DNEVNI PREGLED BR. 151. 7. KOLOVOZA 2001.

BRITANSKI RADIO - BBC 6. VIII. 2001. Pregled tiska 'Mirovni pregovori ne uspijevaju zaustaviti podjelu Makedonije", naslov je članka u 'The Independentu', koji procjenjuje da je malo vjerojatno da će Sobranje ratificirati sporazum ukoliko makedonski ustupci albanskoj strani budu procijenjeni kao preveliki. List ocjenjuje da je etničko čišćenje na obje strane realnost. S jedne se strane procjenjuje se da je oko 60 tisuća Makedonaca izbjeglo s područja Tetova, dok su, s druge, tisuće Albanaca napustile Bitolu gdje su im zapaljene kuće i trgovine, te oskvrnuta džamija i groblje. 'The Independent' navodi da agenti za prodaju nekretnina već uvelike razmjenjuju kuće među pripadnicima dviju nacionalnih zajednica, kao i da su u etnički čistim četvrtima Skopja stanarine narasle za čak četrdeset posto. Oslikajući stanje u Tetovu 'The Independent' izvještava da se albanski pobunjenici osjećaju toliko sigurno da naoružani kalašnjikovima sjede po kafićima, dok se djeca mirno igraju unaokolo. List primjećuje da sve više Makedonaca vidi u podjeli ili barem federalizaciji države jedino trajno rješenje. List podsjeća na nedavni prijedlog dijela makedonske Akademije znanosti o razmjeni državne teritorije s Albanijom, ističući tadašnju procjenu makedonskog premijera Ljupča Georgijevskog da će se za mjesec dana 90 posto stanovništva složiti s tom idejom. 'Teškoća je što dvije strane imaju različite koncepcije podjele države', citira 'The Independent' jednog stranog promatrača, koji drži da Albanci žele kontrolu nad područjima u kojima su većina, ali se zbog siromaštva stanovništva i nedostatka prirodnih resursa ne žele odreći dijela kontrole nad državnom privredom. Iako podjela nije bila na dnevnom redu ohridskih pregovora, ako konačan sporazum bude postignut ona će uskoro postati realnost na terenu, zaključuje 'The Independent'. Komentar u 'The Guardianu' brani legitimitet haaškoga suda. List ističe da su nedavne optužnice protiv hrvatskih i muslimanskih generala dokaz da nisu samo Srbi haaški optuženici. 'The Guardian' inzistira da različito od nuernberškog haaški sud nije sud pobjednika već Ujedinjenih naroda, utemeljen na Ženevskoj konvenciji i konvenciji o genocidu koje su, prema ocjeni lista, pravno nedodirljive. Osvrćući se na Miloševićevu tvrdnju da je riječ o lažnom sudu, 'The Guardian' podsjeća da je njegovu nužnost i sam priznao stavljanjem potpisa na Daytonski sporazum. 'The Guardian' poziva da se podupru slični sudovi za zločine u Ruandi, Siera Leoneu, Istočnom Timoru i Kambodži kao preteče Međunarodnog suda za ratne zločine, koji Washington za sada ne želi prihvatiti, ali pred kojim će, predviđa list, jednoga dana biti odgovoran. Komentator 'The Financial Timesa' Lawrence Friedman, inače stručnjak za ratne studije londonskog Kraljevskog koledža, osvrće se na povijest širenja NATO-a i buduće korake tog procesa. On zaključuje da će povećanjem broja članica proces odlučivanja postajati sve složeniji, interesi članica sve suprostavljeniji, a njihovi međusobni odnosi kompleksniji i predviđa da će uloga generalnog tajnika saveza vremenom postati posrednička. Ipak, on ne predviđa imploziju NATO-a već transformaciju organizacije u paneuropsku sigurnosnu strukturu čije će širenje nužno biti okončano pridruživanjem Rusije. Prevladavajuće vanjskopolitičke teme današnjeg britanskog tiska su širenje nasilja na Bliskom istoku, sve veći pritisak Italije na Ujedinjene narode da s obzirom na iskustvo u Genovi pronađu drugo mjesto održavanja za konferenciju Svjetskog programa za hranu koja se u studenom treba održati u Rimu, kao i istim prosvjedima inspiriranoj inicijativi njemačkog ministra unutrašnjih poslova