BA-US-RU-HR-KRIZE-Vlada-Organizacije/savezi-Obrana RFE 23. IV. PREBIJANJE AMERIČKOEUROPSKIH INTERESA PREKO BALKANSKIH LEĐA RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE23. IV. 2001.Balkan je samo kusur europsko-američkih odnosa Za vrijeme 'hladnog
rata' bilo je lakše. Međutim nakon pada Berlinskog zida pala je, iako još ne konačno, i stara formula odnosa Europe i Amerike: na jednoj strani - NATO, jedinstveni euroatlantski sigurnosni interes, na drugoj - zakleti neprijatelj Sovjetski Savez i sateliti. Prirodno da je Amerika kao jedina supersila s ove strane Urala, bila zaštitnica europske stabilnosti. Tako se to vuče sve do danas, a tako se prelamalo i kroz Balkan. Od početka devedesetih pa do isteka mandata Clintonove administracije Europa je - nejedinstvena i neodlučna - svjesno ili nesvjesno zvala Sjedinjene Države da presijeca balkanske čvorove. Bushova administracija najavljuje okretanje leđa Europi i njenim teškoćama i skretanje prema Zapadu - prije svega Kini. Europljanima poručuje da moraju preuzeti europske terete - od kojih je balkanski svakako najteži - na svoja leđa. Europa, istini za volju, i sama preuzima sličnu inicijativu - i političku, i ekonomsku, i sigurnosnu. Jedinstvena valuta - iako još šepa - već je tu, europske sigurnosne snage 2003. bit će operativno spremne. Što veliki američki brat istovremeno pozdravlja, ali i čega se boji.
RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE
23. IV. 2001.
Balkan je samo kusur europsko-američkih odnosa
Za vrijeme 'hladnog rata' bilo je lakše. Međutim nakon pada
Berlinskog zida pala je, iako još ne konačno, i stara formula odnosa
Europe i Amerike: na jednoj strani - NATO, jedinstveni
euroatlantski sigurnosni interes, na drugoj - zakleti neprijatelj
Sovjetski Savez i sateliti. Prirodno da je Amerika kao jedina
supersila s ove strane Urala, bila zaštitnica europske
stabilnosti. Tako se to vuče sve do danas, a tako se prelamalo i kroz
Balkan. Od početka devedesetih pa do isteka mandata Clintonove
administracije Europa je - nejedinstvena i neodlučna - svjesno ili
nesvjesno zvala Sjedinjene Države da presijeca balkanske čvorove.
Bushova administracija najavljuje okretanje leđa Europi i njenim
teškoćama i skretanje prema Zapadu - prije svega Kini. Europljanima
poručuje da moraju preuzeti europske terete - od kojih je balkanski
svakako najteži - na svoja leđa. Europa, istini za volju, i sama
preuzima sličnu inicijativu - i političku, i ekonomsku, i
sigurnosnu. Jedinstvena valuta - iako još šepa - već je tu, europske
sigurnosne snage 2003. bit će operativno spremne. Što veliki
američki brat istovremeno pozdravlja, ali i čega se boji.
Kako će ovo osamostaljivanje Europe od Amerike teći? Kako će se
odraziti na ionako nestabilni Balkan i koji bi još svjetski igrači
mogli utjecati na prilike u regiji? O tome je razgovarala Branka
Trivić s čelnikom ugledne američke privatne analitičke agencije
STRATFOR Georgeom Friedmanom i stručnjakom za obranu poznatog
britanskog časopisa Jane's Defence Weekly Paulom Beaverom.
George Friedman najprije je analizirao teški izbor koji stoji pred
Georgeom Bushom:
FRIEDMAN: Bushova administracija trenutno ima dvojbe. S jedne
strane, nema sumnje u to da bi se silno željela konačno povući s
Balkana. S druge strane, Sjedinjene Države su već u regiji, tako da
imaju odgovornost prema europskim saveznicima. Ako Bush bude
odlučio naglo povući američke snage, doći će do nategnutih odnosa
unutar NATO-a, a NATO Americi i te kako može trebati upravo sada
kada se pogoršavaju odnosi s Rusima. Ako pak tamo ostanemo, to će
nam donijeti neke ozbiljne političke i vojne teškoće. Bushov tim,
dakle, ima ozbiljan problem. Geopolitička situacija je više nego
jasna: treba otići s Balkana, ali politički aspekt problema nije
tako jednostavan: kako se povući a pri tom ne dovesti do nesloge u
redovima NATO-a? U sljedećim mjesecima može se očekivati da će Bush
donijeti odluku o tome i vjerojatno je da ta odluka neće biti
potpuno zadovoljavajuća. Vjerojatno ćemo u regiji jednom nogom
ostati, a drugom izaći. Postrojbe mogu ostati tamo, ali mi nećemo
biti sretni zbog toga.
