DNEVNI PREGLED BR. 148 2. KOLOVOZA 2001.

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 1. VIII. 2001. Zagreb: kako dignuti lovu, a sačuvati obraz, prilog Milana Gavrovića. Od danas telefoniranje je u Hrvatskoj u prosjeku znatno poskupilo. Po novom tarifnom sustavu, lokalni i međugradski razgovori koštaju isto, dok je znatno jeftinije međunarodno telefoniranje. Telefon je poskupio zbog načina na koji je Vlada privatizirala hrvatski Telekom. Ona nije prodala strancima samo većinski udio u jednom od poduzeća; ona je istodobno prodala i prirodni monopol, a da, kako se sada pokazalo, nije ugradila ni jedan osigurač protiv monopolskog ponašanja. Zato je strani vlasnik, u ovom slučaju njemački Telekom, odmah iskoristio prigodu. Uzeo je sve što mu se pruža, odnosno maksimalizirao je svoj profit, kako bi rekli ekonomisti. Kako dignuti lovu, a sačuvati obraz? U Telekomu su, očito, mislili da će se najlakše progutati objašnjenje kako je, zapravo, samo usklađen hrvatski tarifni sustav s onim u zemljama Europske unije. To, međutim, jednostavno nije istina, jer jednaka cijena telefoniranja za lokalne i međumjesne razgovore ne postoji ni u jednoj europskoj zemlji, osim u Luksemburgu. A Luksemburg je, kao što svi znaju, samo jedan veći grad, pa međugradskih razgovora ni nema. Ali zbog tog navodnog usklađivanja lokalni su razgovori poskupjeli za tri puta, a pretplata za 50 posto. Istodobno, jeftiniji su međugradski i međunarodni razgovori, pa Telekom tvrdi da ukupno poskupljenje iznosi 12 do 24 posto. Društvo za zaštitu potrošača kaže, međutim, da će za većinu građana, a to su oni koji ne razgovaraju mnogo s inozemstvom, poskupljenje biti 200 posto. U borbi s monopolom potrošači su nemoćni, jer nemaju mogućnost izabrati jeftiniju uslugu. Tajnik najveće sindikalne središnjice, Saveza samostalnih sindikata Vitomir Begović, sinoć je izjavio da je bojkot jedini mogući odgovor. Ako je to istina, onda je bitka unaprijed izgubljena. Monopolisti znaju da se njihove usluge jednostavno ne mogu bojkotirati. Prirodni monopol mora ograničiti država. U Americi i drugim zemljama liberalnog kapitalizma, ona to radi tzv. ekonomskom regulacijom, što znači da praktično propisuje tri ključna elementa poslovanja; cijene, kvalitetu usluge i obvezu da one moraju biti dostupne svima pod jednakim uvjetima. Javnost u Hrvatskoj ne zna što sve sadrži ugovor o prodaji Telekoma; ali po postupku njemačkog vlasnika, a i po izostanku reakcije hrvatske Vlade, može se zaključiti, da njime monopol nije ni na koji način ograničen. Riječ je o vrlo opasnoj lakomislenosti, jer Hrvatskoj predstoji privatizacija i ostalih prirodnih monopola; u prvom redu elektroprivrede i INA-e. A za te učinjene pogreške, popravka nema. (RFE) BRITANSKI RADIO - BBC 1. VIII. 2001. Pregled tiska "Austrijski 'Der Standard' smatra kako se Češka našla u kompliciranom stanju pošto su britanski dužnosnici u praškoj zrakoplovnoj luci započeli protuslovni migracijski nadzor Čeha koji putuju u Britaniju. 'Češka se vlada našla između dvije vatre: ako ne poduzme mjere za sprječavanje masovnog odlaska Roma koji u Britaniji traže azil, riskira uvođenje viza za sve Čehe koji putuju u London. S druge, strane, ako takve mjere uvede, riskira optužbe za diskriminaciju protiv romske manjine', ističe list, dodajući da ni Britanija nije u ovom slučaju bez krivnje. Naime, 'Blairova Britanija prakticira etničku diskriminaciju na ponešto tankoćutnijoj razini', zaključuje 'Der Standard'. Češki dnevnik 'Mlada fronta' brani pak odluku Britanije da na taj način štiti svoj teritorij od 'poplave