Schilyja da se osnuju europske policijske snage specijalizirane za kontrolu masovnih i potencijalno nasilnih prosvjeda. (BBC) NJEMAČKI RADIO - RDW 6. VIII. 2001. Pregled tiska Zaoštravanje sukoba na Bliskom istoku glavna je vanjskopolitička tema komentara današnjeg njemačkog tiska. Muenchenski 'Sueddeutsche Zeitung' drži da je za sukobljene strane to bio vikend dvojbenoga uspjeha i gorke spoznaje. Ne mogu pobijediti ni Palestinci, ni Izraelci, ali sve dok oba čelništva budu zavaravala svoje narode kako destruktivnu moć drugih mogu slomiti samo još većom destruktivnošću, do tada će narodi obje strane plaćati cijenu gubitnika, piše 'Sueddeutsche Zeitung'. Berlinski 'Der Tagesspiegel' piše da Izraelci i Palestinci izmjenjuju poruke, a kako više ne pregovaraju pucaju jedni na druge. S prvom dobrom prilikom neće se samo zapucati, već ciljano ubijati. Vojno i politički hici nemaju neki bitan i hitan učinak, ali imaju visoku simboličnu vrijednost i dugoročno bi mogli utjecati na način razmišljanja sukobljenih strana. (...) Za razliku od prijašnjeg nasilja ta bockanja više nemaju cilj da suparničku stranu prisile na pregovore. Obje strane žele nasilnim sredstvima pobijediti neprijatelja i tako izbjeći rješenje do kojeg bi se došlo pregovorima. 'Leipziger Volkszeitung' piše da kad izraelski premijer Sharon želi preventivno likvidirati osumnjičene radikalne palestinske čelnike, onda samo vojnici ograničenih gledišta ili slijepi utopisti mogu vjerovati da će se time okončati teror. U pravilu se na protuudar ne čeka dugo. Tako je bilo i jučer. Ali Izraelci i Palestinci su osuđeni na suživot, zbog toga su pregovori neizbježni. Ali sve dok stari borci s fronte Arafat i Sharon budu vodili glavnu riječ, put do pregovora vodi preko minskoga polja. Jer dogovor koji bi imao izgleda da ga prihvate obje strane može biti samo kompromis koji objema stranama nanosi bol: bilo da je riječ o statusu Jeruzalema ili o vraćanju područja. O stvaranju zajedničke europske policije koja bi trebala čuvati od izazivača nereda na prosvjedima kakve su bile zadnje u Genovi, 'Neue Osnabruecker Zeitung' drži kako bi se taj prijedlog trebao hitno i realizirati. Samo tako bi se države Europske unije mogle učinkovito obraniti od izazivača zbrke bez granica. Prosvjednici spremni na nasilje odavno su stvorili međunarodnu mrežu. Zbog toga je nacionalnim redarstvenim službama teško unaprijed spriječiti nerede kakvi su bili u Goeteborgu i u Genovi - o primjerenoj intervenciji nakon što nasilje počne da se i ne govori. Strašni događaji pokazuju da redarstvenici moraju mnogo bolje dozirati i koordinirati svoje snage kako međunarodni izazivači ne bi više bili u prvom planu, već i kako bi zahtjevi mirnih prosvjednika ponovno mogli zasluženo naići na odjek. Ali to nije sve. Europske bi države trebale čvršće i djelotvornije nego do sada surađivati i protiv trgovaca drogom, ljudima i gospodarskim kriminalcima. (RDW) GLAS AMERIKE - VOA 5. VIII. 2001. Kontroverze oko uspostavljanja međunarodnog kaznenog suda. Prilog Eda Warnera. Sve češće sudovi pojedinih zemalja prelaze svoje teritorijalne granice u progonu osumnjičenih ratnih zločinaca. Ovaj će trend, očekuje se, kulminirati stvaranjem međunarodnog kaznenog suda kada to ratificira 60 zemalja, vjerojatno za dvije godine. Ovaj globalni trend u sudstvu izaziva ipak zamjetne kontroverze. Izricanjem presude 8. lipnja jedan je belgijski sud završio proces koji je već postao prekretnica u međunarodnom pravu - dvije katoličke opatice proglašene su krivima za genocid i osuđene na kazne od 12, odnosno 15 godina zatvora zbog toga što su policijskim postrojbama naroda Hutu u Ruandi pomagale da provedu pokolj naroda Tutsi. Prošle godine uhićeni