ZAGREB, 12. srpnja (Hina) - Socijalni rashodi javnog sektora u Hrvatskoj iznosili su lani 26 posto BDP-a, kada se oduzmu administrativni troškovi, odnosno 35 posto BDP-a ukoliko se uračunaju plaće djelatnika uključenih u provođenje
programa, ali unatoč visokoj razini socijalnih izdataka, njihov učinak na smanjenje siromaštva relativno je slab.
ZAGREB, 12. srpnja (Hina) - Socijalni rashodi javnog sektora u
Hrvatskoj iznosili su lani 26 posto BDP-a, kada se oduzmu
administrativni troškovi, odnosno 35 posto BDP-a ukoliko se
uračunaju plaće djelatnika uključenih u provođenje programa, ali
unatoč visokoj razini socijalnih izdataka, njihov učinak na
smanjenje siromaštva relativno je slab.#L#
Razlog tome treba potražiti u činjenici da su socijalni izdaci
uglavnom usmjereni prema programima bez značajnijeg utjecaja na
poboljšanje uvjeta života najsiromašnijih, primjerice na
zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Istodobno izdaci za socijalnu
pomoć ili dječji doplatak, koji su direktno usmjereni socijalno
najugroženijima, u strukturi socijalnih rashoda čine znatno manji
dio.
Jedan je to od zaključaka iz nacrta studije Svjetske banke
"Hrvatska: Uspostava fiskalne održivosti i povećanje
učinkovitosti - analiza javnih rashoda i proračunskih
institucija", kojim su osim ovih sektora, obuhvaćene i plaće u
javnom sektoru, promet, obrazovanje i obrana.
Provedena analiza javnih rashoda pokazala je da javni izdaci za
zdravstvo u Hrvatskoj iznose približno 7,8 posto BDP-a, gotovo
dvostruko u odnosu na europski prosjek, a troškovi na mirovine
procjenjuju se na približno 13 posto BDP-a. Usporedbe radi, u 1999.
godini ukupni su izdaci za socijalnu pomoć iznosili 0,2 posto, a za
dječji doplatak 0,77 posto BDP-a. O učinkovitosti tih dvaju
programa govori i podatak iz Studije, prema kojem bi bez provedbe
programa socijalne pomoći u Hrvatskoj bilo svega 1,2 posto, a bez
dječjeg doplatka tek 0,8 posto više siromašnih stanovnika.
Stručnjaci Svjetske banke izradili su za sva tri sektora -
zdravstvo, mirovine te socijalnu pomoć i dječji doplatak, analizu
problema koji su doveli do ovakvog odnosa te preporuke
kratkoročnih, srednjoročnih ili dugoročnih mjera za njihovo
rješavanje.
Neki od temeljnih problema zdravstvenog sektora, koji su doveli do
visokih deficita i akumuliranja neplaćenih obveza, stoji u
analizi, rastući su izdaci, uz sve manji broj osiguranika, brojna
oslobađanja od plaćanja doprinosa, kao i prekomjerno korištenje
specijalističkih i bolničkih usluga. Tako su neke od kratkoročnih
preporuka zamrzavanje plaća u tom sektoru, kao i povećanje
participacije (koja u drugim europskim zemljama iznosi 7 do 10
posto ukupnih zdravstvenih prihoda, a u Hrvatskoj tek jedan posto)
te smanjenje oslobađanja od plaćanja participacije, koje bi
trebalo ograničiti samo na djecu, nezaposlene i korisnike
socijalne pomoći. Među dugoročnim preporukama su, primjerice,
daljnja privatizacija zdravstvenog sektora, ali i smanjivanje
izdataka za npr. povrat sredstava pogrebnih troškova ili troškova
prijevoza, bolovanja, porodiljske naknade i sl.
Mirovinski sustav, smatraju eksperti Svjetske banke, opteretili su
nepogodna demografska kretanja, rat i tranzicijska recesija, te su
mirovine učinili jednim od najvećih izvora fiskalnih pritisaka.
Osnovni razlog povećanju izdataka, stoji u analizi, bili su brojna
otpuštanja unazad deset godina te ulazak u mirovinski sustav novih
kategorija invalida i branitelja Domovinskog rata. Iako je
Hrvatska usvojila program mirovinske reforme, procjenjuje se da će
cijeli sustav i 2002. godine biti u deficitu.
Stoga se predlaže niz mjera reforme kako sustava mirovina
pokrivenih doprinosima, tako i sustava mirovine pod povlaštenim
uvjetima. Među najhitnije mjere u Studiji su uvrštene, primjerice,
povećanje kontrole nad stjecanjem prava na invalidsku i vojnu
invalidsku mirovinu, izbjegavanje smanjivanja doprinosa,
izbjegavanje umirovljenja kao rješenja za preveliku zaposlenost u
javnom sektoru. U dugom se roku preporučuje npr. usklađivanje
mirovina civila, vojnika, policajaca i branitelja te poboljšanje
prikupljanja doprinosa kod poljoprivrednika i osiguranika koji
prihode ostvaruju od vlastite djelatnosti. Kao vrlo značajno
ističe se izbjegavanje daljnjeg odgađanja u stvaranju
individualnih računa (treći stup mirovinske reforme predviđen za
siječanj 2002. godine), budući da bi ono moglo ugroziti financijsku
stabilnost prvog stupa te u nepravedan položaj dovesti mlađe
osiguranike.
Sustav socijalne skrbi, pak, obilježen je nedovoljnom
koordinacijom između raznih programa, različitim kriterijima
ostvarivanja prava te korisnicima često nejasnim pravima u vezi sa
socijalnom pomoći, koja su ponekad prepuštena odluci službenika. U
Svjetskoj banci stoga smatraju da bi se značajnija smanjenja
siromaštva ovim programima mogla postići prenamjenom sredstava i
poboljšanom koordinacijom između socijalnih programa, posebno
onih najznačajnijih - socijalne pomoći i dječjeg doplatka. Kao
kratkoročne mjere reformi tih dvaju programa preporučena je,
između ostalog, prilagodba praga stjecanja prava na dječji
doplatak ukoliko praćenje izdataka za taj program pokaže da su
postali prevelik fiskalni pritisak, ali i preispitivanje
automatskog prava doplatak za određene grupe, poput obitelji
branitelja, ukoliko se ne dokaže da one značajno siromašnije od
prosjeka. U srednjem će roku biti potrebno i preispitati obuhvat
dječjih doplataka te njihov utjecaj na smanjivanje siromaštva u
usporedbi s programom socijalne pomoći, a na osnovu tog
preispitivanja odrediti i raspodjelu financijskih sredstava za ta
dva programa, predlažu stručnjaci Svjetske banke.
(Hina) rub db