VOA 13. VIII. TISAK

GLAS AMERIKE - VOA 13. VIII. 2001. Pregled tiska Posljednjih se mjeseci od vanjskopolitičkih tema najviše raspravlja o takozvanom američkom unilateralizmu ? navodnoj želji službenog Washingtona da postupa što neovisnije od drugih zemalja, ponekad i bez obzira na već postignute međunarodne sporazume. Primjera je nekoliko, od ekologije pa do kontrole naoružanja. Evo kako tu temu u današnjim izdanjima američkih dnevnika komentiraju uvodničari i vanjskopolitički komentatori. Uvodničar 'New York Timesa' osvrće se na nedavne govore kongresnih čelnika iz redova Demokratske stranke koji su govorili o ulozi Sjedinjenih Država na svjetskoj pozornici na početku novog stoljeća. Riječ je o drukčijoj viziji od službene vanjske politike Bijele kuće. Demokrati nude alternativu koja je više okrenuta svijetu, smatra uvodničar utjecajnog newyorškog dnevnika. On podsjeća da o vanjskoj politici odlučuje predsjednik, ali Kongres odnosno Senat u tome imaju veliku ulogu. Prema američkim zakonima, Kongres jedini ima ovlast navijestiti rat, Kongres odobrava financiranje vanjske politike i vojnih troškova, a Senat ratificira međunarodne sporazume i odobrava imenovanja u diplomaciji. U nekoliko područja vanjske politike vlada predsjednika Busha postupa tako da će umanjiti američki utjecaj u svijetu i dovesti do kvarenja odnosa s Rusijom, Kinom i europskim saveznicima, smatra uvodničar 'New York Timesa'. On primjećuje da je u nedavnom govoru senator Tom Daschle, čelnik demokrata u Senatu, naglasio potrebu bliskije suradnje sa saveznicima iz NATO saveza, ali i veću potrebu američke pomoći Rusiji i Kini da izgrade sustav tržišnoga gospodarstva. Senator Daschle se također založio za veći američki angažman u borbi protiv zaraznih bolesti u trećem svijetu, veću aktivnost u sprečavanju ekoloških katastrofa i jače zauzimanje u nadzoru nuklearnih i drugih vojnih arsenala. 'New York Times' poziva demokrate u Kongresu da se povežu s umjerenim republikancima i da spriječe gradnju proturaketnog štita. Senatu treba vratiti povijesnu ulogu u stvaranju američke vanjske politike, smatra uvodničar 'New York Timesa'. Treba li Amerika baš uvijek na svjetskoj pozornici ići zajedno s drugima, pita se u 'Washington Postu' Michael Glennon, znanstvenik koji Instituta Woodrow Wilson. On drži da je neovisno postupanje na svjetskoj pozornici uvijek bila jedna od glavnih značajki američke politike. Stanje u svijetu je danas zbog toga bolje, a ne lošije, smatra Michael Glennon koji je svojedobno bio savjetnik pri senatskom Odboru za vanjsku politiku. Neovisno i samostalno postupanje u vanjskoj politici ne znači da Amerika zastupa isključivo svoje interese, drži on i navodi niz primjera: Monroova doktrina koja je u Južnoj Americi spriječila negativne posljedice kolonijalizma. Trumanova doktrina koja je postavila temelje uspješnom zaustavljanju komunizma. Odluka Johna Kennedyja o jednostranom zaustavljanju nuklearnih testova u zemljinoj atmosferi. Američki unilateralizam se u inozemstvu najčešće tumači kao pokušaj da se ojača američka hegemonija što uopće nije točno, smatra ovaj američki stručnjak. Postupanje u savezu s drugima često više stoji od jednostranog zauzimanje. Primjer je nedavna zračna kampanja protiv Jugoslavije, kada su ciljeve morali odobriti svi američki saveznici iz NATO-a. Drugo, ne znači da je neka ideja dobra samo zbog toga što je podupire stotinu ili više zemalja. I treće, Washington često ne istupa neovisno kako bi iskazao svoju moć već da bi spriječio druge zemlje da iskazuju moć i utjecaj nad Amerikom. Primjer za to je američka protimba osnivanju stalnog međunarodnog kaznenog suda, piše u 'Washington Postu' Michael Glennon. Kolumnist dnevnika 'Washington Timesa' Arnold Beichman osvrće se na europske kritike američke vanjske politike. Takve se napadi čuju već desetljećima, piše ovaj vanjskopolitički stručnjak, napominjući da za kritike nije odgovorna uprava predsjednika Busha. Jedan dio Europljana, pogotovo elitista, Ameriku je uvijek smatrao poluciviliziranom i brutalnom zemljom. Ali kada se usporedi politička povijest dvaju kontinenata, Amerika se malo čega ima sramiti. Kao alternativu demokraciji, Europa je za razliku od Amerike iskušala razne sustave, od apsolutizma i feudalizma do nacizma i komunizma. Amerika u povijesnom smislu predstavlja velik pokus, ali na sreću na političkom planu Amerikanci nisu mnogo eksperimentirali, već su se držali demokracije, piše u 'Washington Timesu' Arnold Beichman, znanstvenik pri Instituciji Hoover. (VOA)