čeških Roma koji traže socijalne povlastice', tvrdeći da je Britanija postala žrtvom vlastite dobre volje. (...) Najvažnija međunarodna tema u europskim dnevnicima je pogoršanje stanje na Bliskom istoku, nakon što je Izrael raketirao sjedište palestinske militantne organizacije Hamas. Londonski 'The Independent' piše da su, nakon najnovije eskalacije nasilja na Bliskom istoku, izgledi za postizanje trajnog mira manji nego ikad. List napominje da je od izbijanja sukoba prošlog rujna poginulo 548 Palestinaca i 133 Izraelca. Francuski dnevnik 'Le Monde' piše da ubojstva palestinskih aktivista na Zapadnoj obali pokazuju, po svemu sudeći, da se strategija Izraela sve više zaoštrava. A to, upozorava list, stvara ne mali rizik od nekontroliranih osveta. Njemački 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' ocjenjuje da najnoviji izraelski napadaji više sliče na rat, nego na vladavinu prava. List ističe da je čitava akcija temeljena na strategiji prema kojoj navodne palestinske teroriste treba uništiti, čak i po cijenu da u napadajima stradaju i nevini civili. Upravo to pokazuje da je vladavina prava zamijenjena zakonima rata, piše njemački dnevnik. Britanski 'The Times' izvješćuje da njemački kancelar Gerhard Schroeder ima velike probleme u pronalaženju potpore za slanje njemačkih vojnika u novu misiju NATO-a, onu u Makedoniji. Opće raspoloženje u Njemačkoj je jasno - Nijemci ne žele da njihovi vojnici još jednom odu na Balkan, a političari će, imajući u vidu opće izbore sljedeće godine, takvo stajalište morati uzeti u obzir, piše 'The Times'. List, međutim, dodaje da će upravo kriza u Makedoniji pokazati je li Europa sposobna sama rješavati svoje probleme. Ukoliko to bude izbjegavala, što će onda ostati od kredibiliteta Europskih snaga za brze reakcije, pita se britanski 'The Times'". (BBC) NEJMAČKI RADIO - RDW 1. VIII. 2001. Iz tiska Pregovori za okončanje sukoba u Makedoniji tema su niza komentara u njemačkim medijima. Hamburški tjednik 'Die Woche' osvrće se na sve veće sumnje u nepristranost Zapada. List se pita - tko može zamjeriti Makedoncima što odbijaju prihvatiti NATO kao poštenog posrednika. Tko je jednom bio pristran, taj kao sudac ne djeluje više vjerodostojno. Nitko ne može istodobno biti podmetač požara i vatrogasac. Zbog toga bi Zapad s brutalnom jasnoćom morao sebi priznati - ako želi zaustaviti peti balkanski rat u jednom desetljeću, morat će na ovaj ili onaj način stvoriti treći protektorat na Balkanu. A mandat za MFOR obuhvaćat će dalekosežne ovlasti. Medu ostalim mora se ispraviti loši uzor Kosovo, gdje se Srbe protjeruje, a borci OVK nisu doista razoružani. NATO je dio teškoća koji on pokušava riješiti. Tako dugo dok on to ne razumije, on je osuđen ostati na Balkanu, smatra 'Die Woche'. (RDW) GLAS AMERIKE - VOA 1. VIII. 2001. Lanac restorana Smith & Wollensky pridružio se akciji deminiranja u Hrvatskoj 'Mine u vina'. Prilog Ivane Kuhar. U Sjedinjenim Državama već dvije godine djeluje organizacija 'Roots of Peace' - Korijeni mira, koja se bavi deminiranjem u Hrvatskoj. Moto te akcije glasi 'Mine u vino', odnosno, 'Pretvorimo bivše vinsko polje u vinograd'. Sinoć se akciji pridružio i ugledni lanac vrhunskih restorana Smith & Wollensky. Lanac restorana Smith & Wollensky dobro je poznato ime gurmanima najprobranijeg ukusa. Sinoć se taj lanac koji broji sedam restorana diljem Sjedinjenih Država, i službeno pridružio akciji 'Mine u vino'. Smith & Wollensky će u sljedeća četiri mjeseca organizirati sedam gala-večera u raznim američkim gradovima, a cjelokupni će prihod s tih