NJ 27.II.-FAZ-HRANA ZA STRAH

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 27. II. 2001. Hrana za strah Nesigurnost o tomu kako postupati s hranom koja možda ugrožava zdravlje, ne vlada tek od pojave kravljeg ludila. Pogled unatrag na navodne ili stvarne skandale s namirnicama proteklih šesnaest godina pokazuje da racionalna razmišljanja teško mogu držati korak s konjunkturom javne pozornosti. I uzrujavanja. Tako se primjerice 1985. glikolom pomiješano vino, kojemu se nije moglo dokazati štetnost, pobrinulo za naslove, ali vino otrovano metilnim alkoholom zbog kojega je godinu dana kasnije u Italiji umrlo 14 osoba, nije izazvalo veću pomutnju. Slično je 1994. preuveličana opasnost od dječje hrane s insekticidima. Hrana je povučena iako udio insekticida nije bio veći nego u svježem povrću. U slučaju navodnog skandala s tekućim jajima iz 1985. ili 1987. dokazanih nematoda u ribama, nesavladivo je gađenje pojačalo strah od namirnica koje potencijalno ugrožavaju zdravlje. Niti od konzumiranja larva crva u jestivim ribama Sjevernoga mora nije prijetila opasnost koja bi bila u skladu s javnim uzbuđenjem. Glikol u vinu U travnju 1985. kemičari austrijske vinske uprave ispitivanjem vina iz Gradišća otkrili su dietilglikol, bezbojnu i bezmirisnu kemikaliju koja može izazvati teška oštećenja bubrega. Dietilglikol uglavnom se upotrebljava kao antifriz. Ta tvar vino čini slađim. U više od 350 pokusa dokazan je dodatak. Zaplijenjeno je 20 tisuća hektolitara. Više je pogona bilo osumnjičeno da su uz pomoć glikola prosječna vina podmetali kao kasnu berbu, ledena vina i vina od probranih bobica. Savezno ministarstvo zdravstva tek je u srpnju upozorilo na opasnost od uživanja austrijskih predikatnih vina, iako je još tri mjeseca ranije bilo upoznato s možda po zdravlje opasnim uvozom iz Austrije. Bečko je državno odvjetništvo istražilo da je u Njemačku stiglo oko 300 tisuća litara patvorenoga vina. Bonn je objavio popis 82 vina koja sadrže glikol, godišta od 1979. do 1984. Više je njemačkih listova tiskalo popis u cijelosti. Poslovni voditelj bečkog vinarskog gospodarskog fonda događaj je nazvao 'skandalom uveličanim ljetnom sezonom kiselih krastavaca'. Krajem srpnja austrijsko je ministarstvo zdravstva proglasilo sigurnom berbu koja po litri sadrži 48 grama dietilglikola. Neki liječnici 14 grama drže smrtonosnom dozom. U isto vrijeme glikolski skandal prešao je i na njemačko tržište vinima. Kemijski ured za istraživanja u Mainzu otkrio je dva vina iz Rheinhessena kojima je dodana otrovna tvar. Do sredine kolovoza za 42 njemačka vina dokazano je da sadrže glikol. Na temelju minimalne koncentracije posumnjalo se da su njemačka vina miješana s patvorenim austrijskim vinima. U jesen 1985. Savezno ministarstvo zdravstva zaključuje da 1250 vina iz Austrije i 75 iz Njemačke treba povući s tržišta. Prođa njemačkog i austrijskog vina se prepolovila. Više od trećine treba povezati s glikolskim skandalom, govorili su trgovci vinima. No tamo gdje su postojali dobri odnosi između kupaca i prodavatelja, posao se nije smanjio. Kod manjih izravnih prodavatelja promet je čak povećan. U listopadu 1985. u više je austrijskih ispitivanja vina nađena druga otrovna kemikalija: natrijeva