bivši čileanski predsjednik Augusto Pinochet tijekom boravka u Britaniji je izbjegao suđenje zbog kršenja ljudskih prava samo zbog slabog zdravlja u poodmakloj životnoj dobi. To su samo dva najupečatljivija primjera rastućeg trenda da se ljude - posebice političke čelnike - poziva na odgovornost za zločine koje su možda počinili bilo gdje u svijetu. Mnogi politički čelnici sučeljavaju se s opasnošću da se nađu pred sudom, kaže bivši američki veleposlanik zadužen za pitanja ratnih zločina David Scheffer koji trenutno radi pri Američkom institutu za mir. = Trenutno se nalazimo u vrlo promjenjivoj situaciji - naime, u međunarodnom sustavu nameće se doktrina univerzalne jurisdikcije. To znači da sudovi pojedinih zemalja, ukoliko za to imaju ovlasti, mogu provoditi istragu i kazneni progon pojedinaca za zlodjela koja se smatra međunarodnim zločinima. Sudovi to mogu činiti čak i u slučaju da se osumnjičenik ne nalazi u njihovoj zemlji, pa čak i kada se zločin dogodio u nekoj drugoj zemlji. Sve veći broj ratnih zločina konačno je natjerao sudove da se zapute novim putovima, kaže Bruce Broomhall, ravnatelj programa o međunarodnom pravu pri organizaciji Lawyers Committee for Human Rights, u New Yorku. Ali potrebno je ustanoviti sustavan pristup takvoj problematici, kaže on. = Standardi prema kojima se provode ovi novi sudski procesi postoje već dugo vremena, ali do sada nismo imali institucije koje bi slijedile te standarde. Danas, međutim, stižemo do trenutka kada će postojati međunarodni kazneni sud, a zemlje širom svijeta mijenjaju svoje zakone kako bi među kaznena djela uvrstile i zločine protiv čovječnosti, genocid, kao i ratne zločine. Gospodin Broomhall ističe da prije postizanja konsenzusa o pravilima međunarodnog prava treba riješiti još mnoge sporove. Sudovi u Čileu i Argentini zahtijevaju od bivšeg američkog državnog tajnika Henryja Kissingera da odgovori na pitanja o njegovom djelovanju u vrijeme kada je bio prvi američki diplomat. Dansko ministarstvo pravosuđa zaprijetilo je pravnim postupkom protiv novoimenovanog izraelskog veleposlanika u toj zemlji zbog toga što je pristao na mučenje palestinskih zarobljenika. Jedan je belgijski sud pokrenuo istragu protiv izraelskog premijera Ariela Sharona zbog masakra Palestinaca tijekom izraelske okupacije Libanona. Bruce Broomhall ističe da u slučajevima poput ovog protiv Ariela Sharona, postoje i političke komplikacije. = Problem je, naravno, što se u obzir treba uzeti diplomacija. Belgija sada predsjedava Europskom unijom, a ljudi poput Sharona mogli bi doći u Europu po nekom diplomatskom poslu. Prema tome, belgijska vlada se muči kako obavljati svoje diplomatske dužnosti, a u isto vrijeme pustiti sudove da se neovisno bave pravdom. Belgijski ministar vanjskih poslova se gospodinu Sharonu ispričao, rekavši da će zakon, prema kojemu se protiv njega vodi istraga, možda trebati promijeniti... 'Potrebno je naći ravnotežu između pravnih i političkih obzira', kaže veleposlanik Scheffer i dodaje: = Neki državni čelnici, poput iračkog Sadama Huseina ili jugoslavenskog Slobodana Miloševića, bez sumnje trebaju se naći pod istragom i, ukoliko se pokaže potrebnim, treba ih kazneno goniti. No, pri tome moramo shvatiti kako postoji opasnost da različiti sudovi doktrinu univerzalne jurisdikcije počnu koristiti u političke svrhe, dakle - kao političko oružje upereno protiv čelnika drugih zemalja, umjesto da se radi o pravnom oružju. Gospodin Scheffer uvjeren je da će teškoće na kraju biti razriješene, posebice uspostavom međunarodnog kaznenog suda. Međutim profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta Virginije Curtis Bradley nije u to toliko siguran. = To još uvijek izgleda prilično