ODGODA BRITANSKO-FRANCUSKOG SUMMITA ZNAK POGORŠANJA ODNOSA?

Piše: Frano Cetinić PARIZ, 3. studeni (Hina) - Odgađanje britansko-francuskog sastanka na vrhu, održavanje kojeg je bilo predviđeno za početak idućeg mjeseca u francuskom gradiću Touquetu, posljedica je višegodišnjeg pogoršanja bilateralnih odnosa, što je za summita EU u Bruxellesu samo službeno i potvrđeno. #L# Za tu najnoviju "svađu među prijateljima" (Le Figaro) podastrijeti su s ove ili one strane La Manchea brojni razlozi, no njihova lista, sama po sebi, i način na koji su protumačeni govore da je posrijedi ozbiljnije i trajnije zahlađenje odnosa, više nego "neusklađenost naravi" dvojice vodećih aktera, francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca i britanskog premijera Tonya Blaira. Poimence je tako nabrojano sve što je u zadnjih nekoliko godina ometalo dobre odnose preko Kanala: embargo na uvoz britanske govedine (temeljem afere s "ludim kravama"), britansko odbijanje ulaska u Euroland, problemi s izbjegličkim logorom ("Sangatte" na obali La Manchea), razlike u pristupu pitanjima zasebne europske obrane, spor oko misije "Jantarna lisica" u Makedoniji, povlačenje britanskih vojnika s Kosova, duboke razlike oko "iračke krize" i u gledanju na ulogu Ujedinjenih naroda, te Chiracovo dovođenje u pitanje "britanskog rabata" uoči samog euro-summita, što je ovo potonje, bio jasan znak da se nešto krupno valja iza "euro- brijega". Francusko-njemački dogovor oko Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), pred sam početak summita u Bruxellesu, bio je ipak više nego kap koja je prepunila čašu: gledano iz Londona, bio je to upozoravajući znak da se kontinent udaljava. Blair je stoga čak triput postavio pitanje reforme ZPP tijekom radnog dijela summita, što je Chiracu i poslužilo kao povod da Tonyju Blairu "održi lekciju" iz "kućnog odgoja" i otkaže summit u Touqetu. U objašnjenjima francusko-britanske diplomatske "depresije" prevladava u Parizu stav da je takvo stanje manje-više "normalno", da se tome "ne bi trebalo previše čuditi", kao i podsjećanje na iskustvenu i jedno vrijeme zaboravljenu činjenicu da je njemačko- francuski motor bio i ostao preduvjet europske integracije. Ima i ocjena koje cijeli britansko-francuski spor stavljaju u kontekst Chiracove nove vanjskopolitičke orijentacije, koji, izbavljen iz okova kohabitacije" uliva novi, "dinamičniji" pritisak "u svim azimutima", kako je znao govoriti Charles de Gaulle. U zadnja tri do četiri tjedna naime, od Bejruta preko Bruxellesa do New Yorka, Chirac bilježi zgoditke na međunarodnom terenu, zauzimajući se čak i pod cijenu odmjeravanja snaga s Washingtonom u Vijeću sigurnosti oko Iraka, za "multipolarni svjetski poredak" sa stožernom ulogom Ujedinjenih naroda. Obnova njemačko-francuskog "dvojca" pred odlučujuće europske susrete, na kojima bi se imale ukloniti preostale posljedice "Jalte" i ujediniti stari kontinent, nije po volji britanskog premijera, ali se u Parizu ističe da je Blairova napadna "proatlantska opcija" - pojedinačno "europska nevjernost" to jest neuzimanje u obzir njemačkih i francuskih argumenata u vezi s "iračkom krizom" - osnovni razlog njegove marginalizacije u Bruxellesu. Valery Giscard d'Estaing, predsjednik Konvencije o budućnosti Europe, kaže ovih dana otvoreno kako se London treba "jasno" odlučiti između Europe i druge atlantske obale. Većina francuskih analitičara drži da je ovim završeno razdoblje francusko-britanskih zaruka, započeto u prosincu 1998. na summitu u francuskom gradiću Saint-Malo i tadašnjim dogovorom oko europske obrane koja bi počivala na osovini Pariz - London, što je pak bilo omogućeno zahvaljujući istodobnom zahlađenju u francusko- njemačkim odnosima. Osovina Pariz - London nije međutim, dala očekivane rezultate, jer se suradnja u okviru europske obrane nasukala u "atlantske hridi", a zastoj u njemačko-francuskim odnosima ugrozio je bio i sam proces proširenja Petnaestorice. Kao da je time potvrđena još jednom, ona Bismarckova: "U sukobu u troje, potrebno je biti jedan od dvoje". (Hina) cet sd