IT-AVVENIRE 4.1. 01. APSURDNO I NEPRIRODNO PONAŠANJE NATO-A

ITALIJA AVVENIRE 4. I 2001. Mišićavi partneri koji očekuju povlastice "Talijanska vlada pita, NATO odgovara, ili točnije najavljuje odgovor. Što traži talijanska vlada? Želi znati jesu li projektili korišteni u posljednjim humanitarnim misijama, osobito na Balkanu, štetniji od ?normalne? štetnosti koja nosi razaranje i smrt. Već je tu u pitanju jedan apsurdi, jer se čini upravo neprirodnim da odgovorni za ratni pothvat nemaju prethodnu svijest o rizicima kojima izlažu one koji u njemu sudjeluju i one koji ga moraju trpjeti. Što će odgovoriti NATO? Teško je to zamisliti jer su prethodni slučajevi u toj materiji sve samo ne ohrabrujući. Upravo taj aspekt, odnosno stanje postojeće nejednakosti između subjekata u utvrđenom vojnom i političkom partnershipu, pobuđuje pozornost i ozbiljnost, koliko i štete izazvane projektilima s osiromašenim uranom. Riječ je prethodnim slučajevima. Bilo da se radi o onome što se dogodilo sa žičarom na Cermisu, ili onome što se radi u bazi u Maddaleni i drugim američkim položajima, ili enigmi ?zaboravljenih atomskih bombi?, izgleda da vrijedi jedno pravilo, koje, međutim, ima snagu očevidne činjenice. Jednakost partnera utvrđena je u statutima, no u praksi uvijek ima jedan partner jednakiji od drugih. U smislu da je važniji u smislu snage i doprinosu koji daje njenom održavanju, i to je prihvatljivo kada se radi o najvećoj zemlji, štoviše ?velikoj zemlji? po definiciji, odnosno Sjedinjenim Američkim Državama. No jednakiji i u smislu, a to je otvoreno manje prihvatljivo, da iza te superiornosti slijedi jedna vrsta prava prvenstva koje očekuje nenadziranje ili povlastice u pogledu ponašanja ili odluka koje u raznim vidovima proizvode negativne posljedice. (?)", piše Domenico Rosati.