potpora hrvatskoj reformističkoj vladi, koja navršava 18 mjeseci, pala je na tek nešto više od 50 posto, a glavni je razlog nezadovoljstva odlučnost vlade da surađuje sa sudom UN-a za ratne zločine. Anketa koju je proveo utjecajni politički tjednik 'Nacional' u utorak kao najnepopularniji korak kabineta navodi nedavna smanjenja porodiljskih naknada. Nakon smanjenja naknada, uslijedila je suradnja vlade s haškim tribunalom, koji je osumnjičio dva hrvatska generala koje narod smatra herojima rata za neovisnost koji je trajao od 1991. do 1995. godine. Anketa, provedena na uzorku od 1000 Hrvata, pokazuje kako je udio onih koji se zalažu za prijevremene izbore 43.2 posto. Oko 44.8 posto ispitanih smatra kako bi petočlana koalicijska vlada, predvođena premijerom Ivicom Račanom, socijaldemokratom, trebala ostati na vlasti do kraja njihovog mandata, u siječnju 2004. godine. Prema istoj anketi, 45 posto Hrvata rad vlade smatra nezadovoljavajućim. Drugi nepopularni potezi su masovno otpuštanje zaposlenika policije ovoga ljeta i preliminarni sporazum glede granica prema kojem se susjednoj Sloveniji ustupaju neke teritorijalne vode u sjevernom Jadranu. Popularnost vlade će se najvjerojatnije dodatno smanjiti u jesen, kada će biti poduzete još nepopularnije mjere, a neki analitičari vjeruju kako će desničari pokušati navesti javnost da zahtijeva prijevremene izbore krajem godine. Anketa objavljena u 'Nacionalu' pokazuje kako je potpora Račanovom SDP-u pala na 19 posto, u usporedbi s 26 posto koliko je iznosila prije približno šest mjeseci, dok je potpora glavnom nacionalističkom protivniku SDP-a, HDZ-u pokojnog Franje Tuđmana, porasla s 10 na 15 posto. Čelnici SDP-a u ponedjeljak su objavili kako će pokrenuti 'bolne ali nužne' reforme u gospodarstvu i socijalnoj skrbi, s naglaskom na vojsku i policiju gdje će oko 20.000 ljudi vjerojatno biti otpušteno do kraja godine. Stranka će predložiti dodatne društvene reforme, uključujući i raciju poslodavaca koji izbjegavaju porez tako da ne prijavljuju zaposlenike koji su, pak, službeno nezaposleni. Nezaposlenost trenutno iznosi 21.5 posto i porasti će nakon restrukturiranja oružanih snaga", prenosi Reuters. AUSTRIJA DIE PRESSE 22. VIII. 2001. Tvar od koje su ratovi "Svi sastojci za veliki sukob, za pravi rat su tu: divovska naftna polja na morskom dnu čekaju iskorištavanje. Pet pograničnih država i iza nekih od njih naftne multikompanije koje crnim zlatom žele napraviti veliki novac. Nerazjašnjeno određivanje granica. Velike sile izvana koje ne žele biti postrani u ogorčenoj borbi za politički utjecaj i dobit: naftom bogata regija Kaspijskog jezera mogla bi postati novo međunarodno polje sukoba prvoga reda. Iranske topovnjače već plove jezerom, Teheran šalje mornaričke zrakoplove kako bi azerbejdžanske brodove za bušenje otjerale iz navodno 'iranskih voda'. Baku je također u prijeporu s Turkmenijom zbog dvaju naftnih polja, oštre diplomatske note bruje preko jezera između pet glavnih gradova pet pograničnih država. Za riječ se javlja i SAD, zauzima stajalište protiv svojeg zakletog neprijatelja Irana, isto tako Turska koja bi u prostoru od Kavkaza do srednje Azije vrlo rado vodila glavnu riječ. No upravo je američki i turski pokušaj pridobivanja utjecaja mrzak Rusiji koja sebe drži navažnijim akterom u regiji. U međuvremenu je Azerbejdžan već