IT - 20. XI. LA REPUBBLICA - STIGLITZ I AMATO

ITALIJA LA REPUBBLICA 20. XI. 2002. Da global "Da global, ali razborito i uz jednakopravnost. To je sinteza nekih razmišljanja, nakon Social Foruma u Firenci, glede jednog povijesnog procesa i političkog pokreta koji usporedno nastavljaju ići dalje. 'Antiglobalisti bi trebali promijeniti ime i nazvati se pokretom za društvenu i globalnu pravdu', sugerira Joseph E. Stiglitz, tri godine Clintonov savjetnik u Bijeloj kući, dopredsjednik i 'chief economist' u Svjetskoj banci, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2001. i autor knjige 'Globalizacija i njeni protivnici', koja je u potpunosti protiv MMF-a, Međunarodnog monetarnog fonda, kojega se optužuje da upravlja svjetskim gospodarstvom u interesu američkog kapitalizma. 'Antiglobalisti su gorivo potrebno za promjenu. Predstavljaju zametak svjetskog javnog mišljenja', razmišlja Giuliano Amato, bivši premijer i ministar financija, danas dopredsjednik Konvencije koja treba napisati europsku povelju, i jedan od arhitekata takozvanog 'global governancea', skupa pravila za svjetsku gospodarsku vladu. U razgovoru kojega je organizirala Repubblica, obojica priznaju neizbježnost globalizacije, pa i njenu korisnost, ako će se njome dobro upravljati. No problem je u cijelosti u tom 'ako', u načinu na koji bi se trebalo upravljati. (...) - Što znači, konkretno, jednakopravnija globalizacija? Što treba učiniti? = Stiglitz: Promijeniti instrumente svjetskog 'governancea', međunarodne institucije moraju izmijeniti svoje ponašanje, dodajući gospodarsko-monetarnom nadzoru zemalja u razvoju traženje veće društvene pravde. Ne treba se dogoditi, primjerice ono što se dogodilo u Tajlandu, primoranom od MMF-a smanjiti javnu potrošnju za zdravstvo, uz rezultat da je u zemlji došlo do eksplozije AIDS-a. Ne treba se ponoviti ni primjer Pakistana koji je, primoran smanjiti troškove za obrazovanje, vidio kako obitelji šalju djecu u islamske škole, uz sve predvidljive posljedice tog slučaja. = Amato: Važno je povezati financijske probleme s društvenim. No nemojmo se zanositi da Europa može u tom pitanju imati pozitivan utjecaj. U biti od Poljske tražimo da smanji javnu potrošnju za 10 posto u godinu dana, kako bi bila primljena u proširenu Uniju. To je nemoguće.(...) - U Firenci su mladi u prosvjednoj povorci držali natpis: MMF obrnuti Robin Hood. = Stiglitz: Izostavljajući emotivnu prirodu određenih slogana, postavljam jedno pitanje. U kojoj su mjeri politike MMF-a pridonijele siromaštvu. U kojoj su mjeri otežale probleme najsiromašnijih? Dakle; zabrinutost radi siromaštva povezanog s politikama Fonda je neupitna. Pa i glede izopačenih učinaka asimetrične liberalizacije trgovine. Dodajem da je, otkako postoji MMF, bilo oko 100 kriza država. A njegova bi misija trebala biti stvaranje stabilnosti u svjetskom gospodarstvu. = Amato: Osnovno je da MMF preuzme svoju ulogu, koja je nadzor i savjetovanje a ne uporaba sredstava. - Tajland, Pakistan, Poljska, ali što kazati o Argentini gdje djeca umiru od gladi? = Stiglitz: Taj slučaj pokazuje da je MMF pogoršao postojeće probleme, umjesto da ih je riješio. Fiksna stopa argentinskog pezosa spram dolara bila je predodređena za propast: Fond je međutim podupirao to vezivanje. = Amato: To je jedan od najvećih zločina ovoga doba. Tamo je bogatstvo postojalo i ono je uništeno. Odgovornosti za pogrešne