IT-LA STAMPA-18.2.-NAPADI NA IRAK

ITALIJA LA STAMPA 18. II. 2001. Oluja nakon tišine "Prije deset godina i jednog mjeseca svijet je o napadu Amerikanaca na Bagdad raspravljao vrlo slično kao i sad: Europa i Sjedinjene Države na različitim, ali ne nužno i suprotnim stajalištima, a Srednji istok na rubu sukoba koji nije pogađao interese samo tog područja. Nije se još vodila otvorena bitka koja je međutim danas otvorena, a u vezi širenja nekonvencionalnog kemijskog i biološkog oružja, a ni Irak, ni Iran nisu toliko uznapredovali u izgradnji atomskih oružja. Iz tog se rata, osim lavine polemika, rodila i neka vrsta pax americane koji je doveo do konferencije u Madridu, dok se nadalo da će se i slika postkomunističke Europa srediti. Jedna je lavina iluzija pratila intervenciju protiv Saddama, a nakon toga je uslijedila isto tolika količina razočarenja. Svjetski okvir u kojemu Bush junior danas djeluje mnogo je problematičniji, jer su se istočna Europa i Bliski istok ponovno teško razboljeli nakon liječenja. A Amerika i Europa su se još više udaljile, dok se Rusija i Kina, svaka na svoj način, vraćaju u utrku. I nije slučajno što se cijeli planet pokrenuo, jer Bushova intervencija ima strateški, a ne rutinski smjer. Temeljna je pretpostavka smrt Clintonove strategije. Neostvarivost uspješnog pregovoranja, u nekim slučajevima. Bushov strateški pravac vidi se kad se promatra uloga Sadama u bliskoistočnom sukobu: Sadam je u ovom trenutku katalizator ekstremnog ponašanja. U posljednje vrijeme, s financiranjem Palestinaca i razmještanjem divizija duž jordanske i sirijske granice, postao je miljenikom najvatrenijih arapskih prosvjeda pa i protiv umjerenijih vodstava. Posjeti sirijskih političara, ruski i arapski letovi na njegov teritorij usporedno su se odvili s rastom njegove protuameričke i protuizraelske uloge. U međuvremenu je njegov arsenal, posebice nekonvencionalan, porastao. Ocrtava se povezivanje nepopustljivih protiv Egipta, Jordana, Saudijaca i tako dalje. Bushova poruka nadilazi Bliski istok: američki predsjednik šalje poruku da je tijekom njegova mandata zabranjeno u svijetu stvarati protuzapadnjačke strateške dimenzije. To je odluka koja može stvoriti stanje razmjernog mira, kao, međutim, i zapaliti fitilj pobune i totalnog sukoba", piše Fiamma Nirenstein.