VOA 31. VII. ŽELE LI SAD 'VELIKU ALBANIJU'?

GLAS AMERIKE - VOA 31. VII. 2001. Iz emisije srpske redakcije "Ovih su se dana u europskom i američkom tisku pojavili članci u kojima se kritizira američka administracija da prema Makedoniji i Kosovu vodi neuravnoteženu politiku. Tim se povodom Jela Jevremović obratila izvršnom direktoru Nove atlantske inicijative instituta American Enterprises Jeffrey Gedminu i analitičaru Cato instituta Garryju Dempseyju. Garry Dempsey drži da je sadašnja politika Sjedinjenih Država prema Balkanu nastavak politike prethodne američke administracije, kojom - kako se izrazio - suptilno manipuliraju kosovski Albanci: 'Sadašnja administracija u velikoj mjeri automatski nastavlja politiku prijašnje administracije i ni na koji način ne želi promijeniti politiku na svoju štetu. U širem kontekstu držim da je američka administracija ucijenjena. NATO ima 40 tisuća vojnika na Kosovu i ako ne budu provodili albanske interese u Makedoniji mogli bi platiti visoku cijenu na Kosovu. Zato mislim da dužnosnici sadašnje administracije to znaju i to oblikuje njihovu politiku u Makedoniji.' Izvršni direktor Nove atlantske inicijative Jeffrey Gedmin ne slaže se s takvom ocjenom i upozorava da administracija predsjednika Georgea Busha vodi vrlo uravnoteženu politiku pod nimalo jednostavnim uvjetima: 'Koliko je ovdje poznato, Sjedinjene Države žele održati vrlo osjetljivu ravnotežu. S jedne strane, pružaju svu potrebnu potporu makedonskoj vladi, ali čine pritisak i na nju poštujući legitimne potrebe i težnje albanske zajednice u Makedoniji. Sjedinjene Države zalaze u jako opasnu i složenu situaciju kada posreduju između demokratski izabrane vlade i pobunjenika koji upotrebljavaju nasilje za nametanje svojih interesa. I, ako dosad nije postalo posve jasno, onda se mora ponovno pokazati svakome na albanskoj strani tko želi silom nametnuti promjene da je to neprihvatljivo, nelegitimno i da ne može proći. I obratno, one snage koje se iskreno žele angažirati u dijalogu o pravoj reformi imaju našu potporu.' Po ocjeni Garryja Dempseya nedavna zabrana financiranja aktivnosti trojice zapovjednika Nacionalne oslobodilačke vojske i reforma Oslobodilačke vojske Kosova ima više simboličnu vrijednost: 'Definitivno se zahtijeva od administraciju da se glasno izjasni o ekstremistima, ali mislim da sastavljanje lista ima više simboličnu vrijednost. Ne vidim izravne posljedice. Istina, to je prilika da administracija izravno osudi ekstremiste u Nacionalnoj oslobodilačkoj vojsci i bivšoj OVK, i ekstremiste u redovima Zaštitnog korpusa na Kosovu.' Na kritike koje pristižu iz Europe da Sjedinjene Države favoriziraju Albance, Garry Dempsey iz Cato instituta zastupa već spomenuto mišljenje da je riječ o manipulaciji američke politike, a ne pristranoj politici, dok Jeffrey Gedmin tu kritiku objašnjava jednostranošću Europljana: 'Iako smo intervenirali na Kosovu da bi se zaustavilo etničko čišćenje, nijednog trenutka nije bilo riječi o posebnoj američkoj solidarnosti s Albancima. Posrijedi je bilo zaustavljanje agresije Slobodana Miloševića. Vjerojatno među Europljanima vlada određena nelagoda zbog uravnotežene politike Sjedinjenih Država. Ali moram upozoriti na činjenicu da među europskim dužnosnicima vlada široko rasprostranjeno antialbansko stajalište. Mnogi visoki europski dužnosnici ne bi to javno izrekli, ali u privatnom razgovoru otpisuju albansku zajednicu kao ljude koji se isključivo bave prodajom droge, širenjem prostitucije i drugim mafijaškim poslovima. Zato bih podsjetio da je europski antialbanski odnos prilično izražen. Uzroci su složeni i djelomično izviru iz povijesti, kulture, vjere i praktičnih tekućih problema kriminala u zapadnoeuropskim zemljama, a na neki način ima korijene i u strahu od stvaranja muslimanske države na tlu Europe.' Dvojicu sugovornika na kraju smo pitali kakav bi rasplet preporučili na balkanskom prostoru. Garry Dempsey kaže: 'Najmanje loš od niza loših političkih poteza na Balkanu bilo bi pretvaranje sadašnjih granica u konačne. Treba reći da je dosta bilo dezintegracije. To znači da bi se moralo priznati kako de facto podjelu Bosne i Hercegovine, tako i nezavisno Kosovo.' Jeffrey Gedmin kaže da se, ako budućnost Balkana leži u integraciji u euroatlantske institucije, mora do kraja provesti raspad prostora bivše Jugoslavije, što podrazumijeva nezavisnu Crnu Goru i Kosovo, i reformirano političko uređenje u Makedoniji: 'No to ovisi o odlučnosti Sjedinjenih Država i Europske unije. Iako to ljudi ne vole čuti, na kraju će Sjedinjene Države i Europska unija morati reći kako mora izgledati Balkan. Zapad je vrlo mnogo uložio u to područje i morao bi definirati konačan cilj. Odlični smo u taktici, vrlo slabi u strategiji. I istinita je izreka: ako ne znaš kamo si krenuo, teško ćeš stići do cilja.' (VOA)