VB-THE OBSERVER-11.3. NERIJEŠENI NACIONALNI ODNOSI NA BALKANU

VELIKA BRITANIJA THE OBSERVER 11. III. 2001. Krhki mir uzdrman je prelijevanjem balkanske mržnje (...) "Događaji u Mostaru i Tanuševićima tijekom posljednja dva tjedna, kao najvidljiviji znakovi nove krize koja zahvaća Balkan od Bosne do Bugarske i od Beograda do Atene, uzbunili su međunarodnu zajednicu. To je kriza koja izokreće dosadašnje iskustvo međunarodne zajednice na Balkanu - kriza koja pretvara neprijatelje u prijatelje i stare saveznike u ogorčene neprijatelje.(...) U Washingtonu, Parizu i Londonu kosovski Albanci i Crnogorci odjednom su postali problem", piše list. Bit problema je ponovna pojava nacionalizma među manjinskim ekstremistima diljem područja koje bi, kako se neki pribojavaju, moglo izazvati novi ratni požar u regiji.(...) Čitavo su desetljeće analitičari upozoravali na opasnost od rata u Makedoniji - sukoba koji bi, prema njihovim riječima, mogao uvući i države kao što su Bugarska i Grčka.(...) Događaji u Mostaru nisu ništa manje uzbunjujući.(...) No, zapadne vlade nisu zabrinute samo zbog događaja u Tanuševićima i Mostaru. (...) "Zajedničko svim tim krizama je pitanje granica", izjavljuje Chris Bird, glasnogovornik Ureda visokog predstavnika. "Diljem regije pokušavaju se ponovno iscrtati granice. Naš je stav da će, ako međunarodna zajednica to dopusti, to dovesti do novih žrtava." Na Balkanu je to uvijek tako: suparničke etničke skupine bore se sa svojim susjedima za zamišljen nacionalni prostor. "Činjenica koja određuje ovu prilično opasnu fazu jest ta da smo suočeni s gubitnicima koji se bore za vlastiti opstanak. Nismo suočeni s opetovanjem okolnosti iz devedesetih kada je započeo raspad Jugoslavije. Sada imamo posla s fanaticima koji su se obogatili na nacionalističkoj politici, zločinu i ratu. Oni smatraju da se njihova moć potkopava i borit će se za opstanak", dodao je analitičar Foreign Office-a. Drugi opasan čimbenik je, prema njegovom mišljenju, samozadovoljstvo koje je nastupilo nakon svrgavanja Miloševića. "Postojala je zabluda da će se, jednom kada Milošević bude svrgnut, stanje na Balkanu odmah popraviti. Umjesto toga njegov je odlazak otkrio niz neriješenih problema s kojima se međunarodna zajednica tek mora uhvatiti u koštac". Najveći problem predstavljaju događaji u Crnoj Gori.(...) No dok politika EU-a i SAD-a tvrdi da bi Crna Gora trebala ostati u nekom federalnom odnosu s novom Srbijom, dužnosnici privatno smatraju da malo toga mogu učiniti kako bi spriječili secesiju. Ipak, manje ih brine budućnost same Crne Gore od psihološkog učinka koje bi glasovanje o neovisnosti imalo na druga područja.(...) "Postoji nedostatak vizije u međunarodnoj zajednici koji se tiče pitanja cijelog Balkana", govori Mark Thompson, direktor za Balkan u Međunarodnoj kriznoj skupini, bruxelleskom think-tanku. "Ne postoji fizička veza između problema na Kosovu i u Bosni - veže ih samo to što su i Kosovo i Bosna nedovršen posao". Dok Thompson pozdravlja djelovanje Petritscha i međunarodne zajednice protiv Jelavića, brine ga da bi, u širem smislu, polagan Daytonski mirovni proces mogao zapasti u nevolju. "Opasnost u Bosni leži i u širenju defetizma u međunarodnoj zajednici. Postoji stav u nekim glavnim gradovima: 'Mi smo učinili kako smo najbolje znali, ali ti ljudi jednostavno ne žele rješenje'. Petritsch se ne slaže s tom mračnom prognozom, ali i ne poriče da slijede opasna vremena - osobito što se tiče sve glasnije retorike na obje strane u Crnoj Gori koja bi, kako se boji, mogla zaraziti regiju uskrsnućem nacionalizma.(...) Jednako kao i Thompson, Petritsch je zabrinut da se svijetu čini da proživljava deja vu- da se vraća na početak devedesetih i ratove u Hrvatskoj i Bosni. Ali on smatra da postoji i kvalitativna razlika. "To su bili etnički sukobi. A ovo su sukobi koji se događaju kao dio napretka prema građanskom društvu pred kojim nacionalisti zapravo uzmiču". No Petritsch smatra da je pasivno držanje međunarodne zajednice prema opasnostima u Crnoj Gori istinski deja vu.(...) "U slučaju Crne Gore na EU i međunarodnoj zajednici je da interveniraju snažnije. Moramo dovesti Srbiju i Crnu Goru za stol kako bi obje izložile probleme, ne potežući odmah pitanje neovisnosti.(....) Moramo ih angažirati, inače ćemo se suočiti s opasnom retorikom i eskalacijom sukoba". Model te eskalacije vidljiv je u Makedoniji i južnoj Srbiji.