FRANCUSKA-LE MONDE OD 6.1.01.EU

FRANCUSKA LE MONDE 6. I. 2001. Kako pokrenuti europsku raspru "Što više vrijeme prolazi, to su mišljenja o europskom susretu na vrhu iz Nice stroža. Jacques Chirac sam je priznao u manjem društvu: 'Za izgradnju Europe potrebna je volja i zanos, a zanesenjaci su danas umorni'. Nicole Fontaine, predsjednica strasbourškog parlamenta, ide dalje kada u razgovoru za 'Parisien' kaže: 'Problem je što se kod političara primjećuje neka vrsta ponovnog nacionalnog osvješćivanja. Nije Hubert Vedrine onaj koji će ju pobiti: 'Kada se rad francusko-njemačkog motora uspori, napisao je nedavno u knjizi 'Francuski aduti u doba globalizaciji' (Fayard), ništa ga ne zamjenjuje', a u dugačkom napisu od prosinca za 'Le Monde diplomatique', u kojemu govori o svojoj vanjskoj politici, vrlo se malo dotiče Europe. To je neobično, u času kada je naša zemlja bila predsjedateljica Europske unije. Od švedskog predsjedateljstva, koje je preuzelo palicu, nitko ne očekuje da pokrene ono što se nekada zvalo izgradnja Europe. Ono si je zadalo program 'trostrukog E': proširenje, zapošljavanje, okoliš (elargissement, emploi, environnement). Treba li se zadovoljiti time, govoreći kako sigurno ima puno posla na tim trima poljima? Onda nije godinama trebalo opetovati sljedeće: a) kako nema proširenja bez produbljenja; b) kako je produbljenje, koje je u načelu svojedobno prihvatio Helmut Kohl, bilo uvjet bez kojeg nije bilo moguće ujedinjenje, nakon kojeg je Njemačka postala najnapučenija i najmoćnija zemlja na kontinentu. To bi također značilo da smo, pod dvostrukim utjecajem 'jako neobičnih' izbora i gospodarskog zastoja koji već ide na ruku euru, zaboravili da se američka konjunktura do kraja promijenila, nudeći EU-u nove dobre izglede. Sklonost većine europskih vlada za kandidaturu Ala Gorea bila je manja zbog straha da oholu Madeleine Albright, za koju je NATO bio glavni čimbenik ujedinjenja Europe, na dužnosti ministra vanjskih poslova ne zamijeni sadašnji američki veleposlanik u Ujedinjenim narodima Richard Holbrooke za kojeg se može reći, osobito kada je riječ o Balkanu, da se htio u sve miješati. (...) No izjave različitih službenih predstavnika nove momčadi pokazuju da ova ponajprije želi Sjedinjenim Državama dati National Missile Defence, novi oblik zvjezdanog rata. NMD bi trebala samo djelovanjem udara, u letu uništiti svaku raketu, bez obzira na polazište, koja prijeti američkom području. (...) Kao što se znade, ovaj izvanredni program napadaju u samom SAD-u, u Rusiji, gdje mu, ne bez razloga, predbacuju da tako dovodi u pitanje sporazum o ABM-u - protubalističkim raketama - iz 1963., u Kini, dakako, koja u njemu vidi mogućnost za očuvanje stvarne neovisnosti Tajvana, ali i u Europi, gdje se plaše da bi mogao potaknuti povratak SAD-a izolacionizmu. Nezamislivo je da petnaesterica iz EU-a ne uspiju utvrditi zajedničko stajalište na tu temu. Općenito, lakše bi se trebali složiti oko odgovora na američke odluke, ako bi se ove donosile uime državnog interesa, a ne više uime velikih načela. Unatoč svemu, bilo bi neobično da washingtonska diplomacija, sučeljena s ojačom oporbom, ne želi podijeliti redove, kao i to da ne naiđe na one koji će ju pozornije slušati. Možemo barem reći da dolazak nove američke uprave koji se podudara s očitim gospodarskim padom, pospanoj Europi daje temu za lijepu raspru. No treba utvrditi njezine granice. Dakako, vladama nije zabranjeno da je potiču. No budući da joj članice EU-a nisu odveć sklone, možemo se zapitati ne bi li bilo korisno da se ona ponajprije održi u ustanovi koja je najmanje obilježena državnim podjelama, u Europskom parlamentu, jer se samo tu okupljanja temelje na ideološkim pravcima, a ne na pripadnosti nekoj državi. Ipak, on bi učinio uslugu samom sebi i povećao bi svoj ugled da pokaže želju za smanjenjem broja svojih članova koji je smiješno porastao nakon susreta u Nici i za promjenom načina glasovanja. Sadašnji sustav nacionalnih lista smanjuje njegovu važnost na istraživanje u stvarnim uvjetima. Tek kada kandidati u strasbourškom parlamentu budu dovoljno blizu svojim biračima i kada im budu govorili kako oni vide budućnost EU-a, postoji ozbiljna mogućnost da budemo svjedoci pravog početka europske raspre", piše Andre Fontaine.