objeda uručiti organizaciji Korijeni mira. Američko državno tajništvo donirat će organizaciji Korijeni mira istovjetni iznos, koji ona uspije skupiti kroz ovu akciju. Sinoć se u Chicagu skupilo pedesetak gostiju, koji su za večeru platili po 175 dolara, što ukupno iznosi 8.750 dolara. Dakle, uz donaciju državnog tajništva, sinoćnja je večera u Chicagu Hrvatskoj donijela 17.500 dolara. Predsjednica i osnivačica organizacije Korijeni mira Heidi Kuhn o tome je rekla: = Mislim da je fantastično, ne samo odlična hrana i vino, već i simbolika plodova koji dolaze od zemlje u suprotnosti s minama. Ali ovo nije bila samo večera negdje u srcu Amerike, već će korist od nje polučiti i naši prijatelji u Hrvatskoj, ljudi koji su zasadili sjeme nade. Nama je drago da smo ovu inicijativu pokrenuli upravo u Chicagu. Heidi Kuhn kaže da je njena organizacija do sada sponzorirala deminiranje 160 jutara terena u Hrvatskoj. Ona neprestano radi na privlačenju novih sponzora, a ovih dana kreće na put u Hrvatsku u društvu dobitnice Nobelove nagrade za mir 1997. Jody Williams. = To je dio globalnog problema - kaže Jody Williams. Oko 75 zemalja u svijetu ima danas problema s nagaznim minama. Naravno, Hrvatska i cijela regija Balkana ostavile su upečatljiv trag u tom smislu. Ljudi sa svih strana svijeta, posebice u Sjevernoj Americi i Europi, su prestrašeni ljudi, koji ne žele da se to ponovi - kazala je Jody Williams. = Izvrsnost dolazi od zemlje. Kada se zemlja primjereno obrađuje i kultivira - kaže Heidi Kuhn i dodaje - učinit ćemo sve da tako bude i u Hrvatskoj. 31. VII. 2002. Američki tisak o razlikama između Sjedinjenih Država i Europske unije. Prilog Bojana Klime. Uvodničari i vanjskopolitički komentatori američkih dnevnika posljednjih mjeseci dosta pišu o američko-europskim odnosima. Analiziraju se razlike u vezi mjera protiv globalnog zatopljavanja, neslaganja u vezi izgradnje proturaketnog štita i suradnja u mirovnim misijama poput one na Kosovu. Danas izdvajamo dva komentara - jedan iz dnevnika 'Washington Times', a jedan iz 'New York Timesa'. Uvodničar 'Washington Timesa' se pita čiji je NATO savez. Pitanje je inspiriralo stanje u Makedoniji. Albanci žele da im NATO savez posluži kao oruđe u stvaranju Velike Albanije. Makedonci i Srbi ili prosvjeduju zbog toga što NATO nije razoružao albanske gerilce, ili pak prosvjeduju zbog toga što je Amerika uopće prisutna u ovom dijelu svijeta. Europljani žele da Washington nastavi s čelnom ulogom u regiji, ali ostavljaju si pravo da Ameriku kritiziraju kada god stignu, piše uvodničar washingtonskog dnevnika. U uvodniku se spominju nedavne kritike koje stižu iz Njemačke, prema kojima su Sjedinjene Države navodno odgovorne za uvježbavanje albanskih gerilskih snaga, što je i ojačalo albanske ambicije za promjenom granica. U trenutku kada se Sjedinjene Države na Balkanu očito drži pristranom stranom, vrijeme je da Europljani prestanu kritizirati i preuzmu veću ulogu i mirovnim operacijama, drži uvodničar 'Washington Timesa'. O kritikama iz Europe, ali u mnogo afirmativnijem tonu, piše i vanjskopolitički komentator 'New York Timesa' Thomas Friedman. On piše da se u Europi sve češće čuju navodi da istinska rogue state - odnosno država izopćenica - nije Irak, već su to Sjedinjene Države, piše gospodin Friedman. To je zbog toga što sadašnja američka vlada drži da 'uloga svjetskog čelnika podrazumijeva da se može činiti što vam se god prohtije'. Thomas Friedman navodi nekoliko međunarodnih sporazuma ili višegodišnjih aranžmana iz kojih je Washington nedavno odlučio istupiti: protokoli