DW-16.XII. 2002. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 16. XII. 2002. Tisak Odluka država i vlada Europske unije u Kopenhagenu o primanju deset novih članica danas još nailazi na odjek u njemačkom tisku. U svom osvrtu naslovljenom 'Težak porod' Stuttgarter Zeitung pita: Što se to zapravo dogodilo u Kopenhagenu? "Hoće li to biti stvarno povijesno proširenje, koje će Europskoj uniji i ostatku Europe dati hrabrost za budućnost? Koje dosadašnjim i budućim državama članicama daje perspektivu punu nade da će se stari kontinent politički i ekonomski još čvršće spojiti nego do sada? Ili je taj iritirajući summit bio već tamna preteča nabujale zajednice u kojoj će se vlastiti nacionalni interesi još više nego do sada bezobzirno braniti i u kojoj će se boriti za pregovaračke pozicije? Zajednice u kojoj će se kao na tržnici cjenjkati, zajednice s pogledima punih zavisti, povrijeđenim taštinama i ograničenim razmišljanjima o prestižu? U svakom slučaju jedno je sigurno: start u novu epohu Europe možda je povijesni. Ali ne obećava puno," sumnjičavo zaključuje "Stuttgarter Zeitung". Ni 24 sata nakon proširenja unije aachenski je direktorij za dodjelu međunarodne Karlove nagrade odlučio nagradu dodijeliti Valeryju Giscardu d'Estaingu, koji se nalazi na čelu Konventa za izradu novog europskog ustava. Slučajno ili namjerno - dvoji Frankfurter Allgemeine Zeitung: "I sada još nitko ne zna kako će se Unija s 25 članica razvijati. Već je s petnaest, sa svim što se namjeravalo učiniti, bilo previše. (...)Stara je Europa i prema vani bila samo ograničeno sposobna djelovati. Kada je Europska unija zakazala na Balkanu pozvala je čak Sjedinjene Države. Zbog toga je nakon summita u Kopenhagenu gušća magla koja se nadvila nad putom prema "novoj" Europi. Dezorijentiranost europskih vlada neće se ublažiti time što je to skorašnje proširenje na kraju ponovno ujedinjenje. Čak i ako nakon desetljeća podjele, koju nitko nije htio, sraste ono što jedno drugom pripada, narodi srednje i istočne Europe još dugo će patiti od posljedica totalitarnih državnih promašaja i nihilističkih diktatura." Umjesto da su usuglasili "duhovno ujedinjenje istoka i zapada Europe", naglašava komentator ovoga lista, "Petnaestorica su do te krhke, još neizvjesne Unije izravnali put Turskoj": "To pokazuje koliko su neozbiljni prema zapadnoj kulturi, koja je jedini stabilni temelj neke europske unije. (...) Europa nije zbirka država kojoj je mjerilo geostrategijska računica (i to ona iz Washingtona) ili zbirka uzajamnih ekonomskih prednosti. Europa je društvo naroda koji su stoljećima stvarali zajedničke vrijednosti i koji su se pod dojmom ugrožavanja tih vrijednosti slobodno udružili. Granice te Unije nisu nevoljne. Možda su već sada previše raširene, tako da neka Europa 25-orice ili 27-orice na životu može opstati samo ako postoji njezina srž. Turska međutim toj Europi ne pripada. Giscard je o toj istini nedavno govorio. I za to dobiva nagradu koja podsjeća na Karla Velikog, stvoritelja Zapada," ustvrđuje "Frankfurter Allgemeine Zeitung". Potaknut sve ozbiljnijom prijetnjom novoga rata u svijetu Neues Deutschland iz Berlina donosi sljedeći osvrt: "Mir na Zemlji, glasi naslov Enciklike u kojoj je papa Ivan XXIII. godine 1963. izjavio kako je u naše vrijeme, koje se proslavilo posjedovanjem nuklearne sile, besmisleno rat promatrati primjerenim sredstvom za ponovnu uspostavu povrijeđenih prava. Ta se ocjena nalazi i u dokumentima Drugog vatikanskog koncila. Na to se poziva njemački vojni ordinarij Walter Mixa u oštroj kritici američke politike prema Iraku. Mixa (...)je Bushovu najnoviju prijetnju nuklearnim oružjem nazvao "provokativnom i opasnom". (...) Svako ratovanje koje se zloupotrebljava za uništavanje cijelih gradova ili širokih područja i njihovog stanovništva, pri čemu se ne pravi nikakva razlika, zločin je protiv Boga i protiv ljudi, kaže se u dokumentima koncila. Dobar je to tekst za propovjednike na Zapadu, ako ponovno budu govorili: mir na Zemlji," bilježi "Neues Deutschland". (DW)