kiselina. Vinogradari spoj natrija i dušika koriste kao konzervans, jer već u najmanjoj koncentraciji ubija bakterije. Kemikalija koja se upotrebljava i u proizvodnji eksploziva, navodno je opasnija od dietilglikola. No do sada nije dokazano da je itko obolio od nekog od tih dodataka. Daleko opasnija manipulacija izišla je na vidjelo iduće godine. U ožujku 1986. u Italiji je umrlo 14 osoba od vina otrovanog metilnim alkoholom. Vlasti su prekasno zaplijenile na tisuće hektolitara patvorenoga vina. U travnju je Savezno ministarstvo zdravstva otežalo uvoz svih talijanskih vina pjenušaca. U rujnu 1999. kemijski ured za istraživanja u Mainzu otkrio je da su stotine vina, ponajprije talijanskog porijekla 'poboljšane' glicerinom. Po shvaćanju ministarstva za poljoprivredu u Rheinpfalzu nije po srijedi prijevara opasna za zdravlje. Glicerina ima i u nepatvorenim vinima. Dodatni glicerin vina čini baršunastijima. Bolje prija ako je 'ušminkano' ili 'dopingirano'. Imena proizvođeča nisu navedena, jer od vina nema značajnih opasnosti za potrošače. To odgovara zakonu o sigurnosti proizvoda iz 1997. Mikrobi u jajima U kolovozu 1985. predsjedništvo pokrajinske vlade u Stuttgartu upozorava na konzumiranje tjestenine tvrtke Birkel. Masa od tekućih jaja iz kojih se tjestenina proizvodi, mikrobiološki je onečišćena, jer nije upotrebljena u određenom roku. Osim toga da masa tekućih jaja sadrži jaja starija od šest dana. To krši njemačka pravila, no dopušteno je u Nizozemskoj. Nizozemski veliki poduzetnik van Loon priznaje da je Birkela i druga poduzeća opskrbljivao jeftinom 'kokošjom kašom'. Nekoliko tjedana kasnije Savezna udruga industrije tjestenina utemeljuje istraživački institut koji bi trebao biti na raspolaganju svim proizvođačima namirnica koji prerađuju jaja. Institut dobiva nalog za ispitivanje svih sirovina iz zemalja u kojima vrijede manje strogi zakoni o namirnicama nego u Njemačkoj. No taj korak nije vratio povjerenje potrošača. Birkelov promet rapidno opada. Otpušteno je 500 od 1300 radnika. Pri tome su se optužbe uskoro pokazale neutemeljenima. Birkel i ostali optuženi proizvođači dokazali su da su djelomično koristili dehidrirana jaja. Visoki sadržaj mliječne kiseline u tjesteninama ne nameće nužno zaključke da su korištene pokvarene sirovine. 1986. državno odvjetništvo u Stuttgartu obustavlja istražni postupak. Krajem 1988. Birkel sudskim putom traži odštetu od 43 milijuna maraka. Po shvaćanju poduzeća 1985. se radilo o 'činu samovolje vlasti'. Zdravlje stanovništva uistinu nije bilo ugroženo. No prijeporno je kakve je bila vrijednost proizvoda od tijesta i nije li nedostatna kakvoća opravdala upozorenje na određenog proizvođača. Pokrajinski sud u Stuttgartu dao je 1991. Birkelu za pravo. Pokrajina Baden-Wuerttemberg mora platiti odštetu od 13 milijuna maraka poduzetniku koji je svoju tvrtku godinu dana ranije prodao francuskom koncernu za proizvodnju namirnica i pića BSN. Pravna obrada tako zvanog skandala tekućih jaja u javnosti je prošla gotovo neprimijećeno. Gotovo neprimijećena prošla je i činjenica da je augsburško državno odvjetništvo u srpnju 1989. podiglo optužnicu protiv jednog veletrgovca jajima iz Noerdlinga. On je navodno trima tvrtkama