iz Kyota o mjerama protiv globalnog zatopljavanja, višedesetljetni aranžmani o kontroli balističkih raketa i sporazum o kontroli biološkog naoružanja. U Europi, kao i u ostatku svijeta, ove su američke odluke - zbog njihovog jednostranog karaktera - često kritizirane. S pravom, kaže Thomas Friedman. Na globalnoj pozornici naime teško prolaze tvrdnje da je američki predsjednik jedino odgovoran vlastitim biračima. Jer Amerika je svjetski čelnik i zemlja koja predstavlja primjer ostalima, piše Thomas Friedman. On dodaje da 'jednostrano američko odustajanje od već postignutih međunarodnopravnih sporazuma daje za pravo jedino onima koji žele da svijetom upravlja sirova snaga'. A Amerika se nikad nije ubrajala u takve zemlje. Sjedinjene su Države uvijek željele da svijet funkcionira na temelju određenih, zajednički dogovorenih pravila, baš kao što se i sama Amerika temelji na vladavini zakona, piše 'New York Times'. *** Na Capitol Hillu danas se nastavilo svjedočenje povodom imenovanja Roberta Muellera za novog direktora Saveznog istražnog ureda FBI- a. Gospodin Mueller je jučer izjavio da mu je glavni cilj povratiti povjerenje javnosti u ovu organizaciju, koje je posljednjih godina bilo ozbiljno narušeno. S Capitol Hilla se javio Jim Malone. Roberta Muellera hvale i republikanci, ali i demokrati. U uvodnom govoru pred senatskim odborom, gospodin Mueller je rekao da će nastojati reformirati saveznu policiju koja je prošlih godina počinila niz neugodnih pogrešaka. Neke od njih su se dogodile za vrijeme istraga, a neke su pogreške izrazito birokratske prirode. Primjerice - zakašnjelo otkrivanje Roberta Hanssena, agenta FBI-a, koji je 15 godina špijunirao u korist Sovjetskog Saveza, odnosno Rusije. Ili - pogreške u istrazi sigurnosnih propusta u nuklearnom laboratoriju Los Alamos. Iz devedesetih, javnost se još uvijek dobro sjeća propusta FBI-a u nasilnim obračunima s bijelim separatistima u Ruby Ridgeu, odnosno s vjerskom sektom Branch Davidians, u mjestu Waco u Texasu. Robert Mueller je rekao da će on inzistirati na otvorenosti kada su u pitanju nedostaci u radu Saveznog istražnog ureda: = Istina se mora reći. Istina će govoriti sama za sebe. Istinu očekujemo kada istražujemo druge, normalno je očekivati da očekujemo istinu i onda kada govorimo o vlastitom radu. Članovi senatskog Odbora za pravosuđe su bili zadovoljni izlaganjem gospodina Muellera. Predsjedatelj odbora, demokrat Patrick Leahy, drži da novog šefa FBI-a očekuje težak zadatak: = Dugo smo smatrali da je FBI prva institucija u našem sustavu sigurnosti. Međutim, njegov je sjaj ponešto potamnio i mi ga želimo obnoviti. Pred vama gospodine Mueller je ozbiljan izazov, ali i odlična prilika da se dokažete, da obnovite povjerenje u Savezni istražni ured. Prethodnik Roberta Muellera, Louis Freeh, bio je popularan među članovima Kongresa. Međutim, bez obzira na njegovu omiljenost na Capitol Hillu, kongresmeni su često kritizirali atmosferu arogancije koja je posljednjih godina vladala u saveznoj policiji. Zakonodavci su držali da se FBI nastoji izolirati od društva i da mu nije važno što ga političari i javnost često kritiziraju. Senator iz Iowe, republikanac Charles Grassley, pozvao je Roberta Muellera da iz temelja reorganizira Savezni istražni ured: = FBI-u je vrlo potreban direktor koji će uvesti promjene u rukovođenju organizacijom. To treba biti osoba koja će se odlučno obračunati s arogancijom koja sada vlada u toj ustanovi. Umjesto nje, treba uspostaviti sustav koji će se temeljiti na istini i službi građanima. Robert Mueller po profesiji je