IT-9.IV. CORRIERE- ČUBRILOVIĆEV PRIRUČNIK ZA ČIŠĆENJE PRIMJENJEN NA TALIJANE U ISTRI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 9. IV. 2001. Fojbe: Četrdeset dana koji ne prestaju "Četrdeset dana koji su uznemirili Trst, još daleke 1945. godine, nikako ne prestaje. Prije no što se utvrdi koliko su titoisti ubili Talijana, prije i poslije jugoslavenske okupacije grada, i koliko je bilo sveukupno bačenih u 'fojbe' u pokrajini Venezia Giuliji i Istri, potrebno je odgovoriti na jedno pitanje: je li to bilo etničko čišćenje? Je li opravdano koristiti takav izraz, koji se povezuje s Bosnom i Kosovom, kako bi se odredilo ono što se dogodilo na štetu Talijana? Je li bilo unaprijed utvrđene želje da se iskorijeni jedna kultura i jedan narod? Nakon indiskrecija objavljenih prošlih dana u vezi s talijansko- slovenskim povijesnim povjerenstvom, danas će u Rimu jedan skup mirnije pokušati ponuditi tumačenja. No, uvodno izlaganje povjereno profesoru Giampaolu Valdevitu s tršćanskog sveučilišta, svakako će izazvati nove rasprave. 'Nije se radilo o etničkom čišćenju', smatra Valdevit, 'nego prije o nasilju države'. (...) Giampaolo Valdevit izvlači zaključak: 'Egzodus Talijana nije bio rezultat etničkog čišćenja, nego prije odraz dramatične društvene promjene: zajednica, koja je još uvijek bila vezana uz tradicionalne kulturalne i gospodarske uvjete, vidjela je kako u svakodnevicu prodire suvremenost, koju je predstavljala komunistička državna vlast. Egzodus se podudario s odbijanjem tog svijeta'. No, gotovo kao da naglašava distancu od tih stajališta, i nepomirljivost strasti, upravo dok se održava rimski skup, izdaje se jedna 'bijela knjiga' suprotnog predznaka. U njoj se ističe portret Vase Čubrilovića, bosanskog Srbina, rođenog 1897. u Bosanskoj Gradiški, koji je još kao maloljetnik bio umiješan u sarajevski atentat i radi toga, nakon 1918., pretvoren u nacionalnog junaka monarhističke Jugoslavije. U priručniku protualbanskog srpskog ekspanzionizma, kojega je on napisao 1937., našao bi se zastrašujući presedan fojbama. Autorica 'Bijele knjige', Antonietta Vascon danas je predsjednica, pokrajinskog vijeća Trsta i pokretač odbora 'Tršćanke za slobodu', no poglavito je bila i sama izbjeglica iz Istre. Prema njenoj tezi, Čubrilovićev priručnik za etničko čišćenje, zamišljen za Albance tridesetih godina, bio je korišten nakon 1945. za Talijane Istre i Dalmacije, kada je Čubrilović postao Titov ministar. A na temelju istog priručnika, bila bi pokrenuta i protualbanska politika na Kosovu. Antonietta Vascon prije svega podsjeća na neka obilježja Čubrilovićeve ličnosti, i, u glavnim crtama, na njegov izvorni plan: 'znanstveno' ukloniti albansku etniju koja je živjela u zemljopisnom trokutu uz granicu Srbije, s bazom između gradova Debar-Rogozna i Niš. Strategija je sintetizirana u jednom navodu; 'Jedini način za udaljavanje etnički različitih je gruba sila organizirane državne vlasti. Preostaje samo jedan put, njihova masovna deportacija. Kada državna vlast intervenira u borbu za zemlju, može biti uspješna samo grubim djelovanjem'. Ideolog tog etničkog čišćenja, podsjeća Vascon, okrunio je političku karijeru kao Titov ministar, i do smrti, 1991., je bio Miloševićev savjetnik. Među mjerama koje on savjetuje za rješavanje nepoželjnih manjina stoji: policijski administrativni progoni, nepriznavanje starih vlasničkih odnosa, smjenjivanje privatnih i državnih namještenika, 'praktične i djelotvorne' mjere na sanitarnom planu, progon klera, uništavanje groblja. Sve su te tehnike, prema Vasconovoj, bile primijenjene , 'na 350.000 autohtonih Talijana Istre, Rijeke, i Dalmacije', koji su svedeni na jedva 33.000 nakon završetka operacije etničkog čišćenja. Jedna pojedinost izgleda joj znakovitija od stotinu teorijskih rasprava: uništenje zidova i velikih ograda kuća. Smisao te operacije, prema izvornom Čubrilovićevom planu, trebao je biti zastrašivanje i izazivanje muslimana, koji su poštivali sure iz Kurana, otkrivanjem njihovih žena pred indiskretnim očima. Činjenica da je ista operacija ponovljena na štetu Istrana i Dalmatinaca, s rušenjem zidova vrtova od strane fanatičnih skupina, pokazala bi mehaničku primjenu te teorije. U ostatku 'Bijele knjige', Vasconova se obraća slovenskim i hrvatskim vlastima da ove isprave povijesne krivnje Jugoslavije, dopuštajući talijanskim optantima povrat njihovih dobara. Mnogi povjesničari to ipak osporavaju. Po Fulviju Salimbeniju, koji je od početka sudjelovao u radu talijansko-slovenskog povjerenstva, 'o planu Čubrilović počelo se govoriti tek 1981., i ne postoje dokazi da su ga Jugoslaveni koristili, ili čak poznavali, u tragičnom razdoblju 1943.-1945..' Još jasniji je povjesničar Jože Pirjevec: 'Teza Vasconove je tendenciozna i može nanijeti teške štete odnosima Rima i Ljubljane'. I tako, među skupovima, povjerenstvima, knjigama, četrdeset bolnih dana Trsta riskiraju nikada ne završiti.", piše Dario Fertilio.