tijekom tri godine isporučivao goleme količine tekućih jaja i smrznutih cijelih jaja. Roba protivno propisima nije bila pasterizirana, tekuća jaja znači nisu bila zagrijana na 65 stupnjeva da bi se uništile možebitne bakterije. U jednom je slučaju primatelj našao smrdljiva pokvarena jaja i vratio ih dobavljaču. Prema izjavama svjedoka, jaja su zatim primiješana drugim isporukama. Veletrgovac je bio osuđen. Nematode u ribi Krajem srpnja 1987. ARD-ov televizijski magazin 'Monitor' izvještava o larvama crva u jestivim ribama iz Sjevernoga mora. Oko dva centimetra dugačke nematode nalaze se uglavnom u crijevnom traktu, ali i u mišićju haringa, lososa, bakalara i iveraka. Živi paraziti kod ljudi mogu izazvati grčeve i crijevnu upalu. Uništavaju se pečenjem, kuhanjem ili zamrzavanjem. Od konzumacije živih nematoda u Njemačkoj je od 1982. do 1987. oboljelo deset osoba. Mnogi su gledatelji s užasom reagirali na izvješće 'Monitora'. U roku od nekoliko dana promet riba pada za 90 posto. Veletržnica u Bremerhavenu prilagođava se manjem opsegu posla. Početkom kolovoza ministarstvo financija nalaže carini da na granici zaustavi morsku ribu iz Danske i Nizozemske ako nije besprijekorna. Ministarstvo zdravstva priopćava da će uvoz biti slobodan samo ako su ribe zamrznute, dovoljno usoljene, marinirane ili termički obrađene. Dva tjedna kasnije savezna vlada poslije razgovora s pokrajinskim vlastima određuje dodatne kontrole. Odmah poslije ulova treba se izvaditi drob. Masovno lovljene ribe treba odmah zamrznuti. U svim stadijima trgovine i prerade domaće i uvozne morske ribe treba obavljati analize. Proizvođačima, sitnim trgovcima, velikim kuhinjama i restaurantima žurno je preporučeno da ribu ispituju na svjetlećim stolovima. Prerađivač ribe koji je ARD-ovom magazinu pomogao u istraživanju, navodno je postupao iz vlastitog interesa, izvijestio je 'Sueddeutsche Zeitung' u kolovozu 1987. Navodno je pokrenuo aferu s crvima kako bi povećao potražnju određenih svijetlećih stolova koje sam prodaje. Godinu dana poslije krize s nematodama, prodaja njemačkog ribnog gospodarstva kreće se skoro na istoj razini kao i godinu dana ranije. Ipak tvrtka 'Iglo' u listopadu 1988. pokreće kampanju za popravljanje imidža. Da vodeća tvrtka na tržištu duboko smrznute ribe ne koristi sirovu ribu iz Sjevernog mora. Taj je korak izazvao sumnje među stanovništvom da su tamo ulovljene ribe zatrovane opasnim dozama teških metala. Poslije prosvjeda njemačkog ribnog gospodarstva, prigovor je opovrgnut. Najvažnije jestive ribe iz Sjevernoga mora mogu se konzumirati bez razmišljanja, prosuđuje poljoprivredna ustanova za istraživanja iz Schleswig-Holsteina. Ni jedna od ispitanih riba ne sadrži otrove iznad dopuštene granice. Daljnje ispitivanje ustanova provodi u studenom 1994. U pet njemačkih velikih gradova analizira svježu ribu. 14 od 137 ispitanih uzoraka moglo je dobiti atribut besprijekoran. 98 uzoraka ocijenjeno je pogodnim za konzumiranje odmah nakon pečenja a ostatak uopće nije jestiv. Teške metale i sredstva za zaštitu bilja analitičari su našli u minimalnim dozama. Nematode nisu pronašli. Za lošu su ocjenu presudni bili mikroorganizmi koji izazivaju brzo truljenje ribe. 1997. 