ZAGREB, 17. siječnja (Hina) - Potomci nekih od hrvatskih "kraljeva salitre" u Čileu otisnuli su se, uoči i poslije Prvog svjetskog rata, u "tuđi svijet" sanjajući prekooceansko blagostanje i sreću, ako sreće u tuđini može biti?! No da
bi se uopće mogli zaputiti trbuhom za kruhom morali su pribaviti onovremenu "svjedodžbu o podobnosti"
ZAGREB, 17. siječnja (Hina) - Potomci nekih od hrvatskih "kraljeva
salitre" u Čileu otisnuli su se, uoči i poslije Prvog svjetskog
rata, u "tuđi svijet" sanjajući prekooceansko blagostanje i sreću,
ako sreće u tuđini može biti?! No da bi se uopće mogli zaputiti
trbuhom za kruhom morali su pribaviti onovremenu "svjedodžbu o
podobnosti" #L#
Iseljenici su obično putovali brodom do Argentine, onda
željeznicom iz Buenos Airesa do 1.200 km udaljenog pograničnog
mjesta Salta, potom mazgama preko Anda, a onda sve dalje ka
čileanskim nalazištima salitre. Nakon Prvog svjetskog rata, iz
Genove ili Le Havrea do Buenos Airesa, putovalo se i do 25 dana, piše
D. M. Pavičić u časopisu 'Matica'.
Zanimljivo je da su 'Hamburg - Južnoameričko parobrodarsko
društvo' i francuska kompanija 'Transantlantique' imali sjedište u
Zagrebu. No u svijet se nije moglo tek tako. Naime, u Austro-
Ugarskoj monarhiji, a onda kasnije i u Kraljevini Srba, Hrvata i
Slovenaca za izdavanje "pašuša" tražila se svojevrsna potvrda o
"podobnosti".
Evo jedne takve svjedodžbe iz 1923. godine: Svjedoči se da Tabulov
Strelov Leopold, pok. Tome iz Zlarina uživa dobar glas i dobrog je
vladanja; nije profesionalni prosjak ni skitnica; nije poligamist;
ne bavi se vrbovanjem žena ni djevojaka radi prostitucije; ne
pripada organizacijama ni strujama koje zagovaraju i uče
nezakonito uništenje imovine.
Tako je tih godina započinjao mukotrpni put budućih hrvatskih
"salitrerosa"!
(Hina) ld ld