IT-26. IV. LA STAMPA-SAD-KINA

ITALIJA LA STAMPA 26. IV. 2001. Opasni derby "SAD i Kina ne izlaze iz krize, sukob se produbljuje nakon američke odluke o prodaji oružja Tajvanu, otoku kojega Peking smatra pobunjenom pokrajinom. Ta odluka može postati element i u osjetljivoj sukcesiji u kineskoj komunističkoj partiji, koja bi trebala dostići vrhunac slijedeće godine s obnovom čelništva zemlje. Jučer je kineski ministar vanjskih poslova Tang Jiaxuan objašnjavao da davanje podmornica i protupodmorničkih zrakoplova Tajvanu 'uništava odnose sa Sjedinjenim Državama'. Za Amerikance je najavljena prodaja bila ispod maksimalističkih očekivanja, koja su predviđala proturaketne krstarice Aegis. No i bez Aegisa, paket tajvanske kupnje, za više od pet milijarda dolara, najveći je u posljednjih deset godina i predstavlja injekciju povjerenja tajvanskom predsjedniku, koji je klimavom položaju, Chen Shuibianu, i kojega Peking ne voli radi njegove protukinekse platforme. Kina to vidi i kao šamar u trenutku dok je pitanje američkog obavještajnog zrakoplova još uvijek otvoreno, te se prvi krug razgovora zaključio postavljanjem zida naspram zida. Nepovjerenje, nesuglasice, otrovi nakupljaju se tako jedan za drugim u odnosima između te dvije zemlje. U SAD-u, međutim, način na koji predsjednik George Bush vodi tu krizu mu je donio veću javnu potporu. U Kini, bez javnih i neovisnih ispitivanja javnog mišljenja, anonimna pošta ministarstvima su neodređeniji i manje čvrsti instrumenti koji uzrokuju paniku u vodstvu te ga nagone na sve nepopustljivije reakcije. Peking se boji da ne izgleda mekan spram prepotentnih Amerikanaca, odnosno za koje se pretpostavlja da su takvi, a u prošlosti je više čelnika bilo svrgnuto od masa koje su vikale da su se 'prodali strancima'. U takvom ozračju mladi ili stari ambiciozni ljudi, gurnuti u stranu u procesu sukcesije koji je u tijeku, mogu uzburkavati vodu nadajući se da će se u gužvi stvoriti nekakav prostor i za njih. I to je alkemija vanjske i unutarnje politike koja stvara najveće probleme. Pa i stoga što na tvrde reakcije Pekinga odgovaraju još tvrđa ponašanja u Washingotnu. Na neki način izgleda da nitko nije u stanju povući kočnicu, i obje strane s istinskom sumnjom gledaju na poteze drugoga. Na kraju, s kineske strane postoji i autentična frustracija. Dok se zapravo Kina ograničava na dizanje vike, SAD djeluje, prodajući oružje zakletom neprijatelju i, vjerojatno, što bi se moglo dogoditi slijedećeg mjeseca, podižući barijere za kinesku robu. Tako svaka reakcija Pekinga postaje moguća, a s protjecanjem tjedana zauzimanje tvrđih stajališta moglo bi biti jedini odgovor, koji već odašilje ledene valove među nervozne burze cijele Azije.", piše Francesco Sisci.