ad hoc, prilično zavisno o odnosima snaga, o tome kakve su ljudi sreće da se nađu u jednoj ili drugoj zemlji, kakvi su međusobni odnosi upletenih zemalja. Mnogi počinitelji zločina protiv ljudskih prava nisu još uhićeni, čak ih se možda sudski niti ne progoni, ovisno o tome o kojim sukobima govorimo. Profesor Bradley smatra da bi pojačavanje pravnog progona političkih čelnika moglo neke međunarodne sukobe još intenzivirati, a ne ublažiti. Zapravo, represivni čelnici će se truditi da ostanu na vlasti kako bi izbjegli kazneni progon nakon odlaska s položaja. = Nemam nikakvog razloga povjerovati da će ovih nekoliko istražnih postupaka i nekoliko nedavnih pokušaja izručenja imati bilo kakav značajniji učinak u smislu da će nekoga odvratiti od počinjanja zločina. Zasigurno nema dokaza u prilog tvrdnji da bi čelnici skloni takvim kršenjima ljudskih prava značajnije mogli promijeniti svoje ponašanje zbog straha da bi jednoga dana, kada napuste svoj položaj, mogli biti uhićeni u nekoj trećoj zemlji. Pogreške će se događati, kažu branitelji novog međunarodnog sudstva. Na putu ka pravdi dogodit će se i nepravde. Ali, dodaju, vrijeme je da neki od tirana u svijetu konačno odgovaraju pred zakonom koji je nadređen njihovom osobnom zakonu. 3. VIII. 2001. Listajući američke dnevnike primjetno je nema niti jedne novine koja ne donosi priču iz haaške sudnice o presudi bivšem generalu vojske bosanskih Srba Radislavu Krstiću. 'Washington Post' ističe da je riječ o prvoj osudi za genocid i navodi riječi Human Rights Watcha da je ovo suđenje napravilo put za lakše suđenje ostalim srpskim liderima koji su još na slobodi. List napominje se da bi osuda mogla biti nova teškoća Slobodanu Miloševiću jer se najavljuje mogućnost da bi se i protiv njega mogla podići optužnica za genocid počinjen u Bosni. 'Washington Times' ističe u prvi plan riječi izbjeglice iz Srebrenice Behare Hasanović koja je rekla 'Za naših deset tisuća sinova samo 46 godina zatvora. Pa, njegovi su ljudi otrgnuli mog sina iz mojih ruku!' 'Washington Times' uspoređuje haaški sud sa sudom u Nuernbergu gdje se 1946. godine sudilo njemačkim nacistima za ratne zločine: od 22-ojice optuženih 13 ih je osuđeno na smrtnu kaznu. Haaški sud ne dozvoljava najstrožu kaznu! I 'New York Times' piše o istoj temi i isto tako spominje Slobodana Miloševića i mogućnost da se i njemu sudi za genocid u Bosni i Hercegovini. Tijekom 16-mjesečnog suđenja tužitelji su dokazali da su Drinski korpus i specijalna policija zarobili preko 7 i pol tisuća ljudi između 13 i 70 godina starosti. Skoro su svi ti ljudi pogubljeni, a haaški su istražitelji do sada ekshumirali 28 tijela iz masovnih grobnica u toj regiji, a još je locirano oko 2 i pol tisuće posmrtnih ostataka - piše New York Times. (VOA) SAD THE WASHINGTON TIMES 6. VIII. 2001. Oporba obećava novo gospodarstvo za Hrvatsku "Vođa hrvatske glavne oporbene stranke obvezuje se da će prihvatiti opreznu poreznu stopu i smjer rasta ako će biti u sastavu iduće koalicijske vlade u zemlji. Ivo Sanader koji je preuzeo dužnost predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u travnju 2000. poslije smrti utemeljitelja stranke, bivšeg predsjednika Franje Tuđmana u prosincu 1999., izjavio je da se obvezuje kako će provesti poreznu reformu, deregulaciju i gospodarsku reformu. 'Čvrsto vjerujem u slobodno tržišno gospodarstvo a program HDZ treba Hrvatskoj pomoći u ostvarenju prave gospodarske reforme i mjera privatizacije koje će poticati gospodarski rast i stvaranje radnih mjesta', rekao je g. Sanader, 48, u interviewu s otoka Korčule, smještenom u Jadranskom moru između Dubrovnika i Splita. G. Sanader govorio je pouzdano o onome što će učiniti kad - ne ako - bude na čelu iduće vlade a taj pogled dijele mnogi promatrači hrvatske političke pozornice. 