U konačnici, kaže Friedman, Bush će vjerojatno poručiti
Europljanima sljedeće:
FRIEDMAN: Balkan je, konačno, vaš problem i vi ga morate riješiti.
Europljani će vjerojatno kazati: 'Da, ali to ni izbliza nije bio
takav problem dok Clintonova administracija nije odlučila početi
rat. Dakle, vi ste počeli rat'. Međutim, sve nije vezano uz
balkansko pitanje. To je problem internih odnosa među članicama
NATO-a, preciznije - problem odnosa Sjedinjenih Američkih Država i
Europe u sljedećem desetljeću. Tu se samo može postaviti pitanje
koliko će osjetljivosti Sjedinjene Države pokazati za stajališta
Europe kada je u pitanju Balkan. Hoće li američka politika odraziti
europsku politiku prema toj regiji ili će slijediti temeljne
američke interese - što bi značilo povući se i teškoće prepustiti
drugima. Meni se čini da bi Bush bio najsretniji da se povuče, ali
odnosi s europskim saveznicima i zajednička misija s njima u regiji
vrlo su zakomplicirale američko povlačenje. Dakle, neće biti lako
riješiti napetost između onog što Bush želi da učini i što može
učiniti.
Što o kontradikcijama u odnosu Europa-Amerika kada je u pitanju
Balkan, ali i cjelovita sigurnost Europe kažu europski
stručnjaci?
Paul Beaver, ugledni britanski ekspert iz Jane's Defence Weekly
priznaje da su na početku jugoslavenske krize početkom devedesetih
Europljani, a naročito Nijemci, oklijevali oslanjajući se na
Ameriku, a zbog čega je dugo vladao kaos koji nitko nije mogao
kontrolirati. Stanje je, sada, kaže, potpuno drugačije, pa je
razumljiva želja predsjednika Busha da cijelu balkansku priču
prepusti Europljanima.
BEAVER: To je sada problem koji Europljani moraju riješiti. Europa
ima političke, ekonomske i sigurnosne kapacitete za to. Konačno,
naš cilj je da Hrvatska, Srbija, Makedonija, Albanija postanu dio
velike Europe, Europske unije. Dakle morat ćemo učiniti sve da
balkanskim narodima pomognemo završiti s balkanskom logikom
neprekidne osvete. Mislim da Europljani zato što nisu kontrolirali
stanje na početku krize i ratova, sada moraju uložiti goleme napore
da izađu iz stanja koje su u velikoj mjeri definirali Amerikanci.
Europljani na Bushovu želju da se povuče odgovaraju argumentom da
Amerikanci jedini imaju istinski utjecaj na Balkanu. Uz ovo, kažu,
i da nije u redu poslije tako intenzivne američke intervencije u
regiji okrenuti leđa i otići. Smatraju da su Amerikanci mnogo
doprinijeli da regija bude ovako nestabilna i da Bush mora preuzeti
vlastito nasljeđe.
FRIEDMAN: Da, ali protuargument Bushove administracije je
sljedeći: Amerikanci imaju najviše utjecaja u regiji zato što su
Europljani vrlo sustavno stvarali stanje u kojem nemaju odlučnijeg
utjecaja. Jednostavno su političku i vojnu odgovornost prebacili
na leđa Sjedinjenih Država. Dakle, Bush će reći: 'Da, mi jedini
imamo utjecaj, ali to se mora promijeniti. Vi - Englezi, Francuzi i
osobito Nijemci, morate izgraditi odgovornost i mehanizme
kontrole'. Ovakav dijalog je, uostalom, star već nekoliko
desetljeća. Sjedinjene Države su svo vrijeme podvlačile da Europa
mora preuzeti više odgovornosti za svoj politički razvoj i
sigurnost, a Europljani su, na drugoj strani, držali da je Amerika u
zadnjoj instanci garancija europske stabilnosti. Balkansko
pitanje koje je u izvjesnom smislu periferno pitanje, vraća nas na
ovaj temeljni problem koji imamo od kraja II. svjetskog rata: Tko je
odgovoran za europsku sigurnost. Ova administracija je došla na
vlast s namjerom da tu jednadžbu čuvara europske sigurnosti
promijeni. Drugim riječima, ne radi se o Balkanu nego o našim
odnosima s Europom, Rusijom i tako dalje. U Europi se, čini se, i
dalje drži da Amerikanci trebaju ostati na Balkanu.
Paul Beaver je svjestan da Europa treba preuzeti svoju kuću i sva
svoja dvorišta, ali upozorava da Stari kontinent još nije spreman.
BEAVER: Kad se Amerika počne okretati sebi, a to će sigurno činiti i
s obzirom na ekonomsku stanje i s obzirom na činjenicu da Busha ne
zanima Europa već Azija - da je on predsjednik koji gleda prema
Zapadu, a ne Istoku - mislim da hoćemo.
(RFE)