ŠV 28.VI.-NZZ-MILOŠEVIĆ PRODAN HAAGU?

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 28. VI. 2001. Milošević - u Haagu na pravom mjestu "Slobodan Milošević sjedit će na optuženičkoj klupi UN-ovoga suda za ratne zločince u Haagu. Napokon, skloni smo povikati kad pomislimo kako je bezobzirno političar na Balkanu i u vlastitoj zemlji slijedio svoje ambicije za vlašću. Dakako, Milošević nije jedini krivac za četiri rata na Balkanu od 1991., za neizreciva nedjela i progone, za patnju i bijedu cijelih narodnosnih skupina. Drugi političari, vojnici i intelektualci pridonijeli su svoje da sjeme mržnje isklija na području bivše Jugoslavije i da vjera, jezik, porijeklo kao i nacionalna opredijeljenost postanu presudnim kriterijem prava opstanka i progona, života i smrti. Milošević ipak slovi kao arhitekt te politike, kao njezin duhovni stvoritelj - a svih tih godina bio je i njezin najdosljedniji pobornik. Izručenje ipak ostavlja gorak okus. Zbog prijeteće uskrate novčane pomoći od strane Zapada, Milošević je zapravo 'prodan' Haagu, vlada u Beogradu bez obzira na pravna razmišljanja, nije imala drugog izbora. Za tim političarom nitko neće proliti suzu, čak ni u Srbiji. No bilo bi kontraproduktivno ako Miloševićevo izručenje potkopa povjerenje Srba u zakonitost haaškoga postupka i u vlastito pravosuđe i politiku i ako istodobno već sada velikoj ravnodušnosti među stanovništvom prema vlastitoj prošlosti pruži potporu. Zbog toga je nužno pojašnjenje. Srbima treba izričito pokazati da UN-ov sud za ratne zločince ne provodi pobjedničku pravdu nad Srbijom, nego da u okviru svojega mandata istražuje optužene bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Od strane Haaga to mora uključiti i presezanja albanskih boraca na Srbe na Kosovu koja je Zapad do sada upadljivo škrto kritizirao. Moralno i politički je presuda bivšem jugoslavenskom predsjedniku već odavno donijeta, u međuvremenu čak i u vlastitoj zemlji. Pravno je dakako nevin sve dok mu se ne dokažu teški zločini za koje je optužen. To spada među temeljna pravila svakog državnopravnog kaznenog postupka. Njihovo strogo poštivanje nije neizbježno samo u pogledu vjerodostojnosti suda. Zbog tog razloga bi se proces u Beogradu - svakako pod nadzorom suda - teško mogao opravdati, iako bi takav proces svladavanja prošlosti u samoj Srbiji možda ojačao razumijevanje stanovništva za nepravde počinjene drugim narodnosnim skupinama. Statut UN-ovog Vijeća sigurnosti za 1993. ad hoc ustrojeni sud - za razliku od planiranog stalnog međunarodnog kaznenog suda - predviđa pravilo izravnog postupka. Ono je među ostalim odabrano i zbog toga da se istrage mogu provoditi bez obzira na političku konstelaciju na Balkanu. Srbija i Hrvatska do svojeg demokratskog preokreta nisu bile spremne surađivati s Haagom, da se ne govori o istragama protiv vlastitih zemljaka. Od žrtava nasilne Miloševićeve politike i njihovih rođaka na posljetku ne bi bilo lako zahtijevati da zbog svjedočenja ili praćenja procesa putuju u Beograd. Ožiljci su previše svježi, pretrpljena nepravda previše nazočna. Obranu njihovih interesa treba postaviti iznad pitanja političke oportunosti - suprotno je Zapad na Balkanu uistinu dovoljno dugo radio. Pogođeni ionako neće zapravo trijumfirati zbog obavljenog izručenja. Zapad je doduše konačno ispunio svoje obećanje da se neće zaustaviti ni pred najvišim dužnosnicima tadašnjega doba. No činjenicu da se čekalo da Miloševića smijene i uhite njegovi vlastiti zemljaci i da drugi ključni likovi poput bivšeg bosanskog srpskog vođe Karadžića ili generala Mladića i dalje uživaju slobodu, neće zaboraviti. I Miloševićev slučaj pokazuje da pravo i pravda uistinu imaju izgleda samo tamo gdje postoje i moć i volja da ih se provodi", zaključuje komentator lista msn.