FR-LE MONDE-15.2.-UVODNIK O KORZICI

FRANCUSKA LE MONDE 15. II. 2001. Korzika: stare napetosti "Ogledanje snaga koje je u ljeto 2000. započelo zbog Korzike, podsjeća na tužne zgode iz povijesti dekolonizacije u Francuskoj. Prije gotovo pedeset godina, Mendesa Francea optužili su da 'žrtvuje Republiku', kada je priveo kraju rat u Indokini i izbjegao rat u Tunisu. Nakon njega, De Gaulle je zamalo platio životom što je priznao pravo Alžiraca na samoodređenje. Rješavanje krize koja na Korzici traje već dvadeset pet godina, jamačno nije takve naravi jer u prijedlogu zakona koji je pripremila vlada Lionela Jospina nije posrijedi neovisnost. On ipak u jednom dijelu francuskog društva - političkih čelnika, visokih dužnosnika i intelektualaca bez razlike - izaziva povratak starih napetosti i drskosti. Tako i u dopredsjednika državnog vijeća koji pokazuje prijezir prema korzičkom jeziku - 'Svi su jezici vrijedni', govorio je pak Joubert, Chateaubriandov prijatelj - i u bivšeg ministra unutrašnjih poslova koji neumorno opetuje da su otočki zastupnici nedostojni da obnašaju vlast koju im žele povjeriti na temelju sporazuma Matignona i prijedloga zakona koji iz njih proizlazi. Kao što je primijetio Jack Lang u ovoj rubrici ('Le Monde' od 14. veljače), raspra o Korzici je nadrealistična u trenutku kada se gradi Europa i kada svi veliki otoci u Sredozemlju i u Atlantskom oceanu imaju poseban status koji uostalom ne ugrožava njihove veze s ovom ili onom zemljom, Italijom, Španjolskom ili Velikom Britanijom. Državno vijeće koje ima ulogu pravnog savjetnika vlade i koje, možda moramo podsjetiti, predvodi premijer, privuklo je pozornost ovog potonjeg na tri točke: učenje korzičkog koje bi, prema njegovu mišljenju, zapravo bilo obvezno; oporezivanje nasljedstva, za koje je u prijedlogu predviđen prijelazni režim koji je u stvari derogativan; napokon, obavljanje pokusa u korzičkoj zajednici s ovlastima povezanim s promjenom zakona i s upravnim ovlastima. Očito je da ove zadnje uredbe izlaze iz okvira sadašnjeg građanskog prava, jer im je to i svrha! Ne čekajući da se, u tom slučaju, Ustavnom vijeću, podnese zakon ako ga izglasuje parlament, Jacques Chirac je neobično - i u najmanju ruku prijeporno - primijenio članak 9 Ustava, kako bi 'odgodio' uvrštavanje prijedloga na dnevni red ministarskog vijeća, optužujući g. Jospina da ne poštuje 'republikanski ugovor'. Premijer s pravom uzvraća da se prijedlog zakona izrađuje da bi se o njemu raspravljalo, da bi se dopunio i prihvatio - ili odbacio - u parlamentu. U Narodnoj skupštini, većina i oporba nisu jedinstvene u prihvaćanju ili odbacivanju procesa na Korzici. I na jednoj i na drugoj strani ima potpora i otpora. Najjednostavnije bi bilo da se raspra povede tamo gdje se u demokraciji i treba voditi. U parlamentu", piše u uvodniku lista.