počeo zlu igru uhićenja sumnjivih 'iranskih špijuna'. Odgovor iz Teherana zacijelo će doći. Istodobno se sukobljene strane naoružavaju, jačaju svoje pomorske i zračne snage. U tom su stanju koje se opasno zaoštrava, razum, suzdržanost i umjeren utjecaj vanjskih aktera poput SAD-a, Turske i multikompanija na njihove partnere nužni. Na posljetku se pri rješavanju sukoba neće moći izbjeći da se Iranu i Turkmeniji, koje u ovom trenutku drže da ih Azerbejdžan, Rusija i Kazahstan isključuju iz borbe za crno zlato, ponude kompenzacijski poslovi. Nikome ne bi koristio otvoreni rat na Kaspijskom jezeru koji bi mogao prijeći na cijeli, ionako nestabilan srednji Istok", zaključuje Burkhard Bischof. Sljedeća kriza "Dok su sve oči uprte na Makedoniju, naznačuje se iduća kriza koja bi - gledano u vezi s neovisnošću Crne Gore - mogla dovesti do daljnjeg oružanog sukoba. Vijesti iz Beograda posljednjih dana morale bi u prvom redu izazvati pozornost i u drugom redu ponovno izoštriti pogled Europe za ostatak Jugoslavije: srpska vladina koalicija se raspala jer ju je napustila stranka predsjednika Koštunice u sjeni jednog ubojstva i bezbroj glasina. Borba za vlast između nacionalista i predsjednika vlade Đinđića eskalira. Riječ je o pokušaju državnog udara a i o odbijanju predsjednika vlade da rekonstruira vladu. No što ako se u tom stanju Crna Gora želi odvojiti? Hoće li se tamo rješavati srpska borba za vlast? A kad opet počne gorjeti, Europa će opet biti iznenađena", zaključuje Anneliese Rohrer. SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 21. VIII. 2001. Obnovljeni međunarodni realizam "Izgleda da je Tom Daschle zaboravio da u svakom udžbeniku povijesti postoji više od jedne definicije internacionalizma. Čelnik većine u Parlmanetu tvrdi da će predsjednik Bush SAD sunovratiti u eru izolacije ako ne bude vodio zemlju slijedeći druge. Daschle podržava wilsonijanski stav koji prednost daje održavanju jedinstva koalicije a specifične koristi međunarodnog sporazuma za SAD su u drugom planu. No za razliku od wilsonijanske ideologije, koja se pojavila početkom prošlog stoljeća, realistička međunarodna tradicija u SAD-u datira još od samog osnivanja SAD-a. Federalisti su pregovarali o brojnim sporazumima(...), imajući prvenstveno na umu to da li je sporazum u interesu Amerike. Osnivači SAD-a zasigurno nisu smatrali kako je 'čelništvo' vršenje naredbi drugih zemalja, bez obzira na zasluge ikakvog posebnog sporazuma. Predsjednik Bush, zalaže se za realističnu politiku zasnovanu na rezultatima sporazuma, na sreću SAD-a, pa je Daschleova opsesija uklapanjem u kosenzuse, čak i kada odluke sasvim jasno nisu u interesu SAD-a, u drugom planu. Na primjer, Bush je odbio potpisati Protokol iz Kyota, koji se tiče globalnog zatopljenja. Unatoč činjenici da su standardi regulacije ispuštanja štetnih plinova tog protokola neostvarivi, američki su saveznici pokušali natjerati SAD da potpiše protokol optužujući SAD za izolacionizam ako to ne učini. Realno gledano, Kyoto bi rezultirao tek minimalnim promjenama atmosferske temperature a stajao bi milijarde dolara i više od 2 milijuna američkih poslova. Također, Kinu i Indiju, koje se nalaze među najvećim zagađivačima, odredbe sporazuma ne pokrivaju. Kako takav sporazum može biti u interesu SAD-a? Kao što je to zaključio Bush, ne može. Gospodarstvo SAD-a znatno