IT - 19. XII. LA REPUBBLICA - WASHINGTON I RAT

ITALIJA LA REPUBBLICA 19. XII. 2002. Izvješće iz Washingtona, prijestolnice pod kacigom "Po svom dolasku u prijestolnicu hipersile iz Europe rastrgane mirom otkrivam tri stvari. Da će Washington vjerojatno ući u rat. Da Washington počinje razmišljati o miru koji će okončati oba rata. Ovdje se miješaju dva rata. Kada u Washingtonu kažu 'rat' ponekad misle na onaj protiv terorizma, još uvijek snažno nazočan u svakodnevnom životu, a drugi put govore o onom skorom ratu protiv Iraka.(...) Kada sam ovdje živio godinu dana osamdesetih, Washington je bio irealan grad. O problemima svijeta, ratu, gladi, bolestima, revolucijama raspravljalo se za doručkom, ručkom i večerom, bez da su ovi imali utjecaja na lagodan život koji je tekao među luksuznim uredima i rezidencijalnim četvrtima. Od 11. rujna više nije tako. Javno i privatno su se traumatično stopili i što se nalazi bliže srcu vlasti, toliko je veća uzbunjenost radi mnoštva mogućih scenarija terorističkog napada. 'Prestrašiš se ako počneš gledati pojedinosti', kazao mi je jedan visoki dužnosnik. Tako, kakva god bila analitička istina, i koliko god ona bila udaljena od rata viđenog u Bosni i na Kosovu, Washington se osjeća kao u ratu. To je lokalna činjenica svjetske važnosti. No Washington se ne ograničava stajati preplašen prekriženih ruku. Ne samo što se priprema povesti jedan rat kojega smatra, koliko god bile tanke pretpostavljene veze između Saddama i Al Qaede, dijelom šireg rata protiv terorizma koji je u tijeku. Uvelike svjestan da je imperijalna prijestolnica najmoćnije zemlje u povijesti svijeta, počinje i opsežno razmišljati u dugoročnom putu kojim treba krenuti da bi se došlo do mira koji bi trebao okončati ove ratove. Administracija koja je u vrijeme svoje inauguracije bila protiv uključivanja SAD-a u takozvani 'nation building' u stranoj zemlji, danas je otvoreno angažirana u dugom procesu izgradnje nacije u Iraku nakon invazije (ili, ako se hoće radije tako kazati, post- oslobođenju). No to je tek početak. Taj novi demokratski i napredan Irak treba postati uzor i točka privlačenja za susjedne zemlje, kao što su bili zapadna Njemačka i zapadni Berlin za svoje susjede lišene slobode tijekom hladnog rata. Avangardni umovi predlažu ohrabriti jednu baršunastu revoluciju za demokratizaciju Irana. Potom dolazi , bogat, srdačan, ali tiranski saveznik Sjedinjenih Država, Saudijska Arabija, iz čijih su izvora wahabitskog fundamentalizma, izvora mržnje a ne nafte, potekli mnogi od terorista koji su 11. rujna napali SAD. Nitko unutar administracije ne želi to javno kazati, no postoji jasna logika koja od demokratizacije Iraka vodi do one u Saudijskoj Arabiji. Tako ovdje ljudi govore, još ne javno, ali po hodnicima i predsobljima vlasti, o wilsonovskom planu za davanje novog oblika cijelom Srednjem istoku. Europljani umorni od svijeta i ljudi te regije možda mogu dvojiti glede realizma tog nacrta u zametku i sposobnosti Sjedinjenih Država da ga provedu, no učinili bi bolje kada bi razmišljali o tome kako ga integrirati i poboljšati.(...)", piše Timothy Garton Ash.