SPLIT, 13. studenoga (Hina) - Suđenje osmorici bivših vojnih policajaca za zločine počinjene 1992. godine u Vojno-istražnom centru Lora u Splitu nastavljeno je danas gotovo sedmosatnim iznošenjem obrane petorice optuženika, nazočnih
suđenju, koji su izjavili da se ne osjećaju krivima ni po jednoj točki optužnice.
SPLIT, 13. studenoga (Hina) - Suđenje osmorici bivših vojnih
policajaca za zločine počinjene 1992. godine u Vojno-istražnom
centru Lora u Splitu nastavljeno je danas gotovo sedmosatnim
iznošenjem obrane petorice optuženika, nazočnih suđenju, koji su
izjavili da se ne osjećaju krivima ni po jednoj točki optužnice.
#L#
Tonči Vrkić, Davor Banić, Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić
u svojim su obranama istaknuli da se ne osjećaju krivima ustvrdivši
pritom da je optužnica neutemeljena.
Bungur, Gudić i Botić izjavili su da je 14. lipnja 1992. pri
premještanju trojice zatvorenika Nenada Kneževića, Gojka Bulovića
i Vladimira Žarkovića, iz južnog u sjeverni dio zatvora, Knežević
pokušao bježati. Knežević je udario stražara Botića pokušavši mu
oteti pištolj, no to mu nije uspjelo, pa se prebacio preko ograde s
bodljikavom žicom. Botić i Gudić zajedno sa zamjenikom upravitelja
zatvora Tončom Vrkićem krenuli su za njim u potjeru. Botić i Vrkić
su pucali i pritom ga ranili.
Nakon što su ga uhvatili, zavezali su ga i prenijeli do vozila HRM-a
koje se tu zateklo i koje ga je prebacilo u zatvor. Pratio ga je
Vrkić, a Botić i Gudić otišli su u ambulantu, jer je Botića
ozlijedio Knežević pri pokušaju bijega. Kneževića je zatim u
bolnicu odvela patrola Vojne policije u kojoj su, po svjedočenju
optuženika Davora Banića, uz njega bili još također optuženi Josip
Bikić i Miljenko Bajić, koji su inače u bijegu.
O smrti Gojka Bulovića koji je preminuo te noći niti jedan od
optuženih nema konkretnih spoznaja. On nije pokušao bježati, iako
im je u istrazi, kazali su, koju je kriminalistički odjel 72. bojne
vodio 1992. godine, sugerirano da tako kažu, što su odbili. Bungur
je dodao kako mu je Bulović ostao u sjećanju jer je pri uzimanju
podataka kazao da je teški srčani bolesnik.
Botić je kazao i da su 14. lipnja 1992. u zatvor došle dvije osobe u
civilu radi ispitivanja zatvorenih osoba, a na pitanje tko je imao
ovlasti ispitivati, Botić je odgovorio pripadnici SIS-a i
kriminalističke službe.
Od 1. srpnja 1992. Botić, Gudić i Bungur više nisu radili kao
stražari u Vojno-istražnom centru Lora. Vratili su se u matičnu
postrojbu - 4. gardijsku brigadu i nemaju spoznaja o daljnjim
događajima u Lori. Na pitanje zašto neki svjedoci spominju njih kao
osobe koje su ih zlostavljale, optuženici su odgovorili da nikada
nisu nikoga zlostavljali niti imaju spoznaja o tome, a posebno ne o
zlostavljanju Milosava Kataline i Đorđa Katića koji su bili
zatvoreni potkraj kolovoza i početkom rujna 1992. Tada su Botić i
Gudić bili na južnom bojištu, a Bungur na bolovanju.
Samo suđenje Bungur je nazvao "harangom zbog tzv. slučaja Lora koji
zapravo ne postoji", a Botić je naglasio: "Laži koje su servirali
tzv. svjedoci koji su vidjeli kroz zidove i da smo pokojnog
Kneževića priklali najveća je uvreda za mene. Posebno kada je
hrvatsko pravosuđe povjerovalo četnicima koji su rušili i palili
Hrvatsku, a ne braniteljima koji su ju branili".
Bungur je također prigovorio što pred istražnim sucem prošle godine
28. rujna u zapisnik nije ušlo sve što je rekao i što je krivo
interpretiran na što zbog šoka nije moga reagirati.
Tonči Vrkić u svojoj je obrani naglasio kako nitko u Lori nije
zlostavljan, te da tamo nije niti bilo induktorskog telefona. Za
Bulovića mu je jedan od stražara javio riječima "umro je još jedan".
Na pitanje optužbe tko je onda umro prvi i je li se zapitao kako to
još jedan, Vrkić nije mogao dati suvisao odgovor. To se dogodilo
nakon Kneževićeva pokušaja bijega, dodao je, oko 23 sata. Termin
Blok C zadržali smo iz bivše JNA i tamo se nije događalo ništa
posebno. Tamo su bile samo ćelije koje smo punili kada u prednjem
dijelu zatvora nije bilo mjesta. Nitko neovlašten nije ulazio u
zatvor, a dolazili su jednom tjedno predstavnici Crvenog križa.
Nitko se nikada nije požalio na nehumano ponašanje.
Na dodatno pitanje Vrkić je kazao kako su u zatvor 13. i 14. lipnja
1992. dolazili pripadnici SIS-a i Kriminalističke službe koji su
ispitivali osobe zbog kojih se njima danas sudi. "To su bili Ivica
Livaja i vjerojatno Bokanović ili netko drugi", naveo je. Te su
osobe inače svjedoci u ovom postupku.
Davor Banić rekao je da nikada nije bio u zatvoru jer tamo nije imao
što tražiti. Posao patrole bio je da po gradu hvata one koji rade
nerede i kradu i da ih dovode u zatvor i predaju, a u ćelije nikada
nije ulazio. Nema spoznaja ni o kakvom zlostavljanju.
Također su pročitane i obrane Josipa Bikića i Miljenka Bajića koje
su dali tijekom istrage jer su u bijegu od kolovoza. U odsutnosti se
sudi i prvooptuženom bivšem upravitelju zatvora u Lori Tomislavu
Duiću koji je u bijegu od rujna prošle godine kada su ostala
sedmorica optuženih uhićena.
Suđenje se nastavlja u petak jer je sutra sudac Slavko Lozina na
sjednici Državnog sudbenog vijeća koje odlučuje o zahtjevu
ministrice pravosuđa da ga se razriješi sudačke dužnosti. U slučaju
da DSV prihvati zahtjev ministrice, suđenje se dodjeljuje drugom
sucu i postupak kreće ispočetka.
(Hina) dstr dd