se usporilo, a daljnja ograničenja zagađenja stanjila bi ionako tanke proračune tvrtki. Osim toga, milijarde dolara bile bi uložene u financiranje novog regulatornog režima i opreme za kontrolu zagađenja. Sporazum je mogao pomoći gurnuti gospodarsko usporavanje u pravu recesiju. Osim Kyota, Bush je odbio potpisati sporazum kojim bi bio osnovan 'Međunarodni kazneni sud'. Europljani, vođeni wilsonijanskom ideologijom 'potpiši sada a usavršavaj kasnije', optužili su Busha za manjak vizionarstva glede međunarodnog pravosuđa. No je li sporazum u interesu SAD-a? Kako stvari stoje, predloženi Međunarodni kazneni sud bio bi početak nadnacionalnog pravosudnog sistema koji sebe postavlja iznad svih postojećih sudova, s neograničenom jurisdikcijom. Sporazum bi zadirao u suverenost nacionalnog sudbenog sistema i davao bi više moći nadnacionalnoj organizaciji koja nema demokratskog prava suditi građane SAD-a, pa je stoga politički neodgovorna. Očito je da takav sistem potkopava legitimnost Ustava SAD-a i prava svih građana. Realistički motivirana politika predsjednika Busha SAD je očuvala od takvih opasnih sporazuma, no ovo ne znači da njegov međunarodni stav ograničava produktivnu suradnju. Zapravo, Bush je gorljivi pobornik širenja NATO-a. Administracija NATO smatra štitom demokracije, koji će, pozivanjem novih zemalja u organizaciju, nakon što ove ispune standarde razvoja, pomoći njegovati nastavak gospodarskog rasta i poboljšati demokratsku stabilnost. (...) U slučaju UN-ovog sporazuma glede međunarodne trgovine ilegalnim malokalibarskim oružjem, SAD je ostvarila obostrano koristan cilj s ostalim zemljama snažnom diplomacijom zasnovanom na nacionalnim interesima. Originalni oblik sporazuma ograničio bi prava Amerikanaca da prema Drugom amandmanu nose oružje. No zemlje potpisnice sporazuma popustile su pod pritiskom SAD-a i napisale skicu sporazuma koja se pokazala korisnom za borbu protiv nezakonite trgovine oružjem istovremeno štiteći interese Amerikanaca. Kada je raketna obrana posrijedi, Bushova je administracija učinila sve što je u njenoj moći kako bi o američkim planovima raspravila sa saveznicima. Čineći to, Bush je otkrio kako su mnoge zemlje otvorene ovoj zamisli. Sada SAD može računati na podršku Italije, Češke, Poljske, Španjolske i Turske pri implementiranju sistema. Ovo baš i ne zvuči kao rezultat politike okorjelog izolacionista. Bush nije zaboravio povijest, no čini se da je to učinio Daschle. Kao i federalisti, Bush bi trebao zadržati realističnu perspektivu i djelovati multilateralno svugdje gdje je to moguće i unilateralno tamo gdje je to potrebno. Ako se predsjednik drži ove filozofije, kao što je to činio do sada, SAD neće upasti u opasne međunarodne sporazume koji ne čine mnogo osim što ograničavaju moć SAD-a. Snažni SAD bedem je postojećeg političkog poretka. Njegovo očuvanje najistinitiji je oblik internacionalizma", pišu John Hulsman i Greg Schmitt. ITALIJA LA STAMPA 21. VIII. 2001. "CIA saveznica hrvatskog ratnog zločinca" "Hrvatski general Ante Gotovina, kojega je međunarodni sud u Haagu optužio za zločine protiv čovječnosti, a koji se još uvijek skriva, želi pozvati CIA-u da svjedoči u njegovu korist na temelju pomoći koju je washingtonska obavještajna služba dala Zagrebu tijekom vojne kampanje protiv Srba u krajini. Koprenu nad još uvijek top secret aspektom