'On je najrazummniji i najumjereniji konzervativni političar u Hrvatskoj danas', izjavio je Tomislav Sunić, ugledni autor i pisac o hrvatskim pitanjima. 'On je jedini konzervativac u zemlji koji bi jednoga dana mogao postati predsjednik vlade', rekao je g. Sunić. Jedan od najvećih problema s kojima se suočava sadašnja srednje- lijeva vlada, izabrana u siječnju 2000., bila je stopa nezaposlenosti od gotovo 23 posto i loše gospodarstvo od postizanja neovisnosti od Jugoslavije 1991. Predsjednik vlade Ivica Račan, bivši komunist koji je na čelu Socijalno-demokratske stranke, obećao je provesti dalekosežne mjere privatizacije kako bi bivšoj jugoslavenskoj republici pomogao u prijelazu na zapadno usmjereno, slobodno tržišno gospodarstvo. Vladajuća koalicija u Zagrebu nastojala je privući strane ulagače i provoditi agresivnu trgovačku politiku da bi potaknula gospodarski rast i nedavno je pristala na stvaranje balkanske zone slobodne trgovine 2008. Također teži da Hrvatska eventualno postane članom Europske unije. Ipak g. Sanader, koji također podupire članstvo u EU i jače veze sa Sjedinjenim Državama, kaže da lijevo nagnuta vlada g. Račana nije uspjela provesti neke nužne mjere privatizacije. 'Oni su bivši komunisti koji ne razumiju privatizaciju i prijelaz na slobodno tržišno gospodarstvo. Vlada nije uspjela izići na kraj sa sadašnjom gospodarskom krizom', rekao je. Rekao je da je najveća slabost vladajuće koalicije što ju vode bivši aparatčiki koji su ostali previše povezani s birokratizmom koji je pravladavao u staroj komunističkoj Jugoslaviji. 'Ne možete starog psa naučiti novim trikovima', rekao je g. Sanader dodajući da 'će pod mojim vodstvom Hrvatska vrlo brzo proći privatizaciju i gospodarsku reformu. Naš jedini put je slijediti uspješna tržišna gospodarstva Zapada, osobito Sjedinjenih Država'. Tu su kritiku nepokolebljivo odbili članovi srednje-lijeve vlade koja je izabrana da bi demokratizirala i otvorila Hrvatsku poslije međunarodne izolacije za vrijeme Tuđmanovih godina. G. Tuđman i HDZ uspješno su odveli Hrvatsku u neovisnost i vodili zemlju do siječnja 2000. 'Gospodarsko je stanje bilo isto tako loše pod HDZ-ovim vodstvom. (Sadašnja) vlada ima dobar gospodarski program i odlučno će ga provesti', rekao je Goran Rotim, glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova. 'Pod Tuđmanovim je režimom bilo puno pajdaškog gospodarstva. Želimo privući znatna strana ulaganja sa Zapada. I privatizirat ćemo preostalu državnu naftnu, električnu i turističku industriju u zemlji. To je sve što je ostalo za privatizaciju.' 'Netko mora platiti račun lošeg gospodarenja tim poduzećima pod vodstvom HDZ-a. Ova je vlada platila 1,1 milijardu dolara državnoga duga brojnim poduzećima koje je opljačkalo vodstvo HDZ-a. Naša javna poduzeća i banke sada su napokon solventne', izjavio je g. Rotim", piše Jeffrey T. Kuhner. AUSTRIJA SALZBURGER NACHRICHTEN 6. VIII. 2001. Policijska država Europa "Njemački ministar unutarnjih poslova Otto Schily i njegov talijanski kolega Claudio Scajola se slažu. Zalažu se za stvaranje europske posebne jedinice za borbu protiv izgreda na sastancima na vrhu. Jedinice koja 'surađuje s nacionalnim sigurnosnim snagama'. Potrebna mjera ili opasna prijetnja? Logistička baza te 'posebne jedinice' mogu biti samo zbirke podataka 'nacionalnih sigurnosnih snaga'. Primjerice bavarska 'datoteka nasilnika' ili tajne 'bilješke' austrijskih promatrača. Bez obzira na to što se u tim kartotekama mora naći i određen broj očito na nasilje spremnih policijskih službenika, rezultatima državnog nadzora zajednička je jedna tendencija: nepouzdane