NJ 27. XI. SZ: NJEMAČKA POSUSTAJE - FRANCUSKA JE U USPONU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 27. XI. 2002. Njemački bolesnik "Kad odrastu, vunderkindi često razočaraju svoju publiku. Njemačka se našla u takvoj nesretnoj fazi. Nekadašnja SRNj bila je čedo gospodarskoga čuda: brzo se uzdigla iz ruševina, što je zapravo željela napraviti Njemačka Demokratska Republika; postala je uzornim učenikom kada je u pitanju bila zamisao o jedinstvenoj Europi i savez sa Sjedinjenim Državama. Desetljećima je SRNj sa središtem u Bonnu funkcionirala kao privredna lokomotiva europske zajednice. Nijemcima su se divili zbog njihove solidne valute, učinkovitog socijalnog partnerstva, jednostavnog pragmatizma ali a stekli su i status revnih konvertita u demokrate. Prijateljstvo s Francuskom olakšalo im je teške plesne korake na međunarodnom parketu. Marianne je vodila a Michel je ulijevao polet. Ujedinjenje je označilo početak punoljetnosti a slom Sovjetskog Saveza utjecao je na pomak težišta u Europi. Uz primjesu sjete Francuzi su se pomirili s činjenicom da su njihovi aduti donekle izgubili na vrijednosti dok su oni njemački ojačali. Njemačka je bila središte a ne više izložena granična postaja NATO-a, iza koje je Francuska mogla prakticirati određenu vrstu posebne uloge na sceni globalne politike. Nakon nestanka prijetnje gospodarski potencijal postao je važniji od atomskog oružja a 80 milijuna Nijemaca ipak je više od 60 milijuna Francuza. Novoizrasli laktovi njemačkih susjeda registrirani su uz kritičke tonove a zatim ipak spretno uključeni u europsko kolo. Proteklih mjeseci, težište se ponovno pomaklo - na korist Francuske, na štetu Njemačke. Dva novija događaja jasno očituju takav razvoj događaja. Na praškom sastanku na vrhu NATO-a George Bush razgovarao je s Jacquesom Chiracom u četiri oka 40 minuta dok se s njemačkim kancelarom tek rukovao i posegnuo u znak ohrabrenja za njegov rever kako bi mu nešto prišapnuo u uho. Pritom valja napomenuti da su stavovi Pariza i Berlina prema pitanju Iraka u biti gotovo identični. No, Gerhard Schroeder prkosno je očitovao svoj otpor vojnoj službi dok je šef francuske države igrao lukavu igru. Pomnija analiza pokazuje da je francuska diplomacija, usmjerena na konsenzus, učinila Amerikancima uslugu čak u dva navrata - prvo, prilikom dugotrajne razmjene riječi oko rezolucije UN-a, utemeljene na načelu posljednje prilike; i drugo, prilikom formuliraja praške izjave o Iraku. Washingtonu je utaban put za izlazak iz unilateralističkog kuta a neposlušni saveznici bar su verbalno vraćeni uz bok SAD-a. Tako nešto ne bi pošlo za rukom Tonyju Blairu, kojeg - kao što u Parizu sa zadovoljstvom primjećuju - proamerička lojalnost čini manje prikladnim za ulogu posrednika. To pak dvostruko vrijedi kada je riječ o Gerhardu Schroederu. Po mišljenju jednog vodećeg francuskog stručnjaka za međunarodnu politiku, njemački otpor nije znak suvremenog humanizma već izraz uzdrmanog, zastarjelog nasljeđa iz teške prošlosti. Nadalje, iza službenog stava Pariza spomenuti stručnjak otkriva diskretno zadovoljstvo što Nijemci vjerojatno na dulje vremensko razdoblje neće postati stalnim članovima Vijeća sigurnosti UN-a: ne postane li pak Njemačka stalnom članicom, taj status neće steći ni Japan, Indija, Latinska Amerika ili Afrika. Klub čiji je Francuska član ostat će ekskluzivan. Drugi pokazatelj premještanja težišta iz Berlina u Pariz bio je kompromis o poljoprivrednoj politici EU-a, koje je postignut u listopadu ove godine a omogućio je proširenje europske zajednice. Navedena riječ obično se odnosi na ravnopravno usklađivanje stavova - obje strane daju i uzimaju. Schroeder je pak bio prisiljen prihvatiti Chiracov stav - što je razljutilo brojne zemlje koje uplaćuju neto-doprinos u blagajnu EU-a. Novonjemački hrastovi nisu pak toliko snažni da bi mogli odoljeti nekoliko oluja istodobno. Proteklo desetljeće ukazalo je Francuzima na mogućnost njemačke hegemonije koja bi se mogla uspostaviti sama od sebe, na temelju činjenica. Danas im slabost njihovog partnera nije tek razlog za nepomućenu radost - izuzmemo li kontroverzu oko Iraka. Bolesnik na rijeci Spree, koji ne može sam pridonijeti izlasku iz krize, postao bi teret za susjede. Već sada gospodarski i socijalni problemi berlinske republike, njezini nesigurni većinski odnosi i njezina nesposobnost za konkretno djelovanje rezultiraju političkim deficitima. U zajedničkim projektima poput zračnog transportera ili satelitskog sustava Nijemci su odavno stekli status sudionika s ograničenim jamstvom. Njihova se sredstva smanjuju a Francuska povećava proračunska sredstva namijenjena obrani. Zadržavanje političkih odluka te vrste u nadležnosti nacionalnog suvereniuteta - pa i u okviru proširene Europe - sastavni je dio gaullističke tradicije koju većina Francuza odobrava. Istodobno je riječ od jednom od spornih mjesta u odnosima s 'nadnacionalnim' blokom, prije svega s Nijemcima. No, kada u europskom Konventu budu položeni prvi kameni temeljci za kuću koja bi u dalekoj, sretnoj budućnosti trebala izrasti u Ujedinjene europske države, taj će proces predvoditi Valery Giscard d'Estaing. Opet Francuz", podsjeća na kraju uvodnika Rudolf Chimelli.