vojne suradnje između Sjedinjenih Država i Hrvatske podigao je američki tjednik 'Newsweek' koji, u ovotjednom broju, rekonstruira što se događalo u srpnju 1995. kada je general Gotovina zapovijedao 'Operacijom Oluja' koja je odbacile postrojbe Beograda preko hrvatskih granica, sve do bosanskog teritorija. Krajina je jedna teško prohodna regija Hrvatske, a vojno odmjeravanja snaga sa Srbima često se odigravalo kroz poznavanje kretanja neprijatelja. Kampanja je bila krvava jer je krajina bila etnički miješana, a civilno stanovništvo platilo je vrlo visoku cijenu. Sjedinjene Države odlučile su Zagrebu dati doprinos u visokoj tehnologiji koji se pokazao odlučujućim: 'GNAT-ove 750', bespilotne letjelice projektirane za nadgledanje i uočavanje s velike visine. Od srpnja 1995. ti zrakoplovi 'made in USA', koje su s udaljenosti vodili američki časnici s bazom u Hrvatskoj, sustavno su nadlijetali srpske položaje utvrđujući koordinate postrojbi i vojnih sredstava. Tako dobivene slike primali su američki vojnici i slali u Pentagon koji ih je, nakon što bi ih pregledao, slao u zapovjedništvo 'Operacije Oluja' gdje je bio upravo Gotovina. U posljednja, ključna, 72 sata kampanje u krajini, CIA-ine fotografije, tvrdi američki tjednik, bile su odlučujuće za sudbinu bitke jer su omogućile Anti Gotovini da s odlučujućem prednošću sazna gdje je Beograd koncentrirao postrojbe za prijelaz u protunapad. Saznavši raspored Srba na terenu, Gotovini nije bilo teško napasti slabu točku protivničke strane i pobjednički zaključiti 'Operaciju Oluja', dok su se Srbi u neredu povlačili prema Bosni. Danas Gotovina nije više među najistaknutijim generalima vojske Zagreba, nego traženi radi zločina protiv čovječnosti od strane UN- ovog suda za zločine u bivšoj Jugoslaviji, optužen za razna nedjela među kojima je i ubojstvo 150 srpskih civila, prisilna deportacija drugih 200.000 Srba i uništavanje tisuća ne-hrvatskih kuća s jedinim ciljem da učini krajinu 'etnički čistom'. Gotovina, koji danas ima 45 godina, do sada se odbijao predati Haaškom sudu i uvijek je poricao ono što mu se stavlja na teret, tvrdeći da su te okrutnosti počinjene kada je 'Operacija Oluja' bile već tri mjeseca gotova. Pred rastućim pritiskom Carle Del Ponte nad Zagrebom, bivši general, nekada pripadnik francuske Legije stranaca, sada je dao mandat svojem odvjetniku u Chicagu, Luki Mišetiću, da od CIA-e zatraži tisuće fotografija koje su snimile bespilotne letjelice u srpnju 1995., kako bi dokazao da tijekom 'Operacije Oluja' nije počinjen nikakav zločin. 'Moj klijent je naravno bio u zapovjednom lancu', izjavio je odvjetnik, 'no bilo je i drugih koji su na oku svaki dan držali ono što se događalo, i nitko u CIA-i u tom razdoblju nije nikada vidio ili prijavio neki zločin protiv čovječnosti'. Događaj je predodređen otvoriti dossier o vojnim pomoćima SAD-a Hrvatskoj tijekom balkanskih ratova. Nazočnost američkih vojnika uz postrojbe Zagreba Washington je uvijek opovrgavao, no sada Miro Tuđman, sin bivšeg hrvatskog predsjednika i službeni sugovornik CIA-e sredinom devedesetih godina, izgleda odlučan otkriti mnoge pojedinosti 'Newsweeku': 'Svaka postrojba naše vojske imala je američku elektronsku opremu, CIA je potrošila 10 milijuna dolara kako bi prisluškivala svaki telefonski razgovor u Bosni i Srbiji, svaka naša elektronska komunikacija prolazila je kroz Agenciju za nacionalnu sigurnost u Washingtonu'. A to je samo početak." piše Maurizio Molinari. ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 21. VIII. 2001. Međunarodna trgovina oružjem cvate "Međunarodno tržište oružja i opreme raste, cvjeta i buja i poslije svršetka hladnoga rata. Prošle se godine promet širom svijeta povećao za 8 posto na 36,9 milijarda dolara. Ipak je to još uvijek manje nego prije deset godina kad je globalna prodaja oružja iznosila više od 40 milijarda dolara. Do 1997. pala je na oko 25 milijarda da bi otad stalno rasla. S 25,4 milijarde dolara ugovori za isporuku sa zemljama u razvitku dostigli su najveći iznos od 1994. To proizlazi iz istraživanja koje je objavila služba istraživanja američkog kongresa. Prema izvješću, Sjedinjene su Države i dalje izgrađivale svoj vodeći položaj u opskrbi oružjem, ponajprije zemljama Trećega svijeta. Ali su i izvoznici oružja poput Rusije unaprijedili svoje poslove. Ukupno su američka poduzeća 2000. godine sklopila ugovore za isporuku oružja u visini od 18,6 milijarda dolara i time postigla 50 postotni udio na tržištu. Više od dvije trećine oružja otišlo je zemljama Trećega svijeta. Na drugom je mjestu Rusija s izvoznim opsegom od 7,7 milijarda dolara. Na sljedećim su mjestima Francuska s 4,1 milijarda, Njemačka s 1,1 milijardom, Velika Britanija s 600 milijuna, Kina s 400 milijuna te Italija sa sto milijuna dolara. Kako u uvodu piše autor istraživanja Richard Grimmett, zemlje Trećega svijeta i dalje su najveće i najbrže rastuće tržište za proizvođače konvencionalnih oružanih sustava. Unatoč globalnim promjenama od svršetka hladnoga rata, zemlje u razvitku nepromijenjeno su u središtu prodajnih aktivnosti ponuđača. Kao i ranijih godina, i prošle je godine rastao promet oružjem. I SAD i Rusija povećali su opseg prometa. Na vrhu ruskog popisa kupaca su Indija i Kina. Te zemlje često zbog gospodarskih razloga i transfera tehnologije ustraju na tomu da jedan dio oružja proizvedu njihove tvornice. Do Zaljevskoga rata prije jedanaest godina i Irak je bio značajan kupac ruskog oružja. No sankcije Ujedinjenih naroda zaustavile su taj posao. Izvješće pretpostavlja da bi Moskva u slučaju ukidanja sankcija te poslove obnovila. I Iran je važan kupac ruskog oružja. Između 1997. i 2000., prema izvješću Teheran je unatoč prosvjedima iz Washingtona, dobio oružje ruske proizvodnje u vrijednosti 800 milijuna dolara. Posebnom pozornošću istraživanje prati i ulogu Kine u međunarodnoj trgovini oružjem. Carstvo sredine, piše u njemu, moglo bi se pokazati kao problem pri pokušaju sprječavanja širenja naprednih proturaketnih sustava u politički napeta područja. Među razloge osim pukog posjedovanja sustava ubraja i nužnost prihvaćanja čvrstih deviza. U svakom su slučaju Kinezi zadnje godine imali malo uspjeha u izvozu oružja. Njihova prodaja prošle je godine pala s 2,7 milijarda dolara na 400 milijuna dolara a najveći kupac Kineza je Pakistan. Za razliku od njih, Sjedinjene su Države u istom razdoblju povećale promet s 12,9 na 18,6 milijarda dolara. Tomu je bitno pridonijela isporuka 80 borbenih zrakoplova F-16 u vrijednosti od 6,4 milijarda dolara Ujedinjenim arapskim emiratima. Ta je zemlja istodobno bila i najveći uvoznik oružja u prošloj godini. Na drugom mjestu je Indija s kupnjom u visini od 4,8 milijarda dolara ispred Južne Koreje s 2,3 milijarde dolara", izvješćuje list. NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 21. VIII. 2001. Žetvene svečanosti na albanskom "Ako OVK položi oružje, bit će to sve osim kapitulacije. 