su i proizvoljne. One su izvan svake kontrole i ne može ih se provjeriti, jednom riječju: izrazito su uvjetno vjerodostojne. Ti policijski podaci nikada ne bi mogli opravdati napad na temeljna prava, primjerice ograničenje slobode kretanja proglašavanjem zabrane izlaska ili ulaska ili preventivno uhićenje koje ne može biti na temelju kazneno-pravno relevantne sumnje. Jedna od pouka nereda u Goeteborgu i Genovi je ta da su sigurnosne snage prilično bespomoćne prema dobro organiziranom kriminalu 'crnoga bloka'. Državne policijske metode nadzora neće to promijeniti. Ipak su opasnost za desetke tisuća politički omraženih građana koji vise u mreži razmjene podataka i progona", drži Martin Stricker. NJEMAČKA DIE WELT 7. VIII. 2001. Povratak tajnoj diplomaciji? "Prije sto godina osoblje europske vanjske politike moglo se još prebrojiti prema dvorskom kalendaru iz Gothe. Jer samo je nekoliko desetaka državnika i izaslanika potajno upravljalo sudbinama naroda, nije bilo ni divovskih sastanaka na vrhu a ni prosvjeda protiv njih. Tek kad je 'diplomatskom revolucijom' poslije 1918. tajna politika demokratski legitimirana i ušla u preplitanja širom svijeta, vanjska je politika postala javna vještina. Najružnija posljedica vidljive diplomacije su nasilni izgredi od Seattlea do Genove. Sada talijanska vlada u nekoj vrsti panične reakcije želi idući UN-ov svjetski vrh o gladi u studenomu održati ne u Rimu, nego u dalekim poljima Trećega svijeta. Time se politika pokorava ne samo prosvjednicima nego sat političkih pravila igre vraća unatrag. Uza svu kritiku kakofonih divovskih vrhova koji se na temelju nacionalne konkurentne borbe uglavnom sami blokiraju, na kocki je jedno postignuće. Radi se o 'public diplomacy' u demokratskim društvima. Osobni kontakti vladajućih možda su manje sudbonosni od kontakata u intimnoj kabinetskoj politici XIX. stoljeća. Ti su susreti važniji za provedbene stožere čija se birokratska rutina time razbija. No ipak je presudno što se mora očuvati ugled političkih aktera. Ako sastanak na vrhu postane tajni sastanak, stalno u bijegu od opasnih zona, prijeti mu sve veći gubitak moći. Pritiskom ulice protivnici globalizacije bore se protiv prividno monolitnog svjetskog poretka koji je zapravo posve nehomogen i kaos egoizama. Svako sprječavanje vrha bilo bi povratak tradicionalnoj tajnoj diplomaciji koja bi politiku oslobodila njezine odgovornosti i izbila joj iz ruke jedan od njezinih posljednjih instrumenata upravljanja", zaključuje Michael Moenninger. Skoro na cilju, ali samo skoro "Sukobljene strane u Makedoniji i međunarodni posrednici s olakšanjem javljaju o uspjehu. Poslije kompromisa o jezičnom sporu, dogovorena je i policijska reforma. I jedno i drugo su ključna pitanja. Je li dakle slobodan put za mirovni sporazum i za ulazak NATO-ove postrojbe za razoružavanje? Skoro. Ali samo skoro. Posrednik Francois Leotard zakočio je optimizam, čak je govorio o 'jakim napetostima' koje traju i dalje. Doista: ekstremistički albanski pobunjenici najavili su otpor, još uvijek dolazi do puškaranja. Koliko je krhka makedonska kuća od karata pokazuju protekli tjedni. Prečesto se dolazilo pred dogovor, prečesto je politički udar vjetra srušio konstrukciju. Možda je ovaj put pomogao latentni pritisak: za pregovaračkim je stolom sjedio i ministar vanjskih poslova Ukrajine, one zemlje koja je makedonsku vojsku opremila helikopterima i borbenim zrakoplovima. Naposljetku se postavlja pitanje je li NATO spreman za svoju 30- dnevnu misiju. U zemljama članica već se tjednima pregovara, s različitim rezultatom i različitom djelotvornošću. Iz Bruxellesa se čuje da su spremni. Ali to možda znači tek: skoro spremni", zaključuje Katja Ridderbusch.