odvjetnik, a najduži dio svoje karijere proveo je na položajima tužitelja, od lokalne do savezne razine. Dok je radio u Ministarstvu pravosuđa, vodio je neke od najvećih istraga, primjerice istragu zračne nesreće nad Lockerbijem i istrage bivšeg panamskog diktatora Manuela Noriege, koji je 1992. godine osuđen u Sjedinjenim Državama zbog krijumčarenja kokaina. Očekuje se da će Senat u roku od nekoliko tjedana potvrditi imenovanje Roberta Muellera za šestog po redu direktora Fedralnog istražnog ureda. (VOA) NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 1. VIII. 2001. Brkanje pojmova "Možda su si Ujedinjeni narodi previše toga zadali. Teme rasizma, diskriminacije, neprijateljstva prema strancima i nesnošljivosti raspraviti na jednoj konferenciji i odlučiti o univerzalnim protumjerama, gotovo je nadljudska zadaća. Četiri tjedna prije početka konferencije odbor za pripreme utvrđuje da pod pojmom rasizma ne podrazumijevaju svi isto. Jednostavno je bilo doba kad je južnoafrički režim apartheida bijele manjine utjelovljivao rasnu diskriminaciju. Stoga je multikulturni lučki grad Durban u novoj Južnoj Africi kao pojam pobjede pravde odabran za mjesto održavanja konferencije. Ni jedno društvo nije bez rasističkih i prema strancima neprijateljskih tendencija. Američki predsjednik George Bush preko svojih je glasnogovornika poručio svijetu da je demokracija najbolji recept protiv rasizma. Kad bi tomu bilo tako, Afroameriknaci bi morali u SAD-u odavno postići isto blagostanje kao i njihovi bijeli sugrađani. Rasizam nije samo potiskivanje jedne narodnosne skupine, nego i fini prijezir i zanemarivanje u svakodnevnom životu. Ispravno je otvoreno raspravljati o tim problemima. No svjetska konferencija privlači sve one koji profitiraju a ništa ne poduzimaju. Svoj dolazak u Durban najavilo je tri tisuće nedržavnih organizacija. Većina zastupa partikularne interese. A diplomatima mnogih država nije na srcu samo dobrobit ljudi. Ta hipoteka teže opterećuje susret nego pitanje hoće li SAD sudjelovati ili ne", zaključuje komentator lista Pierre Simonitsch. FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 1. VIII. 2001. Američki izazovi "Kad činjenično stanje pokazuje svjetskopolitičke nekorektnosti, čini se da Amerika nastoji to činjenično stanje ispuniti i ponašati se što je moguće nekorektnije. Ono što se predbacuje samozvanoj 'svjetskoj vodećoj sili' je unilateralizam shvaćen kao samoizolacija - promašaj koji danas, budući da mnogo toga spada u rubriku 'globalni izazov', slovi za osudu. Uistinu Bushova vlada daje dovoljno povoda za pretpostavku da svojim deklariranim internacionalizmom nije stigla daleko, svakako ne kad se prepriječi tradicionalno tumačenom nacionalnom interesu zemlje. Bush je Kyoto protokol o smanjenju ispuštanja stakleničkih plinova proglasio bespredmetnim jer je pun nedostataka koji štete američkom gospodarstvu. Na bonnskoj konferenciji o klimi ograničio se na gledanje. Njegova se vlada postavila protiv dogovora o ograničenju malog oružja i izazvala propast nacrta o nadzoru zabrane biološkog oružja. Republikanac Bush odlučan je protivnik međunarodnog kaznenog suda i nepokolebljiv odvjetnik proturaketne obrane, projekta koji kovitla međunarodnu sigurnosnu politiku. Služi kliše koji glasi: 'Amerika protiv ostatka svijeta'. Već ni njegov prethodnik u Bijeloj kući nije bio plemeniti vitez protiv unilateralizma kakvim se želio predstavljati. Demokrat Clinton znao je za nemogućnost unutarnjepolitičke provedivosti Kyoto protokola i nije ni pokušavao svoj politički kapital uložiti u njegovu