'Nacionalna oslobodilačka vojska' albanskih dragovoljaca u Makedoniji predat će NATO-ovoj postrojbi za razoružavanje u operaciji 'Važna žetva' tek manje značajan dio svojeg oružja. No to je samo jedan od razloga radi kojih će vođa OVK Ali Ahmeti NATO-ovu postrojbu u Makedoniji dočekati 'prijateljski'. Važnija je jedna druga stvar: Ahmeti i njegovi pozadinci na Kosovu i u albanskoj dijaspori 'dragovoljno razoružanje' drže svojom pobjedom. Jer NATO je zapravo OVK unaprijedio u sugovornika u pregovorima a sada i prihvatio kao jamca mira. To pomaže OVK-u da se otarasi svojeg ugleda banditske postrojbe. Međutim, NATO ima pred očima drugi cilj: militantne snage albanskog nacionalizma želi barem držati pod nadzorom. Kad oružje bude prikupljeno i kad će NATO-ove zemlje po istijeku 30 dana povući svoje postrojbe, 'raspušteni' će OVK još uvijek držati područja na sjeverozapadu Makedonije. A makedonska se policija unatoč promatračima OESS-a neće usuditi ponovno uspostaviti teritorijalni integritet države. Klonit će se albanskih sela duž granice s Kosovom. Na drugoj strani ekstremističkog spektra nalazi se 'Makedonski svjetski kongres' bivšeg zastupnika Todora Petrova koji s područja Tetova blokira opskrbu KFOR-a preko graničnog prijelaza Blace i naziva NATO 'novom albanskom terorističkom organizacijom'. NATO mora vlasti u Skopju s razlogom upozoriti da prekinu djelovanje tih snaga. Slavensko-makedonska većina ogorčena je što su albanskoj trećini stanovništva učinjeni ustupci uz pomoć SAD-a i EU pod pritiskom oružane sile OVK. Sporazumi predviđaju da se albanski jezik uvede kao drugi službeni jezik, da se makedonska policija poveća s Albancima i da se kod parlamentarnih odluka uvede etnička klauzula. OVK je - da bi ga zapadni krizni menadžeri priznali kao partnera - pregrizao jezik: posve svjesno izbjegava govoriti o federalizaciji ili čak diobi Makedonije kao cilju svojih akcija. Za razliku od zapovjednika OVK koji su tijekom borba govorili posve drukčije, Ahmeti sada zvuči bezazleno i tvrdi: 'Makedonija ima vojsku i policiju u kojoj će Albanci biti razmjerno zastupljeni'. Ahmeti i OVK nisu doduše sudjelovali u pregovorima, ali su se još u svibnju zajedničkom 'Platformom iz Prizrena' zajedno s albanskim strankama koje su pregovarale, odrekli 'teritorijalnih rješenja etničkih pitanja'. Izbor mjesta ipak podsjeća na druge zahtjeve, formulirane prije jednog stoljeća pod turskom vlašću: tada je 'Liga iz Prizrena' postavila kao cilj jedinstveno upravno područje za sve Albance na Balkanu. Ostaje samo tajanstvena Albanska nacionalna armija koja se otvoreno izjašnjava za stvaranje velike Albanije i izjavljuje da želi nastaviti borbu. Vođa OVK Ahmeti o njoj samo kaže: 'Ne poznam tu organizaciju'. Tako se za sada ne zna je li internet stranica ANA-e samo trik ili se iza nje uistinu skriva suparnički gospodar rata. NATO u svakom slučaju mora paziti da ga na posljetku ne iskoriste: kao kod priznanja Republike srpske u Bosni i progona Srba s Kosova, savez bi i u Makedoniji mogao biti iskorišten za teritorijalno rješenje etničkih pitanja", drži komentator lista Bernhard Kueppers.