NJ 6.XII.-FAZ-ŠEŠELJ I IZBORI

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 6. XII. 2002. Srpski duborez "Jedan je od njegovih protivnika o srpskom šovinistu Vojislavu Šešelju rekao da je od Turaka najveće zlo koje je snašlo Srbiju. No otkako je Šešelj prije više od deset godina stupio na političku pozornicu svoje tada još cijele jugoslavenske domovine, mnogi su njegovi srpski zemljaci u njega polagali velike nade. Na predsjedničkim izborima u Srbiji ove nedjelje, vođa oporbene Srpske radikalne stranke (SRS) dobit će najmanje svaki treći glas. To ipak neće biti dovoljno za osvajanje položaja, no ponovno će dokazati da za ekstremne nacionaliste poput 1954. u Sarajevu rođenog sina željezničara, još uvijek ima puno mjesta u političkom krajoliku Srbije. Svjetonazor na kojemu počiva stalan Šešeljev uspjeh u općinstvu, njegov je srpski duborez. Može ga se sažeti u deset rečenica, bez da mu se nanese nepravda. Dovoljno je poredati njegove izjave koje najčešće ponavlja u interviewima da bi se dobila točna slika Šešeljevog svijeta: Zapad, ponajprije Amerikanci, Nijemci i Britanci, žele uništiti Srbe i Srbiju. Kao alat za to im među ostalim služe katolički Hrvati i protusrpski UN-ov sud za ratne zločine u Haagu ali i potkupljeni srpski novinari i drugi izdajice. Svaki Srbin koji radi za Amerikance, mora računati s najgorim posljedicama. Budućnost Srbije u savezu je s Rusijom koja će jednoga dana ponovno ojačati u velesilu. Tada će Srbi ponovno dobiti Kosovo, pristupiti federaciji s Rusijom i Bjelorusijom i doživjeti uskrsnuće svoje domovine kao velike Srbije. No za to najprije treba razbiti Bosnu i Hercegovinu, zauzeti barem trećinu hrvatskog teritorija, zauzeti Makedoniju i albansku većinu stanovništva na Kosovu istjerati odnosno prognati, najbolje u Albaniju. Težnje Crne Gore za neovisnošću treba poraziti, jer Crnogorci su Srbi pa bi odvajanje bilo neprirodno. I Bošnjaci i jedan dio Hrvata su kao islamizirani odnosno katolizirani Srbi izgubljeni za srpstvo samo zbog stranog miješanja, najveće prijetnje za srpski narod-žrtvu. Ako Bošnjaci to ne prihvate, treba ih prognati u Anatoliju. Tako otprilike glasi nenapisani manifest SRS-a. Sivih tonova kod Šešelja nema, za svoje je pristaše svijet pregledno podijelio na dobro i zlo, na crno i bijelo. Tako je bilo još i u staroj Jugoslaviji početkom osamdesetih godina kad je disident izbačen iz komunističke partije i sjedio u zatvoru a PEN klub i Amnesty International izvukli ga međunarodnom kampanjom. U to je vrijeme Zapad i zapadni tisak blagonaklono postupao s Šešeljem. U biti su njegove izjave još tada bile iste. U člancima je kritizirao 'islamske tendencije' bosanskih komunista i predlagao diobu Bosne i Hercegovine između Srba i Hrvata. Kasnije se izražavao silovitije, primjerice kad je rekao da Hrvatima treba 'vaditi oči hrđavom žlicom', što je jedan od njegovih najpoznatijih prijedloga. No Šešelj nije bio samo duhovni krčitelj putova velikosrpskim ratovima proteklog desetljeća. Preuzeo je i ulogu četničkoga vođe, preko ureda svoje stranke novačio borce za dobrovoljačke postrojbe i slao ih u Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu. Kao i njegov ruski prijatelj Vladimir Žirinovski koji za razliku od njega već odavno ne igra nikakvu ulogu u svojoj domovini, Šešelj je osim toga stalno brižljivo izazivao skandale kako bi ostao u razgovoru. Nije važno izlijeva li predsjedniku parlamenta vodu u lice ili njegovi tjelohranitelji premlaćuju političke protivnike. Glavno je da je u prvom planu. I jest u prvom planu. U rujnu je Šešelj u prvom krugu srpskih predsjedničkih izbora dobio više od 800 tisuća glasova, postao trećim od jedanaest kandidata i tijesno promašio pravo na drugi krug. Na Kosovu i u južnoj Srbiji dobio je čak najviše glasova. Da i drugi kandidati nisu lovili u desno radikalnim vodama, možda bi bio čak ispred liberala Miroljuba Labusa koji je bio na drugom mjestu iza predsjednika Koštunice. Budući da je tijesno izgubio, svoje je pristaše nagovorio na bojkot drugoga kruga između Koštunice i Labusa kako bi odaziv na izbore bio ispod 50 posto. To mu je uspjelo pa su Srbi 8. prosinca treći put u roku od nešto više od dva mjeseca pozvani na izbor predsjednika. U izboru su sada samo tri kandidata: osim Šešelja, Koštunica koji slovi kao umjereni nacionalist i bezizgledni vođa Stranke srpskog jedinstva Borislav Pelević - kao i Šešelj ekstremni nacionalist. Za Šešelja i njegov SRS utemeljen 1991. izbori su gotovo već rutina, jer su i stranka i njezin vođa etablirani u Srbiji već cijelo desetljeće. Još u godini poslije utemeljenja, na parlamentarnim izborima u prosincu 1992., SRS je u pokrajini dobio 20 posto glasova u nekim je mjestima čak bio jači od dominantne socijalističke stranke Slobodana Miloševića. U drugom krugu srpskih predsjedničkih izbora 1997. Šešelj je dobio gotovo polovicu glasova i postao bi najjači predsjednički kandidat da odaziv i tada - po službenom tumačenju - nije bio dovoljan. SRS je u međuvremenu postao najjača stranka u parlamentu i dobio je 14 od 35 ministara u socijalističkoj vladi u kojoj je Šešelj postao zamjenik predsjednika vlade. Svoje istaknuto mjestu u parlamentu srpski su radikali u međuvremenu izgubili, no to ne znači svršetak karijere njihovog predsjednika, osobito jer je Milošević, u međuvremenu pred sudom za ratne zločine u Haagu, svoje pristaše više puta pozvao da podupru Šešelja. Za razliku od propalih prvih izbora kad je Miloševićeva stranka nominirala jednog kandidata, srpski se socijalisti ovaj put žele držati naputaka svojega šefa, svrgnutoga prije dvije godine", piše Michael Martens.