IT-DE-US-IQ-diplomati, supersila, integarcije, intervencija-Politika it - 2. XII. la stampa - američki diplomati u europi ITALIJALA STAMPA2. XII. 2002.Izaslanici SAD-a traže pomoć u podijeljenoj Europi"Broj dva Pentagona Paul
Wolfowitz i državni podtajnik za politička pitanja Marc Grossmann naći će se pred razjedinjenom i neusklađenom Europom tijekom njihove diplomatske misije koja će ih odvesti, od sutra pa do 6. prosinca, na sastanke s europskim saveznicima o pitanju sukoba u Iraku. Od Bruxellesa do Londona, s važnom dionicom u Ankari, i od Berlina do Amsterdama, preko Atene, od Pariza do Lisabona i na kraju opet u Londonu, Wolfowitz i Grossmann namjeravaju riješiti različita stajališta tražeći pristajanje koje ne izgleda nimalo jednoglasno. Samo jedna stvar u ovom trenutku ujedinjuje razne europske zemlje: javno mišljenje koje je odlučno protiv intervencije u Iraku i koje nije u stanju do kraja shvatiti vezu koja bi povezivala rat protiv terorizma s vojnom intervencijom spram Bagdada. A prvi koji je odlučno odgovorio na zabrinutosti svojih građana bio je njemački kancelar Gerhard Schroeder. (...)'Biti saveznici ne znači da jedan zapovijeda a drugi izvršava' kazao je Schroeder u predizbornoj kampanji sažimajući tako volju
ITALIJA
LA STAMPA
2. XII. 2002.
Izaslanici SAD-a traže pomoć u podijeljenoj Europi
"Broj dva Pentagona Paul Wolfowitz i državni podtajnik za politička
pitanja Marc Grossmann naći će se pred razjedinjenom i neusklađenom
Europom tijekom njihove diplomatske misije koja će ih odvesti, od
sutra pa do 6. prosinca, na sastanke s europskim saveznicima o
pitanju sukoba u Iraku. Od Bruxellesa do Londona, s važnom dionicom
u Ankari, i od Berlina do Amsterdama, preko Atene, od Pariza do
Lisabona i na kraju opet u Londonu, Wolfowitz i Grossmann
namjeravaju riješiti različita stajališta tražeći pristajanje
koje ne izgleda nimalo jednoglasno. Samo jedna stvar u ovom
trenutku ujedinjuje razne europske zemlje: javno mišljenje koje je
odlučno protiv intervencije u Iraku i koje nije u stanju do kraja
shvatiti vezu koja bi povezivala rat protiv terorizma s vojnom
intervencijom spram Bagdada. A prvi koji je odlučno odgovorio na
zabrinutosti svojih građana bio je njemački kancelar Gerhard
Schroeder. (...)
'Biti saveznici ne znači da jedan zapovijeda a drugi izvršava'
kazao je Schroeder u predizbornoj kampanji sažimajući tako volju
svoje zemlje da ne ostane u marginalnom položaju. Multilateralizmu
a la carte Amerikanaca, da iskoristimo izraz Paula Kagana, koji su
od početka europskim saveznicima ostavljali dojam da vjeruju u
djelovanje međunarodnih tijela samo onoliko koliko su ta
odgovarala njihovim interesima, njemački je kancelar namjeravao
suprotstaviti širi multilateralizam, što ga je nedavno dovelo do
izravnog sučeljavanja s Francuskom, i koji je izgleda namjeravao
što više proširiti temelj za usklađivanje stajališta. Nešto,
međutim, u Schroederovom političkom pravcu nije funkcioniralo. A
ono što je moglo postati pravcem kojega dijele i druge vlade, i
možda vodiljom za zajedničko ponašanje Europe, postalo je
izolirano stajalište, marginalno, ne bez dvojbi. Instrumentalna
uporaba pitanja Iraka u predizbornoj kampanji iskazana je
nespretnim pokušajima koji su njemačku diplomaciju primorali
tražiti, odmah nakon izbora, najžurnije moguće pomirenje sa
Sjedinjenim Državama.(...) Napetostima s Amerikom sada su se
pridružile one s Izraelom. Greške, gafovi, nesigurnosti, od
početka obilježavaju političko ponašanje Njemačke koja izgleda sve
udaljenije od Francuske, jedine zemlje koja izabrala odmjeravanje
snage sa SAD-om provodeći to na ispravne načine i na odgovarajućim
mjestima. Kako će se vidjeti na slijedećim međunarodnim skupovima
na vrhu, jedna takva Njemačka slabi Europu", piše Francesca
Sforza.