IT - 22. XI. LA REPUBBLICA - INTERVIEW - LINDENBERG.

ITALIJA LA REPUBBLICA 22. XI. 2002. Djeca velikog razočaranja "Povjesničar ideja, Daniel Lindenberg izazvao je potres u francuskom intelektualnom svijetu: njegov pamflet protiv novih reakcionara, 'Poziv na red', izaziva jednu od onih strastvenih rasprava za koje su Francuzi stručnjaci. - Gospodine Lindenberg, zašto ste pokrenuli taj napad? = Deset godina se rasprava vodila oko totalitarizma, trebalo je braniti demokraciju protiv revolucionarnih iskušenja. Danas je ta rasprava zaključena i pojavljuju se nova sporna pitanja; s jedne strane neki misle da se demokracija i ljudska prava, iako nesavršeni, mogu poboljšati, s druge neki ih dovode u pitanje i misle da demokracija često djeluje protiv naroda. U ozračju stvorenom nakon 11. rujna kruži zamisao da se u pitanju dovedu otvaranje prema useljavanju, jednakost prava, i slobodarske ideje '68.. I da se na njihovo mjesto stave ideje sigurnosti. - Dolaze li novi reakcionari s ljevice? = Neki od njih, a drugi dolaze iz liberalnog centra. Bili su zagovornici otvorenog društva i pluralizma, sada se vraćaju ideji nacije, vjeri, moralnog reda. - Kako objašnjavate taj pokret? = Postoji promjena u javnom mišljenju. Možda je to proizvod političkih procesa razočaranja, proizvedenih činjenicom da ni ljevica ni desnica nisu riješile temeljne probleme. Nekad je postojala utopija, zamisao da će doći bolje društvo, no otišlo je u stečaj i danas više nema blistave budućnosti. I onda se okreće prošlosti, prema ideji da je prije sve bilo bolje. Nije slučajno što epigoni ponovno čitaju Josepha De Maistrea ili Carla Schmitta. Obraćaju se prorocima prošlosti, a ne budućnosti. - Vi se okomljujete poglavito na pisce: činite li to zato što je književnost učinkovitija, uvjerljivija? = Da. Uvijek je bilo tako, posebice u Francuskoj, gdje je pisac uvijek igrao uloga intelektualnog i moralnog vodiča koji najavljuje kretanja mišljenja. Dovoljno je pogledati Michela Houllebecqua: on iznosi ideje protivne jednakosti, čak i ksenofobne, na granici rasizma i mržnje spram žena, no to postaje prihvatljivo. To je simptom. Bio je na krajnjoj ljevici i pomalo skliznuo prema sve protuliberalnijim stajalištima, no bliže onima desnice i krajnje desnice. - Nije li to reakcija na pomirljivost, određeni konformizam ljevice? = Nedvojbeno, no ja mislim da je to nova pomirljivost, nova politička korektnost. Došlo je do sklizanja prema novom reakcionarnom konformizmu. Vidim znakove toga svaki dan, u političkoj teoriji, umjetnosti, glazbi, književnosti. - Je li to samo francuska pojava ili i europska? = Sličnih stvari ima drugdje, potrebno je napraviti dublju analizu. No poglavito postoji utjecaj koji dolazi iz Sjedinjenih Država za jednu snažnu, imperijalnu naciju.", razgovarao Giampiero Martinotti.