gospodarske i financijske politike su velike. - Obojica ste, u različitim ulogama, bili u MMF-u i Svjetskoj banci, ustanovama rođenim iz sporazuma iz Bretton Woodsa: 'neprijatelja' antiglobalista... = Amato: Bio sam ministar financija nekoliko godina. Shvaćao sam da su, u osamdesetim godinama, kada smo raspravljali o Bradyjevom i Bakerovom planu za zemlje u razvoju, Sjedinjene Države išle za očuvanjem interesa svojih banaka. Kada sam se vratio na dužnost, deset godina poslije, imao sam dojam, zahvaljujući i novom pristupu Clintonove administracije da je smanjivanje siromaštva uzimano ozbiljno. = Imao sam priliku vidjeti američko ministarstvo financija na djelu, bilo unutar administracije, bilo iz Svjetske banke. I začudila me činjenica da se predsjednika nikada nije obavještavalo o onome što se događalo između tih zidova. Jednom je Clinton, čitajući jedan članak o MMF-u, kazao: 'Nije li strašno to što čini Fond?'. Nije shvaćao da je vjerojatno njegov ministar financija govorio MMF-u da čini te stvari. - Upravljati globalizacijom: što moraju učiniti međunarodne financijske institucije počevši od MMF-a, da bi u tome uspjele? = Stiglitz: moraju se sa svoje strane globalizirati. Napravit ću praktični primjer: kada multinacionalna tvrtka želi novu upravu ona se obraća tržištu. Tako imamo američke divove kojima upravljaju Europljani ili tvrtku McKinsey kojoj je na čelu Indijac. Fond, naprotiv, utvrđuje da je njegov glavni direktor Europljanin a broj dva Amerikanac: radi se uvijek o političkim imenovanjima, iako se želi uvjeriti u suprotno. = Amato: MMF se duboko promijenio posljednjih godina: pozornost se premjestila s europskih gospodarstava na gospodarstva trećeg svijeta, sve važnijima u kontekstu financijske globalizacije. No dužnosnici se smatraju odgovornima za uspjeh recepata koje predlažu zemljama, više no same te države. Misle, dakle, da moraju oni donositi odluke koje pripadaju unutarnjim odgovornim. To je jedno od glavnih iskrivljenja u odnosu između MMF-a i njegovih 'partnera'(...) - Svjetski 'governance' i Konvencija: je li donijeta kakva odluka? = Na žalost u okviru Konvencije većina je odbacila vezu između socijalnih politika i upravljanja gospodarstvom: ovo posljednje se uglavnom vidi u financijskim terminima. Za većinu europskih zemalja smanjenje poreznog pritiska ocjenjuje se samo prema utjecaju na sporazum o proračunskoj stabilnosti. Ako nema više niti jednog eura za potrošiti na istraživanje i zdravstvo to nije važno. No tako potkopavamo našu budućnost.(...) - Islamski je svijet jasan primjer zemljopisnog područja koje raspolaže s mnogo kapitala koji se ne upotrebljava za društvene svrhe. Kako se ta stvarnost uključuje u širi kontekst globalizacije? = Stiglitz: Slučaj islamskih zemalja dokaz je da kapital ne predstavlja odgovor na probleme zemalja. Vidim to na drugim područjima. Primjerice u Nigeriji, koja je bogata naftom ili u afričkim državama koje proizvode dijamante. Problem je u demokratskom učešću u razvoju neke zemlje. Iznijet ću primjer Botswane koja trideset godina raste ritmom od 8-9 posto, ona je imala dijamante i dobro je iskoristila te resurse jer je raspolagala širokom bazom demokratskog sudjelovanja u procesu odlučivanja. Nikada nije iskoristila niti jedan program MMF-a, niti je prihvaćala njegove sugestije, oslanjajući se samo na vanjske savjetnike.(...)", razgovarala Elena Polidori.