ratifikaciju. Odbijao je potpisati sporazum o pješačkim minama. Propasti sporazuma o ukidanju nuklearnih pokusa u senatu nije prethodila ozbiljna promidžba. Clintonovo držanje prema kaznenom sudu bilo je proturječno, njegovo držanje prema novom krugu svjetske trgovine na kraju je postalo talac unutarnjepolitičke interesne skupine. Činjenicu da je osvetoljubivi kongres otežavao Clintonu, treba spomenuti zbog cjelovitosti. Bush dakle nastavlja politiku koja se primjećivala još kod njegovog prethodnika i koja je opterećivala odnos Amerike sa svijetom i njegovim organizacijama - daljnja natuknica: doprinosi UN-u. Što je razlog tomu? Objektivne pogreške međunarodnih sporazuma na štetu Amerike? Nadmenost zemlje koja si na početku XXI. stoljeća utvara da je na vrhuncu svoje moći i želi cementirati svoju prevlast? Shvaćanje suverenosti na način da je vlastita sloboda djelovanja iznad svega i iznad svih i kojemu su sumnjiva iskustva Europe u težnji za integracijom? Vjerojatno ima svega toga: objektivnih razloga, političkih interesnih stajališta, provincijalizma, strukture međunarodnog sustava. U svakom je slučaju to uzorak ponašanja tipičan za velike sile (Werner Link). One naime od slučaja do slučaja odlučuju hoće li svoje interese pokušati ostvariti unilateralno, u savezima ili preko međunarodnih organizacija. Još je za Clintona bilo nedvojbeno da će Amerika djelovati unilateralno ako su 'naši nacionalni interesi najjače pogođeni'. Pošteni će priznati da je u krizama i sukobima stvar bila u odlučnom, često 'jednostranom' postupku Washingtona. No ostaje na tomu: dok su za Europu obuhvatno multilateriziranje politike i prednost međunarodnim organizacijama gotovo postali državnim rezonom, za Ameriku je presudan pragmatični oportunizam. Većina dakako nema pravo već samo stoga što je većina. Isto tako ni Amerika nije u pravu već zato što ima moć. Vjerojatno sama sebi ne čini uslugu trajno igrajući oponenta koji, da bi očuvao privid neizolacije, traži druge oponentne saveznike. Jer stvarni globalni problemi neće postati manji time što se Washington zbog unutarnjepolitičkih motiva proglašava nemjerodavnim ili blokira putove rješavanja. A oni koji se inače rado kite naslovom 'svjetska vodeća sila', pozvani su baš da predvode i nude vodstvo - kao što je slučaj primjerice u Aziji i kao što je Bush obećao raditi u međunarodnoj trgovačkoj politici. Ako unilateralizam postane karakteristični stil ovih godina, račun će stići u obliku gubitka utjecaja. Amerika će tako - nedragovoljno ali neizbježno - postati pokretač procesa kojega se može nazvati stvaranjem protusile. Ta 'protusila' - u neantagonističkom smislu - bit će Europa, partner Amerike, sviđao se nekom prizvuk te riječi ili ne. Američki samohodi za Europu su u stanovitoj mjeri poticaj za prevladavanje unutarnjih suprotnosti i pronalaženja jedinstva. To vrijedi u vanjskoj i sigurnosnoj politici kao i u politici klime. Bushov klimatskopolitički ples poredao je Europljane na jednu crtu iako neki od njih uopće nisi bili skloni (pogrešno) vjerovati da je Kyoto protokol zadnja riječ mudrosti. No zbog novog antiamerikanizma u europskim zemljama, skeptici su se bojali izići iz reda. Bili su prisiljeni surađivati. Amerika time daje Europi motiv za stvaranje zajedništva. Možda će više nego poticaj, način na koji želi provesti svoje interese u međuovisnom svijetu, postati pogonskom snagom europskog ujedinjenja. Tada bi Amerika bila partner, djelomično konkurent a i 'federator' Europe. Tomu će se Bush morati prilagoditi", piše Klaus-Dieter Frankenberger u uvodniku lista.