SVJETSKA BANKA: SOCIJALNI IZDACI VISOKI, A SIROMAŠTVO SE NE SMANJUJE

SVJETSKA BANKA: SOCIJALNI IZDACI VISOKI, A SIROMAŠTVO SE NE SMANJUJE Socijalni rashodi javnog sektora u Hrvatskoj iznosili su lani 26 posto BDP-a, kada se oduzmu administrativni troškovi, odnosno 35 posto BDP-a ukoliko se uračunaju plaće djelatnika uključenih u provođenje programa, ali unatoč visokoj razini socijalnih izdataka, njihov učinak na smanjenje siromaštva relativno je slab. Razlog tome treba potražiti u činjenici da su socijalni izdaci uglavnom usmjereni prema programima bez značajnijeg utjecaja na poboljšanje uvjeta života najsiromašnijih, primjerice na zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Istodobno izdaci za socijalnu pomoć ili dječji doplatak, koji su direktno usmjereni socijalno najugroženijima, u strukturi socijalnih rashoda čine znatno manji dio. Jedan je to od zaključaka iz nacrta studije Svjetske banke "Hrvatska: Uspostava fiskalne održivosti i povećanje učinkovitosti - analiza javnih rashoda i proračunskih institucija", kojim su osim ovih sektora, obuhvaćene i plaće u javnom sektoru, promet, obrazovanje i obrana. Provedena analiza javnih rashoda pokazala je da javni izdaci za zdravstvo u Hrvatskoj iznose približno 7,8 posto BDP-a, gotovo dvostruko u odnosu na europski prosjek, a troškovi na mirovine procjenjuju se na približno 13 posto BDP-a. Usporedbe radi, u 1999. godini ukupni su izdaci za socijalnu pomoć iznosili 0,2 posto, a za dječji doplatak 0,77 posto BDP-a. O učinkovitosti tih dvaju programa govori i podatak iz Studije, prema kojem bi bez provedbe programa socijalne pomoći u Hrvatskoj bilo svega 1,2 posto, a bez dječjeg doplatka tek 0,8 posto više siromašnih stanovnika. Stručnjaci Svjetske banke izradili su za sva tri sektora - zdravstvo, mirovine te socijalnu pomoć i dječji doplatak, analizu problema koji su doveli do ovakvog odnosa te preporuke kratkoročnih, srednjoročnih ili dugoročnih mjera za njihovo rješavanje. Neki od temeljnih problema zdravstvenog sektora, koji su doveli do visokih deficita i akumuliranja neplaćenih obveza, stoji u analizi, rastući su izdaci, uz sve manji broj osiguranika, brojna oslobađanja od plaćanja doprinosa, kao i prekomjerno korištenje specijalističkih i bolničkih usluga. Tako su neke od kratkoročnih preporuka zamrzavanje plaća u tom sektoru, kao i povećanje participacije (koja u drugim europskim zemljama iznosi 7 do 10 posto ukupnih zdravstvenih prihoda, a u Hrvatskoj tek jedan posto) te smanjenje oslobađanja od plaćanja participacije, koje bi trebalo ograničiti samo na djecu, nezaposlene i korisnike socijalne pomoći. Među dugoročnim preporukama su, primjerice, daljnja privatizacija zdravstvenog sektora, ali i smanjivanje izdataka za npr. povrat sredstava pogrebnih troškova ili troškova prijevoza, bolovanja, porodiljske naknade i sl. Mirovinski sustav, smatraju eksperti Svjetske banke, opteretili su nepogodna demografska kretanja, rat i tranzicijska recesija, te su mirovine učinili jednim od najvećih izvora fiskalnih pritisaka. Osnovni razlog povećanju izdataka, stoji u analizi, bili su brojna otpuštanja unazad deset godina te ulazak u mirovinski sustav novih kategorija invalida i branitelja Domovinskog rata. Iako je Hrvatska usvojila program mirovinske reforme, procjenjuje se da će cijeli sustav i 2002. godine biti u deficitu. Stoga se predlaže niz mjera reforme kako sustava mirovina pokrivenih doprinosima, tako i sustava mirovine pod povlaštenim uvjetima. Među najhitnije mjere u Studiji su uvrštene, primjerice, povećanje kontrole nad stjecanjem prava na invalidsku i vojnu invalidsku mirovinu, izbjegavanje smanjivanja doprinosa, izbjegavanje umirovljenja kao rješenja za preveliku zaposlenost u javnom sektoru. U dugom se roku preporučuje npr. usklađivanje mirovina civila, vojnika, policajaca i branitelja te poboljšanje prikupljanja doprinosa kod poljoprivrednika i osiguranika koji prihode ostvaruju od vlastite djelatnosti. Kao vrlo značajno ističe se izbjegavanje daljnjeg odgađanja u stvaranju individualnih računa (treći stup mirovinske reforme predviđen za siječanj 2002. godine), budući da bi ono moglo ugroziti financijsku stabilnost prvog stupa te u nepravedan položaj dovesti mlađe osiguranike. Sustav socijalne skrbi, pak, obilježen je nedovoljnom koordinacijom između raznih programa, različitim kriterijima ostvarivanja prava te korisnicima često nejasnim pravima u vezi sa socijalnom pomoći, koja su ponekad prepuštena odluci službenika. U Svjetskoj banci stoga smatraju da bi se značajnija smanjenja siromaštva ovim programima mogla postići prenamjenom sredstava i poboljšanom koordinacijom između socijalnih programa, posebno onih najznačajnijih - socijalne pomoći i dječjeg doplatka. Kao kratkoročne mjere reformi tih dvaju programa preporučena je, između ostalog, prilagodba praga stjecanja prava na dječji doplatak ukoliko praćenje izdataka za taj program pokaže da su postali prevelik fiskalni pritisak, ali i preispitivanje automatskog prava doplatak za određene grupe, poput obitelji branitelja, ukoliko se ne dokaže da one značajno siromašnije od prosjeka. U srednjem će roku biti potrebno i preispitati obuhvat dječjih doplataka te njihov utjecaj na smanjivanje siromaštva u usporedbi s programom socijalne pomoći, a na osnovu tog preispitivanja odrediti i raspodjelu financijskih sredstava za ta dva programa, predlažu stručnjaci Svjetske banke.