'Monitor' ponovno izvješćuje o nematodama u jestivim ribama: navodno je svaki drugi uzorak riba kupljenih u trgovini imao nematode. No opasnost po zdravlje prijeti samo ako se riba jede sirova, kaže voditelj savezne ustanove za ribarstvo u Hamburgu. Prema današnjim saznanjima, pojava larva nematoda u ribama neizbježna je. Na prehrambene navike niti na kretanja divljih morskih riba ne može se utjecati. Nematode izlučene izmetom tuljana i kitova u svako doba mogu napasti ribe. Insekticid u dječjoj hrani U prosincu 1993. pokrajinska ustanova za istraživanja u Freiburgu u povrću u dječjoj hrani iz Španjolske otkriva previsoke vrijednosti lindana, sredstva za zaštitu bilja. Insekticid bez boje i okusa od 1980. godine u Njemačkoj je zabranjen. Dopuštena granična vrijednost od 0,01 miligrama po kilogramu samo je djelomično bila prekoračena. Rezultati su poslani baden-wuerttemberškom ministarstvu zdravstva. Vlasti su pokrenule da tvrtka prodavatelj povuče s tržišta isporuku koja se sastojala od 78 tisuća bočica. Po prosudbi baden- wuerttemberškog ministarstva zaštite okoliša bila je to samo mjera opreza. Kod graničnih se vrijednosti radi o proračunima za višegodišnje, trajno konzumiranje. Malo bi dijete moralo u roku od nekoliko dana pojesti do 20 kilograma reklamirane dječje hrane da bi se možda otrovalo, izjavio je glasnogovornik ministarstva zdravstva. Stoga nije bilo razloga da se o tomu informira javnost. U travnju 1994. ZDF izvješćuje o onečišćenoj dječjoj hrani. Trgovački lanac 'Schlecker' na to povlači s tržišta sve proizvode s povrćem, integralnim žitaricama i voćem španjolskog proizvođača. I 'Milupa' i 'Aldi' zbog opreza povlače neke proizvode svoje dječje hrane, nakon što su jedne novine izvijestile i o njihovim nedopustivim vrijednostima insekticida. Vodeći na tržištu, tvrtke 'Hipp' i 'Alete' nisu došle na loš glas. Španjolski proizvođač dječje hrane događaje drži 'trgovačkim ratom'. Poslovni voditelj tvrtke izjavljuje: 'To je njemački protekcionizam da bi se zaštitili domaći proizvodi. Skoro smo ih izgurali s tržišta.' Uistinu je 'Schlecker' u ljetu 1993. iz asortimana izbacio staklenke tvrtke 'Hipp' i zamijenio ih jeftinijom robom španjolskog proizvođača. U Njemačkoj dječja hrana kao i hrana za športaše i dijabetičare podliježe tako zvanim dijetnim odredbama. Najviše vrijednosti ostataka sredstava za zaštitu bilja leže na granici analitičke dokazivosti i praktički su na ništici. Druge države EU-a nemaju tako stroge propise. Umjesto toga, drže se okvirne smjernice 'o namirnicama namijenjenima posebnoj prehrani'. Ona dopušta granične vrijednosti koje su do dvije stotine puta veće nego što predviđaju njemačka pravila. Taj je raskorak po mišljenju nekih promatrača koristio 'Hippu' da jeftiniju uvoznu robu diskvalificira kao opasnu po zdravlje i tako je izgura s tržišta. Uskoro se saznalo da je 'Hipp' ciljano informirao novinare o slabostima konkurencije. Na posljetku su potrošači bili posve zbunjeni vijestima da nipošto ne treba odustati od industrijski proizvedene dječje hrane i djecu hraniti svježe pripravljenim povrćem s tržnica. Jer time se djecu deset do pedeset puta više opterećuje otrovima nego povučenom dječjom hranom iz Španjolske" - izvješćuje Christoph Moeskes.