NJ 2. XII. DPA: RAT PROTIV IRAKA VELIK FINANCIJSKI TERET

NJEMAČKA DPA 2. XII. 2002. Inozemstvo nije pretjerano velikodušno - rat protiv Iraka skupo bi stajao Sjedinjene Države "Službenici u američkoj državnoj upravi već osjećaju na svojoj koži - zbog skupog rata protiv terorizma predsjednik George W. Bush srezao je očekivano povećanje njihovih plaća u sljedećoj godini sa 4,1 na 3,1 posto. 'Naša zemlja nalazi se u krizi i moramo se ponašati sukladno tome', poručio je predsjednik namještenicima u javnim službama. A to bi mogao biti tek početak. Stručnjaci se slažu u ocjeni da bi rat protiv Iraka prouzročio tako ogromne troškove da bi žrtve na strani građana vjerojatno bile neizbježne. I zaista - iza kulisa računski strojevi odavno rade punom parom. Financijski stručnjaci izrađuju sve moguće scenarije troškova - od slanja postrojbi do obnove zemlje i mjera političke stabiliziacije. U tom je kontekstu glavni faktor trajanje moguće američke vojne akcije. Potpuno je jasno sljedeće: što dulje sukobi budu trajali, to će veći biti izravni ratni troškovi i izdvojena sredstva za nadoknadu štete jer će one biti teže nego u slučaju 'blitzkriega. Iako se o toku invazije može samo nagađati, svi modeli računica dovode do zajdničkog čvrstog rezultata: Amerikanci će ovaj puta morati višestruko dublje posegnuti u džep nego u vrijeme rata u Zaljevu, kada su se izvukli sa sedam milijardi dolara a time i udjelom od točno 12 posto ukupnih troškova. Veliki ostatak troškova preuzele su druge države, uključujući i Njemačku. Rat u Perzijskom zaljevu iz 1990./1991. g. progutao je ukupno 76,1 milijardu dolara - mjereno njegovom sadašnjom vrijednošću. Po proračunima Kongresa, intelektualnih pogona i pojedinih stručnjaka američka invazija na Irak - uključujući i potonje mjere - stajala bi između 100 i 200 milijardi dolara. Pod uvjetom da Sadam Husein ne digne u zrak vlastita naftna polja, što bi bitno povisilo cijenu projekta. Po procjenama odbora za proračun i, na primjer, demokratskih krugova u Kongresu, kratka i odlučna vojna akcija u Iraku, u kojoj bi sudjelovalo oko 250 tisuća vojnika, stajala bi između 40 i 60 milijardi dolara. Ti bi 'izravni' ratni troškovi bili manji od onih iz 1990./1991. g., dok bi broj angažiranih vojnika bio dvostruko veći. No, po proračunima, sredstva koja bi trebala biti izdvojena za potonje mjere bila bi daleko veća nego 1990./1991. g., katapultirajući ukupne troškove na razinu između 100 i 200 milijardi dolara. Naime, dok je većina američkih oružanih snaga svojedobno nakon oslobađanja Kuvajta u kratkom roku spakirala svoje stvari i vratila se kući, ovaj bi puta bio nužan višegodišnji angažman međunarodnih postrojbi radi stabilizacije zemlje i izbjegavanja građanskog rata među pojedinim etničkim skupinama. To je sasvim jednostavno strateška 'nužnost', citira Washington Post riječi vojnog ekonomista Michaela O'Hanlona s uglednog instituta Brookings. Na temelju maksimalnih računica, utemeljenih na troškovima mirovnih operacija u Bosni i na Kosovu, O'Hanlon procjenjuje da bi američki udio u multinacionalnoj 'postrojbi za stabilizaciju' Iraka bar u početku iznosio do 20 milijardi dolara - pod pretpostavkom da će saveznici preuzeti dvije trećine troškova. Za vrijeme rata u Zaljevu sve se odvijalo po američkom planu. U roku od mjesec dana nakon iračke invazije Kuvajta SAD su pokrenule svoju 'operaciju Škrabica' a prijatelji Amerike nisu škrtarili: po američkim statistikama Saudijska Arabija preuzela je 29, Kuvajt 26, Njemačka 16, Japan 10 a Velika Britanija 7 posto troškova. U aktualnom slučaju škrabica je ostala u ormaru - bar zasada. Službeno je istaknuto da je još prerano za skupljanje priloga jer rat zasada još uopće nije dogovoren. No, stručnjaci vide i drugi razlog: s obzirom na vrlo raširenu nelagodu u inozemstvu kada je u pitanju moguća vojna akcija, velikodušnost će vjerojatno bar danas biti poprilično suspregnuta", smatra Gabriele Chwallek.