FR-E-US-interview-Glasila/mediji-Politika fr-liberation - eu i amerika FRANCUSKALIBERATION7./8. 12. 2002.Europa neće propustiti priliku za rivalstvo sa SAD-omCharles A. Kupchan, američki geopolitičar, bivši savjetnik Billa Clintona,
autor knjige provokativnog naslova "Kraj američkog razdoblja" u kojoj predviđa uspon i prevlast Europe, a potom i Kine, te tvrdi da je uzaludno i opasno pod svaku cijenu zadržavati američku prevlast u svijetu, u razgovoru za Liberation, objašnjava zašto američka nadmoć neće potrajati.Za većinu promatrača, SAD bi još dugo trebale ostati jedina supersila u jednopolarnom svijetu. Za vas ne. Zašto? =Ne možemo se zadovoljiti fotografijom svijeta u jednom trenutku, konstatirati da njime u velikoj mjeri vladaju SAD, i jednostavno zaključiti da će to potrajati sljedećih pedeset ili sto godina... Povijest nas je naučila da se okolnosti brzo mijenjaju. A danas je svijet tim više nestalan, jer proživljava gospodarski prevrat: izlazi iz industrijske ere, a to će se bitno odraziti na međunarodni krajolik. Promatrači o kojima vi govorite uvijek uspoređuju SAD s drugim državama gledanim zasebno - Kinom, Njemačkom, Francuskom, što ih navodi na zaključak o groznoj asimetriji. No oni ne pridaju
FRANCUSKA
LIBERATION
7./8. 12. 2002.
Europa neće propustiti priliku za rivalstvo sa SAD-om
Charles A. Kupchan, američki geopolitičar, bivši savjetnik Billa
Clintona, autor knjige provokativnog naslova "Kraj američkog
razdoblja" u kojoj predviđa uspon i prevlast Europe, a potom i Kine,
te tvrdi da je uzaludno i opasno pod svaku cijenu zadržavati
američku prevlast u svijetu, u razgovoru za Liberation, objašnjava
zašto američka nadmoć neće potrajati.
Za većinu promatrača, SAD bi još dugo trebale ostati jedina
supersila u jednopolarnom svijetu. Za vas ne. Zašto?
=Ne možemo se zadovoljiti fotografijom svijeta u jednom trenutku,
konstatirati da njime u velikoj mjeri vladaju SAD, i jednostavno
zaključiti da će to potrajati sljedećih pedeset ili sto godina...
Povijest nas je naučila da se okolnosti brzo mijenjaju. A danas je
svijet tim više nestalan, jer proživljava gospodarski prevrat:
izlazi iz industrijske ere, a to će se bitno odraziti na međunarodni
krajolik. Promatrači o kojima vi govorite uvijek uspoređuju SAD s
drugim državama gledanim zasebno - Kinom, Njemačkom, Francuskom,
što ih navodi na zaključak o groznoj asimetriji. No oni ne pridaju
dovoljno pozornosti Europi kao cjelini. A ona postaje sve
sigurnija, te se već u mnogim stvarima počinje suprotstavljati SAD-
u: u pitanju klimatskih promjena, Međunarodnog kaznenog suda,
Iraka. Po mom mišljenju, Europa ne će, u godinama koje slijede,
propustiti priliku za rivalstvo sa SAD-om.
- Europa, koju vi predstavljate kao budućeg suparnika SAD-a, nije
baš bodra: pliva u demografskim, gospodarskim, institucionalnim
problemima. A vojno nije baš jaka...
=Ako mislite na Europu u dinamičkoj perspektivi, ako razmišljate o
njenoj evoluciji prije pedeset godina, slika je drukčija.
Osvježiti američku povijest je, s tog stanovišta, vrlo korisno za
shvaćanje Europe. SAD nisu oduvijek bile taj savezni entitet, s
takvom vojnom moći, s jakom centralističkom vladom. Takva Amerika
nastala je nedavno, krajem 19. stoljeća. (...)
- Rijetki su oni koji ozbiljno mogu zamisliti da se Europa može
transformirati u federalnu državu.
=Ja nisam među njima, no ja tvrdim da su rasprave između američkih
država, tijekom prvih sto godina, sličile ovima u današnjoj Europi:
kako prevladati carinske prepreke? Je li nam potrebna jedna valuta?
Treba li savezna vlada imati jednu vojsku? Treba li favorizirati
nacionalni američki identitet? SAD su se malo pomalo pretvorile u
unitarnu federaciju; uvećale su se njihove ambicije i moć. (...)
Europa polako počinje dobivati obrise kolektivnog entiteta i
pokazivati svoju snagu prema SAD-u.
Koju snagu?
=Gospodarsku i političko-diplomatsku. Ja mislim da je važnost
vojne moći precijenjena. Međunarodna politika ima i mnoge druge
dimenzije. Međunarodni odnosi danas ulaze u neistražena područja.
Živjet ćemo u svijetu s dva pola, jedan pol koji će biti snažan u
svim svojim komponentama i drugi kojemu će nedostajati vojna sila.
To neće biti bipolarni svijet, nego "jedno i pol" polarni. Ne znamo
kakve će to imati posljedice...(...)
- Mislite li da sve europske države žele naći u suparničkom odnosu
sa SAD-om?
=Traganje za ugledom, autonomijom i utjecajem je u ljudskoj
prirodi. Dugo je vremena Francuska jedina predlagala da se Europska
unija iskoristi kao protuteža SAD-u. Danas su se svi priklonili tom
mišljenju: Britanci, Nijemci,... (...)
- Američki neokonzervativci smatraju da razilaženje s Europom ne bi
bilo opasno, budući da je ona vojno slaba.
=Oni vide slabe strane Europljana, a ne njihovu snagu. Europa je,
međutim, uz njih jedina regija koja ima kapacitet za usmjeravanje
međunarodnog sustava. Višak problema, velikih ili malih, može se
riješiti samo uz suradnju dviju strana.(...)
Ako se terorizam nastavi, neće li SAD biti prisiljene da i dalje
ostanu angažirane u inozemstvu ?
=Općenito, kada se velike sile, nakon što su raširile svoj utjecaj
izvan vlastitih granica, suprotstave terorističkim prijetnjama,
na kraju se vraćaju u svoju ljušturu. De Gaulle je donio odluku da
povuče svoje postrojbe iz Alžira. Ista je stvar s Velikom
Britanijom u Palestini ili Jemenu.
- Što biste važno savjetovali aktualnom ili budućem američkom
predsjedniku?
=Izgradite uravnoteženiji odnos sa Europljanima. Imajte
povjerenja u međunarodne institucije koje kontroliraju moć. Širom
otvorenih očiju promatrajte svijet. U ovoj zemlji je
internacionalizam tako krhak, a snaga izolacionizma tako jaka!
(...)
- Koji je vaš savjet Europljanima?
=Trudite se da se vaš glas čuje. SAD imaju, više nego ikad, potrebu
za protutežom kako bi ublažile svoju moć. Europa mora igrati tu
ulogu, čak i po cijenu pogoršavanja tranatlantskih odnosa.